Duboko u šumama Samoborskoga gorja, svega nekoliko kilometara od Samobora, skrivaju se dobro očuvani ostatci Staroga grada Lipovca. Premda ga danas poznaju ponajviše planinari i ljubitelji povijesti, ovom su srednjovjekovnom utvrdom tijekom stoljeća gospodarile neke od najmoćnijih hrvatskih velikaških obitelji, među njima Okićki, Babonići, Frankopani i Erdődyji.
Smješten oko osam kilometara jugozapadno od Samobora, Lipovec se u literaturi često spominje i pod nazivom Lipovac-grad. Prvi put u povijesnim izvorima bilježi se 1251. godine, kada je ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. Arpadović dopustio Ivanu I. Okićkom da na obroncima Samoborskoga gorja podigne novu utvrdu.
Utvrda koja je čuvala prilaze Samoborskom gorju
Lipovac je nastao u razdoblju kada su utvrde bile ključne za nadzor važnih putova i zaštitu okolnih posjeda. Njegov položaj na uzvisini iznad Lipovačkog potoka i potoka Klokočevca omogućavao je dobar pregled okolnog područja, iako je zbog viših obronaka Samoborskoga gorja ostajao skriven od pogleda sve dok mu se ne približi. Upravo ta prirodna zaštićenost jedna je od njegovih najvećih posebnosti i danas.
Od Okićkih do Frankopana
Nakon Okićkih, Lipovac je 1283. godine kupio Radoslav I. Babonić. Tijekom sljedećih desetljeća utvrda je više puta mijenjala vlasnike, a među njima su bili ban Mikac Mihaljević te plemićka obitelj Mutina, koja je prema ovoj utvrdi nosila pridjevak Lipovački.
Jedna od važnijih prekretnica dogodila se 1442. godine kada je Jelena, kći Ivana Lipovačkoga, udajom za kneza Martina IV. Frankopana u miraz donijela Lipovac zajedno s Jastrebarskom, Kostajnicom i Komogovinom.
Nakon smrti Martina Frankopana utvrda prelazi u ruke kralja Matije Korvina, a potom ponovno mijenja vlasnike. Početkom 16. stoljeća njome upravljaju obitelj Pethő, Toma Bakač te naposljetku Erdődyji, koji su Lipovac držali sve do njegova napuštanja tijekom 16. stoljeća. Točan razlog zbog kojega je utvrda napuštena nije poznat.
Kako je izgledao Lipovec?
Dobro očuvani ostatci Lipovca nalaze se na vrhu stožaste glavice u središnjem dijelu Samoborskoga gorja. Do utvrde se najlakše dolazi s jugoistočne strane preko manjeg gorskog sedla.
Lipovac je relativno malen obrambeni kompleks bademastog tlocrta, dimenzija približno 58 × 38 metara, koji se sastoji od utvrđene jezgre i predgrađa.
U središtu jezgre nalazi se veliko unutarnje dvorište. Sa sjeverozapadne strane zatvara ga jednokatni palas izduženog trapeznog tlocrta, dok se na jugoistočnoj strani uzdiže masivna branič-kula nepravilnog peterokutnog oblika. Na pojedinim je mjestima očuvana u visini većoj od deset metara, što i danas ostavlja snažan dojam na posjetitelje.
Oko jezgre pružali su se obrambeni bedemi utvrđenog podgrađa, a na jugozapadnoj strani i danas su vidljivi ostatci manje stražarske polukule koja je nadzirala prilaz utvrdi.
Što danas može vidjeti posjetitelj?
Za razliku od mnogih drugih srednjovjekovnih utvrda koje su sačuvane tek u tragovima, Lipovac i danas čuva impresivne ostatke svojih zidina, palasa i branič-kule.
Smješten usred šume Samoborskoga gorja, pruža doživljaj otkrivanja gotovo zaboravljenoga mjesta koje je stoljećima bilo dio obrambenog sustava hrvatskih zemalja.
Literatura
Leksikon utvrda Hrvatske – srednji i rani novi vijek
