Povijesno ime Krbava u najužem smislu označava nekadašnje srednjovjekovno naselje i biskupski grad. Krajem srednjega vijeka i na početku stoljetnih protuturskih obrambenih ratova taj grad propada, a nasljeđuje ga mlađe naselje Udbina. Ono nije nastalo na istom mjestu, nego ispod nove obrambene utvrde podignute na povoljnijem strateškom položaju.
Zbog toga treba razlikovati položaj srednjovjekovne Krbave, s ostacima biskupske katedrale i stare župske utvrde, od položaja nove udbinske utvrde i naselja koje se razvilo pod njom.
Područje stare hrvatske župe
U širem smislu ime Krbava obuhvaćalo je prostor Krbavskog polja, koje se proteže od Bunića do Udbine u dužini od oko 25 kilometara i širini od tri do sedam kilometara. U još širem povijesnom značenju Krbava je bila jedna od starohrvatskih župa koja je, uz Krbavsko polje, obuhvaćala i Bjelopolje, Koreničko, Homoljačko, Turanjsko, Trnovačko te druga manja polja oko Srednje Gore, Kurjaka i Komića.
Na tom području nalazili su se brojni zaseoci i naselja, od kojih su mnoga imala svoje župne crkve i lokalna utvrđenja građena radi zaštite i veće sigurnosti. Krbavu kao jednu od starohrvatskih župa u 10. stoljeću, zajedno s Likom i Gackom, spominje bizantski car Porfirogenet.
Sjedište Krbavske biskupije
Isprava iz 1045. godine navodi Krbavu kao župu pod crkvenom vlašću splitskog biskupa, a isto potvrđuje i isprava iz 1163. godine. Na Splitskom crkvenom saboru održanom 1185. godine Krbava je izabrana za sjedište novoutemeljene biskupije koja po njoj dobiva ime Krbavska biskupija. Tada srednjovjekovno naselje postaje grad, Civitas Corbaviae, a dotadašnja župna crkva postaje katedralnom crkvom nove biskupije.
Krbava kao biskupski grad bila je utemeljena na položaju još starijeg japodskog naselja. Razvijala se u okviru srednjovjekovne hrvatske države do mongolske provale sredinom 13. stoljeća, kada je prvi put teško stradala. Nakon obnove opstala je sve do ranog novog vijeka, kada postupno propada tijekom osmanskih osvajanja.
Konačan kraj srednjovjekovnog života u Krbavi označila je bula pape Pija II. od 4. lipnja 1460. godine, kojom je biskupska stolica službeno prenesena iz Krbave u sigurniji i bolje utvrđeni frankopanski grad Modruš.
Otkriće ostataka srednjovjekovne Krbave
Dugo se malo znalo o mjestu srednjovjekovne Krbave i položaju biskupske crkve sv. Jakova Starijeg. Mjesto nekadašnjeg krbavskog kastruma u lokalnoj je toponomastici označeno nazivom Karaula, prema turskoj riječi za stražarnicu, dok je položaj katedrale na kartama označen imenima Karija ili Korija, vjerojatno prema riječi kurija.
Arheološkim istraživanjima na položaju Korija otkriven je tlocrt nekadašnje katedralne crkve Krbavske biskupije. Bila je dugačka 40 metara i građena u gotičkom stilu. Ostaci biskupske crkve i drugi arheološki nalazi mogu biti dio buduće stalne muzejske izložbe memorijalnog centra hrvatskih mučenika.
Osim položaja katedrale, važnim se smatra i položaj Karaule. Iako su ostaci nekadašnje župne utvrde danas neznatni, riječ je o mjestu na kojem se nalazio Castrum Corbavia, plemenska utvrda te sjedište političke i sudske uprave stare krbavske župe.
Literatura
Milan Kruhek, Krbava – srednjovjekovno hrvatsko naselje i sjedište Biskupije krbavske, mrežna stranica Crkva hrvatskih mučenika, chm-udbiha.com.hr
