Dok rat i dalje određuje svakodnevicu Ukrajine, u Lavovu je ovih dana održan 33. međunarodni slavistički kolokvij, znanstveni skup koji je i ove godine, unatoč okolnostima, okupio istraživače posvećene proučavanju slavenskih jezika, književnosti, povijesti i kulturne baštine.
Među suorganizatorima skupa bio je i Leksikografski zavod Miroslav Krleža, čiji su ravnatelj i leksikografi kroz niz izlaganja otvorili teme koje povezuju hrvatsku i ukrajinsku povijest — od Miroslava Krleže i međuratnog Lavova, preko hrvatskih vojnika u galicijskim rovovima Prvoga svjetskog rata pa sve do novih istraživanja ranih Slavena.
Kolokvij je 21. i 22. svibnja organiziralo Državno sveučilište Ivana Franka u Lavovu, a zbog ratnih okolnosti najveći dio programa održan je putem platforme Zoom. Ipak, upravo je takav oblik održavanja dodatno naglasio važnost kontinuiteta međunarodne kulturne i znanstvene suradnje u vremenu kada su brojni oblici kulturnog života u Ukrajini otežani ili prekinuti.
Kad je Lavov bio slavenski centar
Jedno od izlaganja koje je posebno povezalo književnost, grad i kulturnu memoriju bilo je predavanje Tee Rogić Muse „Julije Benešić i Miroslav Krleža u Lavovu u svibnju 1932: povod, kontekst, pojedinci“.
U središtu istraživanja našao se danas gotovo zaboravljen posjet dvojice hrvatskih književnika Lavovu početkom 1930-ih godina. Vremenu kada je taj grad bio jedno od važnih slavističkih i kulturnih središta istočne Europe.
Kroz rekonstruiranje njihova putovanja otvorena je šira priča o slavenskim kulturnim mrežama između dva svjetska rata, o tada vrlo aktivnom Poljsko-jugoslavenskom društvu prijateljstva te o zanimanju lavovskih slavista za južnoslavenske književnosti. Lavov se pritom pokazuje ne samo kao geografska točka nego i kao prostor susreta književnih i intelektualnih krugova koji su oblikovali kulturne veze srednje i istočne Europe.
Hrvati kao ratnici u Ukrajini
Povijesnu dimenziju hrvatsko-ukrajinskih odnosa otvorio je ravnatelj Leksikografski zavod Miroslav Krleža Filip Hameršak izlaganjem „Hrvatski vojnici u Prvom svjetskom ratu na području Ukrajine – od rovova do kulturnog pamćenja“. Tema je usmjerena prema sudbinama desetaka tisuća hrvatskih vojnika koji su kao dio austro-ugarske vojske ratovali na prostoru tadašnje Istočne Galicije i Bukovine.
Iako je riječ o gotovo zaboravljenom poglavlju hrvatske povijesti, upravo su prostori današnje Ukrajine tijekom Prvoga svjetskog rata bili mjesta velikih stradanja hrvatskih vojnika. Hameršak je posebno govorio o vojnim grobljima, memorijskim tragovima i kulturnim slojevima koje je rat ostavio u prostoru, ali i o odjecima tih iskustava u dnevnicima, publicistici i književnosti, uključujući i djela Miroslava Krleže.
Predavanje je podsjetilo i na činjenicu da su se na suprotnim stranama europskih bojišta često nalazili narodi čije su kasnije povijesti bile obilježene sličnim iskustvima ratova, okupacija i borbi za samostalnost. Upravo zato tema Galicije danas u hrvatskom i ukrajinskom kontekstu dobiva novo značenje.
DNK ranih slavena
Povezivanje hrvatske i ukrajinske prošlosti na sasvim drugoj razini otvorilo je izlaganje Pie Šmalcelj Novaković „U svjetlu novih rezultata DNK analize koji povezuju Ukrajinu i ranosrednjovjekovno stanovništvo današnje Hrvatske: novi pogled na poznati nalaz Čađavice“.
Polazeći od najnovijih međunarodnih genetskih istraživanja ranosrednjovjekovnih populacija srednje Europe, izlaganje je tematiziralo migracije slavenskoga stanovništva između istočne Europe i prostora današnje Hrvatske tijekom 6. do 8. stoljeća. Posebna pozornost posvećena je luksuznom nalazu iz Čađavice, jednom od najvažnijih arheoloških nalaza avarskoga razdoblja u Hrvatskoj, čije karakteristike povezuju crnomorsko-bizantske utjecaje i elemente tzv. martinovačkog stila povezanog s ranim Slavenima.
Na taj je način suvremena genetika otvorila nova pitanja o podrijetlu i migracijama ranosrednjovjekovnog stanovništva, ali i ponovno aktualizirala stare arheološke rasprave o slavenskim migracijama prema jugoistoku Europe.
Poseban pogled na kulturne veze Hrvatske i Ukrajine dao je i Pavle Bonča kroz izlaganje „Recepcija jugoslavenske/hrvatske leksikografije u Ukrajini: dojmovi s izložbe u Kijevu 1979“. U središtu istraživanja bila je velika izložba „Pet stoljeća leksikografije na teritoriju Jugoslavije“, koju je tadašnji Jugoslavenski leksikografski zavod — današnji Leksikografski zavod Miroslav Krleža — organizirao u Kijevu kao svoje prvo međunarodno predstavljanje.
Kroz svjedočanstva tadašnjih sudionika i institucionalne zapise prikazano je kako je ukrajinska stručna javnost doživjela južnoslavensku enciklopedijsku i leksikografsku tradiciju te kako su upravo ovakvi kulturni susreti stvarali znanstvene veze koje traju desetljećima.
U svojem pozdravnom govoru Filip Hameršak izrazio je potporu ukrajinskoj borbi za slobodu, istaknuvši kako Hrvatska još uvijek živo pamti vlastita iskustva rata i obrane neovisnosti. Upravo zato održavanje ovakvog skupa u današnjem Lavovu ima i simboličku težinu — kao potvrda da kulturni dijalog i znanstvena suradnja opstaju i u najtežim okolnostima.
