Kome je bilo namijenjeno zlato iz olupine kod Mljeta? Jedan detalj povezao ga je s legendarnim blagom pronađenim u Ukrajini

Kada je Hrvatski restauratorski zavod predstavio rezultate istraživanja bizantskog brodoloma kod Mljeta, javnost su najviše zainteresirali zlatni prsten, raskošne pojasne garniture i zlatnici careva iz Heraklijeve dinastije. U službenom priopćenju stručnjaci su iznijeli i zanimljivu pretpostavku. Da bi zlatni prsten mogao biti diplomatski dar ili osobni predmet visokoga bizantskog dužnosnika ovlaštenog za pečaćenje carevih isprava.

Time je priča o brodolomu dobila sasvim novu dimenziju. Ako su pronađeni predmeti doista pripadali najvišem državnom ili vojnom vrhu Bizantskog Carstva, postavlja se pitanje komu su bili namijenjeni i kamo je brod zapravo plovio.

Na jedno zanimljivo moguće objašnjenje upozorio je povjesničar dr. sc. Trpimir Vedriš, koji je, zamoljen za komentar otkrića ispričao kako je fotografije nalaza pokazao profesoru Florinu Curti.

Hrvatskoj je javnosti njegovo ime možda manje poznato, ali među povjesničarima ranoga srednjeg vijeka riječ je o jednom od najuglednijih svjetskih stručnjaka za Bizantsko Carstvo, Balkan i razdoblje seobe naroda. Kao profesor na Sveučilištu Florida desetljećima proučava političke odnose između Carigrada i prostora jugoistočne Europe.

Njegova reakcija bila je gotovo trenutačna. Nalaz s Mljeta podsjetio ga je na blago iz Male Pereshchepyne u današnjoj Ukrajini. Na prvi pogled ta usporedba djeluje neočekivano. Između Mljeta i ukrajinske stepe više je od dvije tisuće kilometara. No arheolozima udaljenost nije presudna. Važnije je ono što predmeti govore o ljudima koji su ih nosili.

Blago koje je promijenilo pogled na jedno razdoblje

Blago iz Male Pereshchepyne otkriveno je 1912. godine i smatra se jednim od najznačajnijih arheoloških nalaza ranoga srednjeg vijeka. Većina istraživača povezuje ga s kanom Kubratom, osnivačem Stare Velike Bugarske u 7. stoljeću.

Pronađeno je više od osamsto predmeta izrađenih od zlata i srebra. Među njima su zlatni prstenovi, raskošni pojas, bizantski zlatnici, luksuzno posuđe, oružje i drugi predmeti koji predstavljaju gotovo potpunu reprezentacijsku opremu tadašnjega vladara ili visokoga dostojanstvenika.

Više od zlata

Hrvatski restauratorski zavod posebno ističe kako su na brodolomu pronađene četiri zlatne pojasne garniture ukrašene smaragdima, rubinima i biserima. Takvi luksuzni elementi služili su za ukrašavanje kožnatih pojaseva visokih bizantskih dostojanstvenika, a prema sadašnjim spoznajama riječ je o nalazu kakav dosad nije zabilježen u podmorju Sredozemlja.

Uz njih su pronađeni zlatni prsten i zlatnici careva iz Heraklijeve dinastije. Promatrani zajedno, ti predmeti govore mnogo više od njihove materijalne vrijednosti.

U Bizantskom Carstvu ovakvi su se predmeti izrađivali u carskim radionicama za uzak krug ljudi povezanih s državnim vrhom. Nisu bili tek pokazatelj bogatstva, nego i simbol položaja, časti i povjerenja koje je netko uživao na carskom dvoru.

U tome se krije razlog zbog kojeg je Florin Curta nalaz s Mljeta usporedio s blagom iz Male Pereshchepyne. Ne zbog sličnosti pojedinih predmeta, nego zbog njihove uloge i značenja.

Je li brod prevozio diplomatske darove?

Posebnu pozornost privlači dio priopćenja Hrvatskog restauratorskog zavoda u kojem se navodi da je zlatni prsten mogao biti diplomatski dar ili osobni predmet visokoga bizantskog dužnosnika.

Prsten iz bizantskog brodoloma kod Mljeta mogao bi rasvijetliti jedno od najmračnijih razdoblja hrvatske povijesti

Takva pretpostavka dobro se uklapa u ono što je poznato o Bizantskom Carstvu tijekom 7. stoljeća.

Carigrad nije svoj utjecaj gradio samo vojnom snagom. Saveznici, vojni zapovjednici i strani vladari često su primali raskošne predmete izrađene u carskim radionicama. Zlatni pojasevi, prstenovi, luksuzno posuđe i oružje bili su dio diplomatske prakse kojom su se potvrđivali politički odnosi, savezništva i careva naklonost.

Blago iz Male Pereshchepyne u znanstvenoj se literaturi često navodi kao jedan od najpoznatijih primjera takve bizantske prakse. Većina istraživača smatra da je kan Kubrat bio saveznik cara Heraklija te da je barem dio luksuznih predmeta primio upravo kao carske darove.

Može li se iza mljetskog brodoloma skrivati slična priča?

Na to pitanje danas još nema odgovora. No usporedba koju je iznio Florin Curta pokazuje da mljetski brodolom nije zanimljiv samo zbog vrijednih predmeta pronađenih na njegovu dnu. Promatra li se u širem europskom kontekstu, postaje dio priče o političkim odnosima, diplomaciji i mreži veza kojima je Bizantsko Carstvo tijekom 7. i 8. stoljeća povezivalo Mediteran, Balkan i istočnu obalu Jadrana.

Literatura

Primarni izvori

• Hrvatski restauratorski zavod – priopćenje od 20. srpnja 2026.
• Predavanje dr. sc. Trpimira Vedriša

Sekundarni izvori

• Literatura o blagu iz Male Pereshchepyne
• Radovi Florina Curte o ranom srednjem vijeku i Bizantskom Carstvu