Novi Vinodolski nalazi se na obali Vinodolskog kanala, kraj ušća Suhe Ričine, 22 kilometra sjeverozapadno od Senja i 47 kilometara jugoistočno od Rijeke.
Iznad starog dijela Novog Vinodolskog, na visoravni kamene litice koja se okomito spušta prema moru, ističu se Stolna crkva sv. Filipa i Jakova i njezin 36 metara visok zvonik. Danas je Novi Vinodolski prepoznatljiv po vizuri kojom dominira visoki bijeli zvonik.
Na najvišoj točki Novog Vinodolskog u jugoistočnom uglu utvrđenog naselja nalazi se gradski kaštel.
Gradski kaštel
Kaštel su sagradili Krčki knezovi, kasnije Frankopani, u prvoj polovici 13. stoljeća. Nedaleka utvrda Lopar pokazala se nedostatnom za obranu jugoistočnog ulaza u Vinodolsku nizinu pa je podignut novi kaštel.
Kaštel se prvi put spominje u Vinodolskom zakoniku iz 1288. godine. U posjedu Krčkih knezova bio je, uz kraći prekid tijekom gospodstva ugarsko-hrvatskog kralja Matije Korvina 1480. i 1481. godine, sve do 1577. Tada je, nakon smrti Stjepana IV. (III.) Ozaljskog, oporučno prešao u posjed Zrinskih.
Zrinski su 1580. godine kaštel vratili Frankopanima Tržačkima, koji su njime upravljali do 1670./71. Nakon sloma Zrinsko-frankopanske urote kaštel je bio u posjedu Ugarske dvorske komore, zatim Austrijske dvorske komore. Zbog troškova održavanja 1761. godine srušene su dvije trećine kaštela.
Nakon ukidanja kmetstva 1848. godine ostatci kaštela prešli su u posjed novljanske općine. Općina ga je obnovila 1893. godine. Tada je srušena i jugozapadna okrugla kula.
Oblik kaštela
Kaštel je bio manja utvrda trapezoidnog tlocrta, dimenzija 44 puta 42 metra. Ulaz se najvjerojatnije nalazio u jugoistočnom kutu, neposredno uz branič-kulu. Do 1893. godine u jugozapadnom kutu stajala je dvokatna okrugla kula renesansnih obilježja.
Od kaštela je ostala sačuvana kula Kvadrac, koja je krajem 19. i početkom 20. stoljeća doživjela preinake. Od stare kule zadržani su tlocrtni i visinski gabariti, zazidane su puškarnice i mali prozori, te su formirani današnji otvori. S kule je uklonjen četverostrešni krov, a završetak je dobio krunište sa zupcima.
U istom vremenskom periodu srušen je Rondel kako bi se osigurao prostog za proširenje gradskog trga. Jugoistočno krilo kaštela, u kojem se nalaze današnja gradska uprava i muzej pretrpjelo je mnogobrojne pregradnje, u sklopu kojih su i današnji otvori na pročelju.
Crkve i kapelice Novog Vinodolskog
Uz kaštel, važan dio kulturne i povijesne baštine Novog Vinodolskog čine brojne crkve i kapelice. Na području Novog Vinodolskog i okolnih mjesta nalazi ih se više od 20. Svaka od njih nosi svoju priču i svjedoči o vjeri, tradiciji i prošlosti ovoga kraja.
Neke su i danas dobro očuvane, sa sačuvanim pročeljima i vrijednim predmetima u unutrašnjosti, dok su od drugih ostali tek zidovi i pojedini fragmenti. Među njima se ističu Stolna crkva sv. Filipa i Jakova, crkva sv. Trojice, ali i Staklena kapelica, posebna po tome što je građena od metalne konstrukcije, staklenih pročelja i krovišta.
Stolna crkva sv. Filipa i Jakova
Stara crkva imala je zvonik na krovu sve do 1909.–1911. godine. Tada je sagrađen novi zvonik odvojen od crkve, a stari je srušen.
Na mjestu današnjeg zvonika 1551. godine bila je izgrađena zavjetna crkvica sv. Fabijana i Sebastijana. Prema legendi, narod ju je sagradio u roku od 24 sata kako bi se zaštitio od kuge koja je u to vrijeme više puta harala ovim krajem.
Današnja stolna crkva građena je u stilu bazilike s tri broda. Na vanjskoj strani zapadnog zida uklesana je godina 1520., kombinacijom arapskih i rimskih brojeva te glagoljicom. Vjeruje se da ta godina označava obnovu ili dogradnju crkve, jer je poznato da je u Novom crkva postojala već u vrijeme donošenja Vinodolskog zakona.
U crkvi se pred velikim oltarom nalazi grobnica modruškog biskupa Kristofora Dubrovčanina, koji je s kaptolom pobjegao iz Modruša pred Osmanlijama i pronašao utočište u Novom Vinodolskom. Tu je umro 1499. godine. Grobna ploča izrađena je od mramora i prikazuje biskupov lik s latinskim natpisom.
U crkvi se nalaze i grobnice biskupa Ivana Krstitelja Caballinija i biskupa Ivana Krstitelja Ježića. Iznad vrata sakristije nalazi se reljefni grobni spomenik kanonika opata Nikole Mrzljaka, generalnog vikara Modruške biskupije za biskupa Ježića. Na bočnom oltaru nalazi se drvena gotička Madona iz 15. stoljeća.
Sačuvane su i drvene izrezbarene korske klupe iz druge polovice 17. stoljeća. Oltari su građeni u 19. stoljeću u neoklasicističkom stilu.
Crkva sv. Trojice
U staroj jezgri Novog Vinodolskog nalazi se crkvica sv. Trojice. Dobro je očuvana i pripada klasičnom gotičkom stilu.
Crkva je jednobrodna, s pravokutnom apsidom, a presvođena je šiljastim kamenim svodom. Građena je od klesanog kamena složenog u horizontalne redove. Kameni okviri prozora i vrata te mali zvonik tipa preslice sačuvani su u izvornom obliku.
U crkvi su djelomično sačuvane freske koje se mogu datirati u prvu polovicu 15. stoljeća, kada je crkva i sagrađena.
U crkvici je uređena muzejska zbirka sakralnih izložaka. Među njima su Prvi novljanski brevijar iz 1459. godine, Novljanski misal iz 1474. godine, Drugi novljanski brevijar iz 1494. godine te srebrni relikvijar u obliku poprsja sv. Ursule. Zbirka je otvorena za razgled tijekom ljetnih mjeseci.
Prema tvrdnji prof. dr. Radmile Matejčić, crkvica pripada kategoriji gradskih kapelica. Do nje vode krivudave uličice stare jezgre, okružene kućama.
Literatura
Leksikon utvrda Hrvatske – srednji i rani novi vijek
Mrežna stranica Turističke zajednice Grada Novi Vinodolski, tz-novi-vinodolski.hr
