U jami u Potočanima kod Požege pronađeni su ostaci najmanje 41 osobe iz bakrenog doba. Muškarci, žene i djeca ubijeni su u jednom nasilnom događaju oko 4200. godine prije Krista.
Na 13 lubanja pronađeno je ukupno 28 ozljeda nastalih u vrijeme smrti, a gotovo dva desetljeća nakon otkrića rezultati istraživanja predstavljeni su široj publici u knjizi „Potočani – život i smrt u pretpovijesti“.
Kada je 2007. godine u Potočanima slučajno otkrivena jama s ljudskim kostima, arheološka istraživanja pokazala su da je riječ o masovnom ukopu iz bakrenog doba. Radiokarbonsko datiranje smjestilo ga je oko 4200. godine prije Krista, a u jami su identificirani ostaci najmanje 41 osobe povezane s lasinjskom kulturom.
Daljnja istraživanja uključila su antropološke i bioarheološke metode, analize stabilnih izotopa i drevne DNA. Rezultati su pokazali da među pokopanima nisu bili samo odrasli muškarci, što bi se moglo očekivati kod nekih oblika oružanog sukoba. Od 41 osobe 21 je bila muškog, a 20 ženskog spola. Čak 21 osoba bila je mlađa od 18 godina.
Među njima je bilo dvoje djece u dobi između dvije i pet godina, devetero između šest i deset te desetero djece i mladih između 11 i 17 godina.
Na 13 lubanja utvrđeno je ukupno 28 ozljeda nastalih neposredno prije ili u trenutku smrti. Ozljede su se nalazile na bočnim, stražnjim i gornjim dijelovima glave, dok na ostatku kostura nisu pronađeni tragovi koji bi upućivali na obranu. Njihova raspodjela nije pokazala povezanost sa spolom ili dobi žrtava.
Rezultati zato upućuju na neselektivno masovno ubojstvo u jednom događaju, a Potočani predstavljaju jedan od najvažnijih poznatih primjera takvog nasilja u pretpovijesnoj Europi.
Među ubijenima nisu birani ni dob ni spol
Sastav skupine jedan je od ključnih podataka za razumijevanje Potočana. Da su u jami pronađeni pretežno odrasli muškarci, nalaz bi mogao odgovarati skupini stradaloj u oružanom sukobu. Analize su, međutim, pokazale gotovo jednaku zastupljenost muškaraca i žena te velik udio djece i mladih.
Ni tragovi smrtonosnog nasilja nisu bili ograničeni na određenu skupinu. Zbog toga istraživači Potočane ne tumače kao uobičajen sukob dviju skupina boraca.
Drevna DNA omogućila je provjeru još jedne mogućnosti – da se u jami nalazila jedna velika obitelj. Genetički podaci dobiveni su za 38 od 41 osobe. Iako su među pojedinim žrtvama utvrđene bliske rodbinske veze, većina analiziranih ljudi nije bila međusobno blisko povezana.
To znači da masovni ukop nije predstavljao samo jednu proširenu obitelj. Genetička analiza istodobno je pokazala da su žrtve bile uglavnom homogene po podrijetlu i pripadale populaciji karakterističnoj za tadašnje stanovništvo tog dijela Europe.
Takvi rezultati sužavaju moguća objašnjenja događaja, ali ne otkrivaju njegov neposredni uzrok. Arheološki i bioarheološki podaci mogu pokazati da je nasilje bilo neselektivno i da se dogodilo u kratkom vremenu, ali ne mogu utvrditi motiv počinitelja.
DNA i izotopi otkrili su više o zajednici
Analizama drevne DNA istražene su genetičke veze među pokopanima, dok su stabilni izotopi pružili podatke o prehrani ljudi koji su završili u jami.
Rezultati izotopnih analiza pokazali su relativno ujednačenu prehranu unutar skupine. U usporedbi s drugim analiziranim populacijama bakrenog doba iz kontinentalne Hrvatske, kod ljudi iz Potočana utvrđen je veći doprinos životinjskih proizvoda prehrani.
Kombinacija različitih metoda omogućila je usporedbu podataka o spolu, dobi, rodbinskim odnosima, prehrani i ozljedama. Potočani su time postali važni i za šire proučavanje nasilja u europskom bakrenom dobu jer pokazuju da masovno ubijanje nije nužno bilo usmjereno samo prema muškarcima sposobnima za borbu.
Suvremena istraživanja posljednjih desetljeća mijenjaju i mnogo širu sliku prapovijesti Požeške kotline. Na području Vetova, primjerice, istražen je monumentalni kneževski grob iz starijeg željeznog doba, o kojem smo pisali u članku „Nakon grada iznad Voćina, kod Vetova podno Papuka pronađena je i grobnica drevnih vladara“.
Rezultati istraživanja sada su objedinjeni u knjizi
Potočani su ponovno predstavljeni javnosti povodom knjige „Potočani – život i smrt u pretpovijesti“ autora Ivora Jankovića, Marija Novaka i Jacqueline Balen.
Znanstveno-popularnu publikaciju objavio je Arheološki muzej u Zagrebu, a 27. listopada predstavljena je u Gradskom muzeju Požega u sklopu znanstvenog skupa „Prapovijest Požeške kotline na pragu novog tisućljeća“, posvećenog rezultatima istraživanja provedenih od 2001. do 2025. godine.
Publikacija na primjeru Potočana pokazuje kako se danas istražuju ljudski ostaci iz pretpovijesti. Obrađuje određivanje starosti nalaza, antropološku analizu kostiju, stabilne izotope i drevnu DNA te rezultate tih metoda povezuje s arheološkim kontekstom masovnog ukopa.
Gotovo dvadeset godina nakon slučajnog otkrića jame, istraživanja Potočana omogućila su da se od početnog nalaza ljudskih ostataka dođe do podataka o dobi i spolu žrtava, njihovim rodbinskim odnosima, prehrani i ozljedama te da se utvrdi da je najmanje 41 osoba stradala u neselektivnom nasilnom događaju oko 4200. godine prije Krista.
Bilješke i izvori
Ivor Janković, Mario Novak i suradnici, „Genome-wide analysis of nearly all the victims of a 6200 year old massacre“, PLOS ONE.
Arheološki muzej u Zagrebu – „Potočani – život i smrt u pretpovijesti“.
Gradski muzej Požega – znanstveni skup „Prapovijest Požeške kotline na pragu novog tisućljeća“
Podržite priče koje ostaju skrivene u arhivima
Ovakvi tekstovi nastaju iz dugotrajnog istraživanja, rada s izvornom arhivskom građom i suradnje s autorima koji hrvatsku prošlost otkrivaju iz dokumenata koji često desetljećima ili stoljećima ostaju izvan javnosti.
Ako želite pomoći da Blaga & misterije nastave objavljivati ovakve autorske i istraživačke priče, podržite naš rad donacijom. Svaka podrška, bez obzira na iznos, pomaže nam da nastavimo istraživati, objavljivati i otvarati teme koje bi inače možda ostale skrivene.
Podržite istraživanje priča koje još čekaju da budu pronađene u arhivima.
