Posjetitelj Gospina otoka danas prolazi zelenim prostorom uz Jadro, između crkve Gospe od Otoka, bazilike Svete obitelji, župne kuće, staroga groblja i šetnica. Teško je pritom naslutiti da se nekoliko desetaka centimetara ispod dijela toga prostora nalaze ostatci jednog od najvažnijih arheoloških lokaliteta hrvatskoga ranog srednjeg vijeka.
Ondje je krajem 19. stoljeća pronađen grob kraljice Jelene, ondje se nalazio crkveni kompleks povezan s mjestom ukopa hrvatskih vladara, a istraživanja započeta još u vrijeme Frane Bulića nikada nisu prerasla u potpuno i sustavno istraživanje čitavoga prostora.
Pitanje nastavka radova nije novo. O njemu se govori desetljećima, a tijekom obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva 2025. ponovno je snažnije izašlo iz stručnih krugova u javnost. U raspravama o budućnosti lokaliteta sudjeluju arheolozi, konzervatori, lokalne i regionalne institucije te Crkva, a unatoč različitim pogledima na način i dinamiku mogućega zahvata, potreba da se jedan od najvažnijih prostora hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti bolje istraži ponovno je postala aktualna.
U taj obnovljeni interes uklopio se i nedavno objavljeni prikaz Josipa Matijevića „Analiza mogućnosti i opravdanosti otkopavanja hrvatskoga kraljevskog mauzoleja na Gospinu otoku u Solinu“ u časopisu Građevinar. Tekst je izvan užega stručnog kruga prošao razmjerno nezapaženo, a zanimljiv je kao jedan od recentnih pokušaja da se pokaže kako bi ponovno otkopavanje, konzervacija i prezentacija poznatih ostataka mogli izgledati u današnjim prostornim okolnostima. Ne predstavlja početak inicijative niti konačan arheološki projekt, nego jedan od novih priloga pitanju koje hrvatska arheologija postavlja već više od stoljeća.
Mjesto na kojem se dodiruju Salona i hrvatsko kraljevstvo
Gospin otok nalazi se na Jadru, nedaleko od nekadašnjega izlaza iz rimske Salone. Taj položaj važan je za razumijevanje cijeloga ranosrednjovjekovnog Solina. Nakon propasti antičkoga grada život nije jednostavno nestao iz njegova krajolika. Novi srednjovjekovni svijet razvijao se među ostatcima kasnoantičkih zidova, cesta, crkava, groblja i drugih građevina.
Na širem solinskom području nastala su mjesta koja danas čine neke od najvažnijih materijalnih tragova hrvatskih knezova i kraljeva: Rižinice povezane s knezom Trpimirom, Gospin otok, crkveni kompleks sv. Petra i Mojsija – Šuplja crkva – povezan sa Zvonimirovom krunidbom te niz drugih položaja na prostoru stare Salone i podno Klisa.
Na Klisu je jednom živjela regina: Tragom prvog spomena hrvatske kraljice
Gospin otok u tom krajoliku nije bio periferija. Povijesni izvori ondje spominju crkve sv. Stjepana i sv. Marije, a njihova točna identifikacija, građevinske faze i međusobni odnos više su od stoljeća predmet stručnih rasprava. Danas se sjeverna i veća građevina najčešće identificira sa sv. Stjepanom i kraljevskim mauzolejem, dok je pitanje razvoja čitavoga kompleksa ostalo otvoreno upravo zato što lokalitet nije sustavno istražen do kraja.
Frane Bulić pronalazi kraljicu
Ključni trenutak dogodio se 1898. godine. Tijekom radova na Gospinu otoku otkriveni su stari zidovi, nakon čega je istraživanje preuzeo Frane Bulić, tada već jedna od središnjih figura dalmatinske arheologije.
U atriju otkrivene crkve pronađeni su brojni kameni ulomci s latinskim slovima. Bulić je prepoznao da pripadaju razbijenoj prednjoj strani sarkofaga i započeo njihovo spajanje. Iz fragmenata je postupno izašao natpis koji je hrvatskoj historiografiji dao ono što joj je za 10. stoljeće izrazito nedostajalo – izravan kameni dokument o hrvatskoj vladarskoj obitelji.
Pokojnica je bila kraljica Jelena, supruga kralja Mihajla Krešimira II. i majka kralja Stjepana Držislava. Sarkofag je pronađen u ulomcima, a noviji pregled objavljen u Građevinaru navodi da je rekonstruiran od 76 izvornih fragmenata, dok ih je ukupno pronađeno 96.
