Nakon raspada zapadnog dijela Rimskog Carstva istočna obala Jadrana ostala je prostor za koji se vrijedilo boriti. U prvoj polovici 6. stoljeća, za vladavine cara Justinijana I., istočnorimska vlast učvršćuje položaje na nekadašnjem zapadnom području Carstva, a uz plovne putove, luke i kopnene komunikacije podiže se raznolika mreža stražarnica, garnizonskih utvrda i kastruma.
Stoljećima poslije olovni pečati stratega, arhonta, katepana i drugih visokih dužnosnika pronađeni na istočnom Jadranu pokazat će da iza tih zidova nije ostala samo vojna arhitektura nego i upravna mreža povezana s Carigradom.
Rimske ceste, luke i strateški položaji nisu izgubili vrijednost kada je zapadna carska vlast oslabila. Promijenila se država koja ih je trebala braniti. Istočno Rimsko Carstvo, koje danas nazivamo Bizantom, tijekom Justinijanove vladavine pokušalo je obnoviti kontrolu nad velikim dijelom nekadašnjega rimskog Zapada, a Jadran je u tim planovima imao položaj prometnog koridora između istočnog Sredozemlja, Italije i preostalih carskih posjeda na Zapadu.
Njegovu geografiju zato nije dovoljno promatrati s kopna. Za državu čije su se vojske, dužnosnici, roba i poruke kretali morem, otoci nisu bili rub prostora, nego njegove postaje. Uvale su pružale zaklon, prolazi određivali plovidbu, a uzvisine iznad njih omogućavale nadzor. Mljet, Vis, Kornati, Krk ili Brijuni u takvoj karti postaju dijelovi istoga komunikacijskog sustava.
Dva brodoloma kod Mljeta, rimski iz 1. stoljeća i bizantski iz 7. ili 8. stoljeća, razdvaja nekoliko stoljeća, ali oba leže uz pomorski pravac koji je povezivao istočni i zapadni Mediteran. Bizantski brod nosio je novac i vrijedne predmete, među kojima i prsten s carskim prikazom, a jedna od mogućnosti jest da je prije havarije tražio zaklon u području Polača. More kojim su prolazili takvi brodovi bilo je isto more uz koje su se podizale utvrde.
Stražarnice uz morsku cestu
Najmanje bizantske fortifikacije nisu morale imati velike garnizone niti monumentalne zidine. Njihova snaga bila je u položaju. Tureta na Kornatima, Teutin grad na Svecu i Palacol na istoimenom otočiću pripadaju skupini manjih stražarnica pravilnih tlocrta podignutih na mjestima s kojih se mogao pratiti pomorski prostor.
Tureta se uzdiže nad kornatskim arhipelagom, gdje se plovidba odvijala kroz niz kanala i prolaza između otoka. Na takvom mjestu pogled je bio dio obrane. Nije trebalo zatvoriti more zidom; trebalo je znati što se njime kreće.
Ista se logika ponavljala na drugim otočnim točkama. Male dimenzije utvrde zato ne znače da je njezina zadaća bila nevažna. U mreži pomorskih komunikacija nekoliko ljudi na dobro odabranom položaju moglo je nadzirati pravac kojim su prolazili trgovački i vojni brodovi.
Ondje gdje stražarnica nije bila dovoljna
Na važnijim položajima obrana je zahtijevala stalniju vojnu prisutnost. Tada nastaju garnizonska utvrđenja čiji su bedemi pratili reljef, a obranu pojačavale kule raspoređene uz pristupačnije dijelove položaja.
Takvim utvrdama pripadaju Veliki Sikavac, Sveta Trojica kraj Starigrada Pakleničkog, Gornje Bukovlje na Mrežnici i Kuzelin na Medvednici. Njihova rasprostranjenost pokazuje da se bizantski obrambeni interes nije završavao na morskoj obali. Prilazi prema unutrašnjosti, riječne doline i kopnene komunikacije bili su jednako važni ondje gdje su povezivali obalu s drugim dijelovima prostora.
