Pedalj se prvi put spominje još 1287. godine kao posjed plemića Ratolda i Matije, sinova bana Rolanda od roda Ratoldova. Tada je zajedno s posjedom Stupnica prodan knezovima iz moćnog roda Babonića. Kao utvrda se prvi put navodi 1328. godine, kada ju je Ivan Babonić založio zajedno sa Zrinom i drugim posjedima braći Tóth-Lovrinčan.
Tijekom 14. stoljeća Pedalj je nekoliko puta mijenjao vlasnike. Nakon Babonića otkupio ga je Dujam Blagajski, a zatim ga 1346. prodao magistru Oliveru, sucu kraljičine kurije.
Već godinu dana poslije Oliver ga je predao kralju Ludoviku I. Anžuvincu, a on knezu Jurju III. Bribirskom. Njegovi potomci, poznati kao Zrinski, vladali su Pedljem sve do 1540-ih.
Mirnije razdoblje završilo je sredinom 16. stoljeća kada su Osmanlije počele snažne napade na posjede Zrinskih u Pounju. Pedalj je bio među utvrdama koje su se našle na udaru tijekom velike osmanske ofenzive 1540. i 1541. godine. Iako tada nije pao, Osmanlije su ga osvojile 1558. godine. Međutim, nisu se uspjele trajno učvrstiti pa su ga pri povlačenju oštetile.
Nakon toga tvrđavu je obnovila kraljevska posada, ali je već 1563. bila napuštena i razrušena. Krajem 1570-ih Osmanlije su se ponovno vratile, obnovile Pedalj koji je bio u sastavu Gvozdanske ili Zrinske kapetanije. Tako je ostalo sve do 1630-ih godina, kada su habsburške postrojbe istjerale osmansku posadu.
U drugoj polovici 17. stoljeća Pedalj je služio kao granična straža. Nakon završetka Velikog ili Bečkog rata za oslobođenje (1683. – 1699.), rijeka Una postala je nova granica prema Osmanskom Carstvu, Pedalj je pretvoren u pograničnu utvrdu, nakon 1713. temeljito je obnovljena, o čemu svjedoče sačuvani tlocrti. Još početkom 19. st. bio je u funkciji, ali je ubrzo napušten i prepušten propadanju.
Izgled Pedalj-grada
Pedalj-grad posebno je zanimljiv zbog svojeg izgleda. Cijeli kompleks dug je 145 metara, a širok 50 metara te svojim tlocrtom podsjeća na sjekiru. Sastoji se od središnje utvrde, vanjske utvrde koje bedemi opasuju jezgru sa sjeverne, zapadne i istočne strane i od snažno utvrđene predutvrde na prilaznom hrptu južno od njih.
Grad je podignut na vrhu brda trapezastog oblika koje se prema jugu pretvara u uski hrbat. Upravo je preko toga hrpta vodio glavni put prema utvrdi. S istočne strane utvrda je bila zaštićena strmom padinom, sa sjeverne, zapadne, južne u jugoistočne strane bila je opasana obrambenim opkopom s nasipom.
Literatura
Leksikon utvrda Hrvatske – srednji i rani novi vijek
