Zvala se Vukovac i nalazila se na ušću rijeke Mrsunje u Savu. Danas je nema, ali njezina priča i dalje živi u starim zapisima, kronikama i pričama zaljubljenika u prošlost brodskog kraja.
O ovoj utvrdi pisao je i Ignjat Alojzije Brlić u svojim “Uspomenama na stari Brod”. On navodi kako su tvrđicu podigli domaći kraljevi, banovi i knezovi na prostoru nekadašnje rimske Marsonije.
Brlić je zapisao da su se ostaci zidina mogli vidjeti još početkom 19. stoljeća, kod čardaka Mrsunje. No nakon rušenja tvrđave 1809. godine, njezin kamen iskorišten je za gradnju nasipa i ustave na Mrsunji. Tako su posljednji vidljivi tragovi stare utvrde gotovo nestali.
Utvrda okružena vodom i močvarom
Vukovac se nalazio zapadno od današnje Tvrđave Brod, na močvarnom poluotoku uz Savu. S jedne strane štitila ga je rijeka, a s druge vodeni obrambeni jarci povezani s Mrsunjom i Glogovicom.
Stari planovi pokazuju da je tvrđava imala oblik četverokuta s četiri kule. Tri su bile građene od zemlje i drveta, dok je jedna bila zidana. Upravo zbog takvog položaja Vukovac je bio teško osvojiv i važan za kontrolu prijelaza preko Save.
Berislavići i dolazak Osmanlija
Nakon osmanskog osvajanja Bosne 1463. godine, brodski plemić Benedikt Berislavić dao je srušiti staru i dotrajalu utvrdu. Njegovi nasljednici nekoliko godina kasnije podigli su novu, veću i snažniju utvrdu.
Nova utvrda mogla je primiti oko 300 vojnika. Utvrda je bila duga 220 metara, a široka oko 75 metara. Osmanlije su u njoj držale vojnu posadu, zapovjednika tvrđave dizdara te njihove obitelji.
Poznati turski putopisac Evlija Čelebi posjetio je Brod 1660. godine i zapisao kako su se unutar tvrđave nalazile kuće, skladišta, ambari i džamija koja je nekada bila crkva.
Tvrđava je još nazivana i Berislavića kaštel, a po izgradnji nove tvrđave i Stari/Mali Šanac, Stara utvrda, Wasserburg i dr.
Zanimljiv detalj iz toga vremena vezan je uz život kažnjenika i siromašnih ljudi uz Savu. Nakon što su ukinute neke tadašnje okrutne kazne, zatočenici iz Vukovca zajedno s konjima korišteni su za tegljenje lađa uzvodno rijekom Savom. Taj težak posao ponekad su, za određenu naknadu, obavljali i siromašniji stanovnici.
Uz lijevu obalu Save postojao je poseban obalni put kojim su prolazile zaprege i ljudi koji su vukli riječna plovila. Taj put nazivao se kopitnica, a kada su lađe vukli isključivo ljudi, zvao se nogostup.
Nova vlast je utvrdu Vukovac od Osmanlija preuzela u lošem stanju. Nakon izgradnje nove Tvrđave Brod, Vukovac je izgubio svoju vojnu važnost. Stara utvrda tada je napuštena od vojske i prenamijenjena u karantenu.
Sudbina Vukovca nije bila neobična za stare pogranične utvrde. Nakon što bi izgubile vojni značaj, mnoge su postajale svojevrsni kamenolomi iz kojih se uzimao građevni materijal za nove potrebe.
Tako su tijekom 18. i 19. stoljeća nestali brojni srednjovjekovni gradovi i fortifikacije, a njihovi su kameni blokovi završavali u cestama, nasipima, mostovima i novim građevinama. Vukovac je jedan od takvih primjera – utvrda koja je stoljećima čuvala prijelaz preko Save, a potom gotovo potpuno nestala iz krajolika.
Literatura
Josip Kljaić, 20023., Scrinia Slavonica, 3., Brodska utvrda Vukovac, 1688.-1722. Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje.
Josip Kljaić, 1998. Brodska tvrđava. Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje.
Andrija Zidrum, Počeci naselja i stanovništvo brodskog i gradiškog kraja 1698.-1991. Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. Slavonski Brod.