Majka Božja Gorska u Loboru pripada drukčijoj skupini. Ondje se može govoriti o pribježištu, prostoru kojemu je glavna vrijednost bila mogućnost zaštite stanovništva u vrijeme opasnosti. Bizantska fortifikacijska arhitektura zato nema jedan prepoznatljiv tlocrt. Oblik utvrde proizlazio je iz zadatka koji je morala ispuniti.
Brijunski kastrum bio je naselje iza bedema
Na Velikom Brijunu ta je organizacija dosegnula mnogo složeniji oblik. Bizantski kastrum nije bio samotna vojna kula, nego utvrđeni sklop unutar kojega se živjelo.
Njegov položaj uz zapadnu obalu Istre nalazio se na pomorskom pravcu prema Puli, sjevernom Jadranu i Italiji. Unutar zidina razvijao se organizirani prostor s građevinama i komunikacijama koje pokazuju da je kastrum služio mnogo dulje i složenije od obične stražarske postaje.
Razlika između Turete i Brijuna stoga je važna. Jedna je fortifikacija čuvala pogled na plovni put, druga je mogla štititi zajednicu i posadu te služiti kao trajno uporište. U istoj obrambenoj mreži njihova je zadaća bila različita.
Mljet pokazuje što je tim morem prolazilo
Brodolom pronađen kod Mljeta dodaje toj priči ono što sami zidovi ne mogu pokazati. U njegovu teretu pronađeni su zlatnici i vrijedni predmeti, među njima prsten s carskim prikazom koji otvara mogućnost prisutnosti osobe visokoga položaja.
Takav nalaz mijenja način na koji promatramo pomorske utvrde. Morem između njih nisu putovali samo anonimni trgovci. Njime su se kretali predstavnici vlasti, vojnici, crkveni ljudi, poruke, novac i roba koja je povezivala različite dijelove Carstva. A još jasniji trag tih ljudi ostao je u olovu.
Mali komadi olova s imenima ljudi koji su upravljali Dalmacijom
Bizantski olovni pečati među najvažnijim su materijalnim tragovima carske uprave na istočnom Jadranu. Njima su zatvarane i ovjeravane službene isprave. Kada dokument nestane, pečat ponekad ostane, a na njemu ime, dvorska titula ili služba čovjeka koji ga je poslao.
Na prostoru Hrvatske, osobito u dalmatinskim središtima, pronađeni su pečati povezani s visokim bizantskim dužnosnicima. Na Kolovarama u Zadru pronađena su četiri olovna pečata, među kojima pečat Lava, stratega Kefalonije, te dva primjerka povezana s Nikolom, carskim spatarom i arhontom Dalmacije. Poznati su i drugi pečati stratega i arhonta Dalmacije, a sigilografska građa potvrđuje postojanje razvijene upravne hijerarhije.
To nisu samo imena koja nadopunjuju popis bizantskih činovnika. Titule otkrivaju strukturu vlasti. Strateg je u bizantskom sustavu mogao objedinjavati vojnu i upravnu vlast nad određenim područjem. Arhont je označavao visokoga lokalnog upravitelja, dok su titule poput spatara i protospatara čovjeka smještale unutar carske dvorske hijerarhije.
Posebno je rječit pečat Teodula, carskog spatarokandidata i katepana Raguze. Iza nekoliko riječi utisnutih u olovo pojavljuje se Dubrovnik kao mjesto uključeno u carsku vojno-upravnu strukturu, a ne samo grad koji održava kulturne veze s Bizantom.
Drugi nalazi šire sliku još dalje. Bizantski dužnosnici u Dalmaciji 9. i 10. stoljeća nose titule poput stratega i duksa, dok pisani izvori 11. stoljeća bilježe protospatare, katepane i druge predstavnike carske vlasti. Takvi nalazi pokazuju razvijenu birokraciju koja je poslovala pisanim dokumentima i održavala veze s Carigradom.
Utvrde nam zato daju samo jednu polovicu slike. Kastrum pokazuje vojnu prisutnost u krajoliku; pečat pokazuje zapovjednika, upravitelja i administraciju koja tom krajoliku daje politički okvir.
Istočni Jadran bio je carski prostor, ali ne uvijek na isti način
Bizantska vlast nije tijekom svih stoljeća bila jednako snažna niti je svugdje funkcionirala istim mehanizmima. U nekim razdobljima bila je neposrednija, u drugima se oslanjala na dalmatinske gradove, lokalne elite i promjenjive političke odnose.