Jelenin epitaf bilježi njezinu kraljevsku pripadnost i godinu ukopa 976. te je opisuje kao onu koja je za života bila kraljica, majka siročadi i zaštitnica udovica. Natpis je povjesničarima omogućio znatno sigurnije slaganje genealogije hrvatskih vladara u razdoblju iz kojega je sačuvano malo pisanih izvora.
Dan kad je na Gospinu Otoku pronađena hrvatska kraljica Jelena
Vrijednost nalaza nije samo u kraljevskom imenu. Jelenin sarkofag dao je materijalnu potvrdu da Gospin otok nije tek mjesto kojemu su kasnije generacije pripisale kraljevsko značenje. Na tome je prostoru hrvatska kraljica doista bila pokopana.
Toma Arhiđakon govorio je o kraljevskim grobovima
Arheološki nalaz tako je dao novu težinu mnogo starijoj pisanoj tradiciji. Splitski kroničar Toma Arhiđakon u 13. stoljeću zapisivao je podatke o crkvama na Gospinu otoku i kraljevskim grobovima. Njegov tekst nastao je stoljećima nakon kraljice Jelene i zbog toga zahtijeva historiografski oprez, ali je još prije Bulićeva otkrića bio jedan od razloga zbog kojih se upravo na tome prostoru tražio mauzolej hrvatskih vladara.
Toma uz kompleks povezuje pokapanje hrvatskih kraljeva i kraljica, pa Jelenin grob nije potrebno promatrati kao izolirani ukop jedne pripadnice dinastije. Upravo se zbog te kombinacije pisanoga izvora i arheološkoga nalaza za ostatke na Otoku koristi pojam hrvatskoga kraljevskog mauzoleja.
Problem je u tome što većinu grobova koje bi takav kompleks mogao sadržavati danas ne možemo identificirati. Jelenin epitaf preživio je u razbijenim fragmentima i imao je sreću da ih je Bulić uspio spojiti. Koliko je ostalih ukopa uništeno, premješteno ili još uvijek sačuvano u tlu, nije moguće zaključiti bez novih istraživanja.
Otkrili smo mauzolej, a zatim ga ponovno prekrili zemljom
Jedna od neobičnijih činjenica priče o Gospinu otoku jest da lokalitet koji danas gotovo nije vidljiv nije nikakav nepoznati položaj koji tek treba pronaći. Bio je otkopan, nacrtan i fotografiran.
Povijesne fotografije iz prve polovice 20. stoljeća pokazuju zidove trobrodne bazilike vrlo plitko ispod današnje površine. Na njima se vide i kasnije intervencije: dvije platane posađene unutar gabarita građevine, korijenje među arheološkim ostatcima, temelj zvonika koji je zahvatio dio zida te nekadašnja prometnica preko dijela lokaliteta.
Bulićevi nacrti bilježe starohrvatske ostatke, ali i dublje antičke i ranokršćanske slojeve. Kasnija istraživanja Ejnara Dyggvea pokušavala su rekonstruirati odnos crkava i razvoj kompleksa, no ni njihovi radovi nisu mogli zatvoriti sva pitanja.
Ruševine su ponovno zatrpane ponajprije zbog tadašnjih praktičnih okolnosti prostora, ograničenih mogućnosti zaštite i neposredne blizine župne crkve. Zatrpavanje stoga nije značilo da je istraživanje bilo dovršeno, nego je zemlja ponovno postala način zaštite ostataka do povoljnijih okolnosti.
Bulić je znao da posao nije završen
Frane Bulić vrlo je jasno ostavio zapis da Gospin otok nije istražio do kraja. U knjizi Stopama hrvatskih narodnih vladara, koju je 1928. objavio s Lovrom Katićem, opisao je praktične probleme s kojima se suočavao. Radi istraživanja morao je ukloniti veliki brijest na kojemu su visjela crkvena zvona, a nakon dugih pregovora uspio je spriječiti da novi zvonik bude podignut upravo preko ruševina i pronaći mu drugo mjesto.
Ostatci su potom ponovno zatrpani jer su, kako je zapisao, ležali vrlo plitko pod zemljom i nalazili se neposredno uz tadašnju župnu crkvu.
U bilješci je ostavio i vrlo jasnu napomenu da će se na tome prostoru „s vremenom trebati još ovuda naokolo istraživati, kada bude više novčanih sredstava“. Od te je rečenice prošlo gotovo stoljeće.
