Živjela je u samostanu uršulinki u austrijskom Celovcu i ondje provela većinu života, daleko od politike, ratova i moći po kojima su Zrinski ostali zapamćeni, kako navodi Damir Stanić u tekstu posvećenom posljednjim članovima obitelji Zrinski.
Kada se govori o kraju obitelji Zrinski, najčešće se spominje smaknuće Petra Zrinskog 1671. godine ili smrt njegova sina Ivana Antuna Zrinskog. Ipak, priča obitelji nije završila tada. Posljednja pripadnica roda bila je upravo Zora Veronika, kći Petra i Ane Katarine Zrinski.
Slom Zrinskih
Nakon sloma Zrinsko-frankopanske urote obitelj je ostala bez imovine, ugleda i slobode. Djeca Petra Zrinskog raspršena su i obilježena tragedijom. Ivan Antun proveo je gotovo dvadeset godina u tamnici, dok su njegove sestre Judita Petronela i Zora Veronika otišle u samostane.
Zora Veronika već je 1672. godine poslana uršulinkama u Celovec. Ondje je kasnije zaređena pod redovničkim imenom Aurora Konstancija od Pohođenja Blažene Djevice Marije. Veći dio života provela je iza zidova stroge klauzure, a s godinama su je počeli mučiti i ozbiljni problemi s vidom. Nakon operacije očne mrene 1722. potpuno je oslijepjela.
Unatoč teškoj sudbini, samostanska kronika opisuje je kao vedru i duhovitu osobu koja je znala razveseliti ljude oko sebe. Bila je snažne građe i posebno pobožna prema sv. Ani.
Sudbina Zore Veronike djeluje gotovo poput priče iz romana ili televizijske serije. Nadživjela je roditelje više od šezdeset godina, a svu svoju braću i sestre više od tri desetljeća.
Kada je umrla 29. siječnja 1735. godine u Celovcu, s njom je nestala i posljednja članica obitelji Zrinski.
Danas joj je u crkvi uršulinki u Celovcu postavljena spomen-ploča zahvaljujući Družba Braća Hrvatskoga Zmaja, no priča o Zori Veroniki i dalje je malo poznata široj javnosti.