Pečati arhonta i stratega, bizantski novac, brodolomi, utvrde i kontinuirani život dalmatinskih gradova pokazuju da veze s Carigradom nisu bile tek simbolične. Na istočnom Jadranu postojala je vojna, upravna i komunikacijska struktura čiji se intenzitet kroz stoljeća mijenjao, ali čiji se tragovi pojavljuju na velikom prostoru.
U tome je posebno važan Zadar. Nalazi pečata visokih dužnosnika pridružuju se pisanim svjedočanstvima o njegovoj ulozi u bizantskoj Dalmaciji i pokazuju grad kao jedno od mjesta preko kojih je Carigrad održavao upravnu vezu s istočnim Jadranom. Dubrovnik se pojavljuje u sličnom sustavu na jugu, dok su Poreč, Pula, Osor, Krk, Rab, Split i Trogir pripadali mreži gradova čiji su položaj i luke ostali važni kroz promjene vlasti.
Bizantska kontrola Jadrana zato nije bila samo pitanje posjedovanja obale. Trebalo je čuvati gradove, održavati pomorske veze, osiguravati prolaze i imati ljude koji će u ime cara izdavati zapovijedi i upravljati njegovim posjedima.
Katkad je trebalo zatvoriti cijeli prolaz
Na pojedinim mjestima geografija je omogućavala da se taj nadzor provodi drukčije. Umjesto podizanja izdvojene tvrđave mogla se zatvoriti komunikacija koju je napadač morao koristiti.
Kod Zamasline na prevlaci kraj Stona zabilježen je takav obrambeni sustav. U Cetinskoj krajini postojale su obrambene linije iz kraja 6. i 7. stoljeća koje su štitile kopneni pristup Splitu.
Prevladava ista logika koja se pojavljuje i na otocima: najvrjednije je mjesto na kojem priroda sužava mogućnosti kretanja. Na moru je to prolaz između otoka, na kopnu klanac, riječna dolina ili prevlaka.
Karta Bizanta vidi se bolje kada spojimo zidove, brodove i pečate
Ako na istu kartu stavimo Brijune, Kornate, dalmatinske gradove, Ston i Mljet, a zatim im pridružimo brodolome, novac i mjesta na kojima su pronađeni pečati, bizantski istočni Jadran dobiva mnogo jasnije obrise.
Utvrde određuju strateške točke. Brodolomi pokazuju pravce kojima se putovalo. Novac otkriva gospodarske veze. Pečati donose imena ljudi koji su predstavljali carski sustav.
Zato je mali komad olova pronađen u Zadru za razumijevanje bizantske vlasti ponekad jednako vrijedan kao čitav kameni bedem. Zid nam govori da je određeno mjesto trebalo braniti; pečat stratega ili arhonta pokazuje da je iznad lokalne zajednice postojao upravni svijet titula, dokumenata, zapovijedi i veza koje su vodile prema Carigradu.
Takva se struktura tijekom stoljeća mijenjala, a veliki politički potresi postupno su sužavali prostor neposredne bizantske vlasti. Dio kasnoantičkih i ranobizantskih utvrda bio je napušten, dok su drugi položaji dobivali nove stanovnike i nove obrambene funkcije. Na sloju rimskih gradova, bizantskih kastruma i starih gradina postupno će nastajati srednjovjekovni fortifikacijski krajolik.
Članak je sufinanciran iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije RH, temeljem javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.
Podržite priče koje ostaju skrivene u arhivima
Ovakvi tekstovi nastaju iz dugotrajnog istraživanja, rada s izvornom arhivskom građom i suradnje s autorima koji hrvatsku prošlost otkrivaju iz dokumenata koji često desetljećima ili stoljećima ostaju izvan javnosti.
Ako želite pomoći da Blaga & misterije nastave objavljivati ovakve autorske i istraživačke priče, podržite naš rad donacijom. Svaka podrška, bez obzira na iznos, pomaže nam da nastavimo istraživati, objavljivati i otvarati teme koje bi inače možda ostale skrivene.
Podržite istraživanje priča koje još čekaju da budu pronađene u arhivima.