Nakon Bulića potrebu nastavka radova ponavljali su i drugi istraživači. Ante Piteša upozoravao je da Gospin otok svojim nepoznanicama nastavlja izazivati arheologe te da tek sustavna istraživanja mogu potvrditi ili opovrgnuti različite interpretacije lokaliteta. Željko Rapanić također je ukazivao na potrebu nastavka zaštite i istraživanja kompleksa.
Današnji poziv na nova istraživanja zato nije ideja nastala uz jednu obljetnicu. Riječ je o nastavku pitanja starog više od stotinu godina.
Što zapravo još ne znamo?
Činjenica da Gospin otok nije sustavno istražen ne znači da se ispod zemlje sigurno nalaze novi netaknuti grobovi hrvatskih kraljeva. Takvo što prije iskapanja nitko ne može obećati.
Kasnija gradnja, ukopi, prometnice, vegetacija i druge intervencije stoljećima su mijenjali prostor. Dio ranosrednjovjekovnih ostataka mogao je biti nepovratno uništen, a dio sačuvan samo fragmentarno.
Sveta knjiga hrvatskih kraljeva je u Splitu još od vremena kralja Tomislava
Nova istraživanja ipak bi mogla odgovoriti na brojna važna pitanja: preciznije utvrditi građevinske faze kompleksa, odnos sv. Stjepana i sv. Marije, opseg grobnoga prostora, ranije antičke i ranokršćanske slojeve te kronologiju razvoja lokaliteta. Mogli bi se pojaviti i novi grobovi, ulomci natpisa ili drugi nalazi, ali arheologija takav rezultat ne može unaprijed jamčiti.
Upravo je Bulićevo otkriće najbolji podsjetnik zašto se vrijednost neistraženog prostora ne može procijeniti samo prema onome što je već pronađeno. Nekoliko desetaka razbijenih kamenih fragmenata 1898. promijenilo je razumijevanje hrvatske vladarske genealogije 10. stoljeća.
Arheološka struka ponovno se vraća Gospinu otoku
Potreba za novim istraživanjima tijekom posljednjih godina ponovno je dobila veću stručnu i javnu vidljivost. Gospin otok sve se češće pojavljuje u raspravama o hrvatskoj kraljevskoj topografiji, zaštiti ranosrednjovjekovne baštine i načinima na koje bi jedan od najvažnijih lokaliteta hrvatske državne povijesti mogao biti bolje istražen i prezentiran.
Tijekom 2025., godine obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, ponovno je pokrenuta i konkretna rasprava o mogućnosti otkopavanja i prezentacije mauzoleja. U njoj su se susreli arheološki i konzervatorski interesi, lokalna i regionalna uprava te potrebe Župe i svetišta. Prema epilogu te medijske akcije, o načinu i dinamici mogućega zahvata tek treba usuglasiti različite sudionike, ali činjenica da se o lokalitetu ponovno aktivno razgovara pokazuje da pitanje više nije zatvoreno u starim arheološkim izvještajima.
Recentni prikaz objavljen u Građevinaru samo je jedan od priloga toj široj raspravi. Njegova vrijednost nije u tome što određuje kako lokalitet mora biti uređen, nego što na temelju poznatih ostataka pokušava pokazati da se današnje prostorne okolnosti bitno razlikuju od vremena u kojem je radio Bulić.
Zašto bi danas bilo lakše nego u Bulićevo vrijeme
Na Gospinu otoku u međuvremenu se štošta promijenilo. Izgrađena je bazilika Svete obitelji s pastoralnim centrom, staro groblje više nema nekadašnju funkciju, a prostor Otoka najvećim je dijelom pješački. Promijenio se i promet koji je nekoć otežavao trajnu prezentaciju ostataka.
Prema analizi objavljenoj u Građevinaru, poznati prostor samoga mauzoleja zauzima približno 200 četvornih metara, dok bi širi zahvat istraživanja i uređenja mogao obuhvatiti najviše oko 500 četvornih metara. S obzirom na ukupnih približno 21.000 četvornih metara Gospina otoka, riječ je o oko dva posto njegove površine.
Bilješka o arhivu iz kamena koji je u Splitu pokazala Ecclesia iz vremena kralja Tomislava
Čestice na kojima se poznati ostatci nalaze u toj su analizi navedene kao vlasništvo Župe Gospe od Otoka, dok je prostor obuhvaćen režimima zaštite arheološke zone, urbanističke cjeline i krajolika uz Jadro.
