Ruševine starih gradova i utvrda često nas ostavljaju bez odgovora na jednostavno pitanje. Tko ih je gradio? Imena arhitekata, zidara i majstora uglavnom su nestala kroz stoljeća, pa su mnogi ostali anonimni ljudi iza velikih građevina koje i danas izazivaju divljenje.
No kada je riječ o Novigradu na Dobri, povijest je, kako navodi Damir Stanić iz Hrvatskog državnog arhiva, sačuvala zanimljiv trag o ljudima koji su u 17. stoljeću obnavljali taj kaštel.
U vrijeme kada je Novigrad bio u vlasti Frana Krste Frankopana, odlučeno je da se kaštel obnovi i proširi. Povjesničar Emilij Laszowski zapisao je kako je Frankopan želio „obnoviti i proširiti grad“, a danas zahvaljujući sačuvanim ugovorima znamo i imena nekih majstora koji su na tome radili.
Tako je dana 6. lipnja 1666. u Bosiljevu sklopljen je ugovor sa zidarima Tomašem Ferderbarom, Lukešom Šnajderom i Matijom Slajnarom te još dvojicom njihovih pomoćnika. Njihov posao bio je rezanje kamena i izrada prozorskih okvira za kaštel, ali i drugi zidarski radovi koji su bili potrebni tijekom obnove. Ugovor navodi kako su trebali postaviti prozore, urediti zidove izvana i iznutra te ih ožbukati i okrečiti.
Posebno dirljiv detalj nalazi se na kraju tog dokumenta. Zidari nisu znali pisati pa su ugovor potvrdili nacrtanim križićima. Na kraju ugovora nalazi se rečenica: „I zbog vekšega virovanja mi ne znajući pisati, jesmo lastovitemi rukami našimi ovde odzdola križe načinili“.
Ti skromni znakovi danas su možda i najljepši podsjetnik na ljude čije su ruke gradile kamene zidove koji stoljećima kasnije i dalje stoje.
Nekoliko mjeseci kasnije, u listopadu iste godine, dogovoreni su i stolarski radovi. Stolar Miklouš Malić dobio je zadatak izraditi stubišta, drvene galerije i druge dijelove unutarnjeg uređenja kaštela.
No još je zanimljiviji ugovor iz veljače 1667. prema kojem je Malić trebao napraviti „veliki dugi stol za igranje“, i to „kako se za jednoga cavallira pristoji“. Laszowski je smatrao da se vjerojatno radilo o stolu za biljar, što bi mogao biti jedan od najranijih spomena te igre na hrvatskom prostoru.
Malić je stol dovršio 9. ožujka 1667., a njegovo ime, kao i imena zidara, ostalo je zapisano u starim dokumentima. Zahvaljujući tome danas barem djelomično poznajemo ljude koji su svojim radom oblikovali jedan od zanimljivih starih gradova Hrvatske.
Danas posjetitelji Novigrada na Dobri uglavnom promatraju njegove kule, zidine i položaj iznad rijeke Dobre. No iza svakog kamena kriju se i priče ljudi koji su ga obrađivali i ugrađivali. Zahvaljujući rijetko sačuvanim ugovorima, njihova su imena preživjela više od tri stoljeća i podsjećaju nas da povijest ne stvaraju samo velikaši i vladari, nego i majstori čiji su rad i vještina ostali ugrađeni u zidove hrvatskih starih gradova.
Literatura
Izvor: Damir Stanić, Ugovori o obnavljanju i uređivanju kaštela Novigrad na Dobri
