Izložba U početku bijaše kraljevstvo otvorila je posjetiteljima pogled na širok luk hrvatske prošlosti, od dolaska predaka na ove prostore i ranosrednjovjekovnih temelja kraljevstva do kulturnih, duhovnih i političkih tragova iz kojih se postupno oblikovala svijest o zemlji, narodu i domovini. Njezini probrani artefakti nisu govorili samo o velikim događajima i vladarskim imenima, nego i o načinu na koji se baština pamti, prenosi i ponovno otkriva.
Svoj najnježniji i možda najiskreniji nastavak ta je izložba dobila u dječjim crtežima, slikama, skulpturama i objektima nastalima nakon susreta najmlađih posjetitelja s izložbom U početku bijaše kraljevstvo.
Nastala u sklopu likovnih radionica Artionice Galerije Klovićevi dvori, izložba U početku bijaše crtež… ostaje kao dragocjen trag susreta djece s kulturnom baštinom, ali i kao podsjetnik na to koliko povijest može biti živa kada se iz prostora muzeja preseli u dječju maštu.
Radovi su nastajali uz veliku izložbu U početku bijaše kraljevstvo – izložba u povodu 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva, koja je posjetitelje vodila kroz povijest od dolaska hrvatskih predaka na ove prostore do suvremene samostalne hrvatske države.
Za djecu taj put nije bio samo niz povijesnih činjenica. Bio je to susret s predmetima, slikama, znakovima, pričama, kraljevima i kraljevnama, s tragovima kulture koji su u njima izazvali estetski doživljaj i otvorili prostor igre.
Na brojnim likovnim radionicama sudjelovala su školska djeca, građani, umirovljenici, ali i najmlađi posjetitelji iz dječjih vrtića Grada Zagreba. Nakon razgledavanja izložbe, djeca su svoje dojmove pretočila u različite likovne medije. Neki su posegnuli za crtežom, drugi za bojom, treći za oblikom, skulpturom ili objektom. Iz onoga što su vidjeli nastale su njihove vlastite priče.
U njima povijest nije bila ponovljena doslovno. Bila je prevedena na dječji jezik.
U tom dječjem jeziku motivi velike izložbe dobili su novu, neočekivanu slobodu. Kokot sa zarobljene turske galije iz bitke kod Lepanta mogao je stajati uz Hvarsku zvijer. Višeslavova krstionica, kralj Tomislav, slova glagoljice, crkve, kraljevski znakovi i različiti motivi hrvatske srednjovjekovne baštine pojavili su se u novim odnosima, oblicima i bojama. Čak su i povijesne osobnosti, poput Hrvoja Vukčića Hrvatinića, u dječjim rukama dobile drukčiju dimenziju prikaza: manje opterećenu povijesnom točnošću, a više otvorenu čudu, igri i prvom doživljaju.
Upravo je u tome posebnost izložbe U početku bijaše crtež…. Ona nije bila tek završni prikaz radionica, nego svjedočanstvo procesa u kojem su djeca dobila priliku samostalno odgovoriti na veliko izložbeno događanje. Umjetnici i pedagozi pomagali su im u tehničkim rješenjima kojima djeca još nisu dorasla, ali je sam likovni izraz ostao njihov. Crta, boja, oblik i kompozicija ostali su autentičan dječji rad, bez straha od pogreške i bez potrebe da se rezultat prilagodi očekivanju odraslih.
Dječju kreativnost usmjeravali su Muzejska savjetnica pedagoginja i voditeljica Artionice Liljana Velkovski, kao i umjetnice i umjetnici Alana Kajfež, Helena Ramljak, Antonija Balić, Duje Medić, Vitold Košir i Velibor Mačukati. Likovni postav potpisuju arhitekti Mia Kos i Matej Veleglavac. Oblikovanje kataloga s preko 600 dječjih radova dizajnirao je akademski grafičar Duje Medić.
U realizaciji izložbe sudjelovao je i širi tim Galerije Klovićevi dvori, koji je dječjim radovima dao pravi izložbeni okvir. Jer, kako je istaknuto u opisu programa, svako uspjelo umjetničko pregnuće traži publiku.
Zato je ova izložba bila važna i kao priznanje djeci. Njihovi radovi nisu ostali samo vježba, uspomena ili fotografija s radionice. Postali su izloženi radovi, dio galerijskog prostora i zajedničkog sjećanja na 1100. obljetnicu Hrvatskoga Kraljevstva.
Posebna vrijednost ovog programa leži u neposrednom susretu djece s baštinom. Kulturna baština često se odraslima čini kao nešto što treba tumačiti, čuvati, stručno opisivati i prenositi. Djeca joj, međutim, pristupaju drukčije. Ona se pred predmetom ne zaustavljaju samo pitanjem što on znači, nego i što u njima pokreće. Gledaju, osjećaju, zamišljaju, povezuju i zatim stvaraju.
Tako su spomenici hrvatske kulture, prikazani kroz veliku izložbu, dobili svoje novo, dječje lice. U njihovim radovima prošlost nije bila zatvorena u vremenu. Ona je ponovno progovorila kroz liniju, boju i maštu.
Radionice su pokazale koliko je važno djeci omogućiti neposredan kontakt s kulturnom baštinom, ali i slobodu da je interpretiraju na vlastiti način. Umjetnost oslobađa, pokreće čula i nadahnjuje samom svojom prisutnošću. U dječjem stvaralaštvu pritom ostaje ono što odrasli često izgube: spontanost, sigurnost u igri i hrabrost prvog poteza.
Baš u toj prvoj liniji, nesavršenoj i hrabroj, nalazi se početak svake velike priče.
Zato naslov U početku bijaše crtež… nije samo duhovita parafraza naslova velike izložbe. On opisuje samu bit dječjeg stvaralaštva. Prije znanja dolazi doživljaj. Prije objašnjenja dolazi pogled. Prije dovršenog rada dolazi prvi potez. Iz tog poteza može nastati cijelo kraljevstvo.
Izložba je ujedno bila i zahvala djeci, njihovim roditeljima, odgojiteljima, učiteljima, profesorima i umjetnicima koji su svaku radionicu učinili dostojnom izložbe posvećene velikoj obljetnici. U njoj su se susreli obrazovanje, umjetnost, povijest i dječja imaginacija. Taj susret nije bio samo pedagoški program uz izložbu, nego važan podsjetnik da se odnos prema baštini stvara od najranije dobi.
Djeca koja danas crtaju kraljeve, kraljevne, znakove i oblike nadahnute hrvatskom prošlošću možda sutra neće postati umjetnici, kustosi ili muzealci. No možda će upravo zbog ovakvog iskustva zapamtiti prvi susret s galerijom, prvi susret s baštinom i osjećaj da povijest nije nešto daleko i nedodirljivo, nego prostor u koji se može ući. Crtežom, bojom i vlastitom pričom.
Picassu se pripisuje misao da mu je trebalo nekoliko godina da nauči slikati kao veliki majstori, ali cijeli život da bi ponovno slikao kao dijete. Izložba U početku bijaše crtež… podsjetila je upravo na tu snagu dječjeg pogleda. Na sposobnost da se svijet vidi bez straha od pogreške. Na radost stvaranja.
Na ono dijete u nama koje još uvijek zna da svaka velika priča počinje jednostavno.