Ti podaci ne predstavljaju odobreni projekt. Konačan zahvat morao bi proći potrebne arheološke, konzervatorske, prostorne i druge procedure. Pokazuju, međutim, da nije potrebno preoblikovati cijeli Gospin otok kako bi se istražio prostor na kojemu je već pronađen kraljevski grob.
Unutar ostataka bazilike rastu dvije platane
Jedna od konkretnih tema buduće zaštite vidljiva je već na povijesnim fotografijama. Dvije velike platane rastu unutar gabarita arheoloških ostataka, a njihovo se korijenje razvija među zidovima bazilike.
U recentnom prikazu predlaže se njihovo uklanjanje uz odgovarajuću novu sadnju, no takva odluka može biti donesena tek nakon konzervatorske i druge stručne procjene. Važniji je problem koji stabla ilustriraju: činjenica da je lokalitet zatrpan ne znači da je automatski zaštićen od svih promjena i oštećenja.
Vegetacija, nekadašnji građevinski zahvati i svakodnevno korištenje prostora mogu također utjecati na strukture koje leže neposredno ispod površine.
Mauzolej ne mora postati ograđena arheološka jama
Jedno od pitanja buduće prezentacije jest kako arheološke ostatke uključiti u svakodnevni život Otoka. Postojeća pješačka komunikacija prolazi preko dijela lokaliteta, ali noviji prijedlozi ne polaze od toga da se taj prostor mora zatvoriti.
Jedna od mogućnosti jest zadržavanje pješačke veze uz prilagodbu arheološkim ostatcima, čime bi prolazak Gospinim otokom postao neposredan susret s kraljevskim mauzolejem. U prikazima objavljenima u Građevinaru razmatraju se varijante u kojima bi stvarni arheološki zidovi bili otkopani, konzervirani i uklopljeni u uređeni parter, bez potrebe za rekonstrukcijom cijele srednjovjekovne crkve.
Konačni izgled nije moguće odrediti prije novih istraživanja. Upravo bi iskapanje moralo pokazati stvarno stanje ostataka i eventualne nalaze koje dosadašnja dokumentacija nije zabilježila.
Godinu nakon 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva mauzolej je još pod zemljom
Godina 2025. bila je posvećena 1100. obljetnici Hrvatskoga Kraljevstva. Organizirani su brojni znanstveni skupovi, izložbe, publikacije, koncerti i drugi programi kojima se nastojala obnoviti svijest o najranijim stoljećima hrvatske državnosti.
Gospin otok nudi nešto što nijedan obljetnički program ne može stvoriti – autentičan materijalni prostor hrvatskih vladara.
Mjesto na kojem je pronađena kraljica Jelena nije kasniji spomenik podignut kao simbol srednjovjekovne prošlosti. To je arheološki lokalitet na kojemu je hrvatska kraljica stvarno bila pokopana i na kojem se nalazio kompleks povezan s grobovima hrvatskih vladara.
Upravo zato neobično je da posjetitelj danas gotovo ne može vidjeti ono što Gospin otok čini toliko važnim.
Od Bulićeva pitanja prošlo je gotovo stoljeće
Frane Bulić nije tvrdio da je istraživanje Gospina otoka završio. Naprotiv, ostavio je zapis da ondje treba nastaviti istraživati kada okolnosti i sredstva to omoguće. Poslije njega isto su pitanje ponavljali drugi hrvatski arheolozi.
Danas nema jamstva da će novo iskapanje donijeti još jedan kraljevski sarkofag, novi epitaf ili senzacionalno otkriće. Stoljeća kasnijih intervencija možda su dio kompleksa zauvijek izbrisala.
Ali već znamo da je na Gospinu otoku pronađen jedan od najvažnijih epigrafskih spomenika hrvatskoga ranog srednjeg vijeka, da ondje postoji dokumentirani prostor kraljevskih ukopa i da istraživanja nisu iscrpila lokalitet. Znamo i da se pitanje njihova nastavka, nakon više desetljeća, ponovno aktivno vraća u stručnu i javnu raspravu.
Zato novo istraživanje Gospina otoka nije samo pitanje otkopavanja već poznatih zidova. Ono je prilika da se provjeri koliko je priče ostalo nepročitano kada je Bulić morao ponovno prekriti zemljom mjesto na kojem je pronašao kraljicu Jelenu.
Godinu nakon obilježavanja 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva pitanje je zato vrlo jednostavno: ako već znamo gdje se nalazi jedan od ključnih prostora hrvatskih kraljeva, zašto još uvijek ne znamo sve što se ondje sačuvalo?
