Ispod današnjih zagrebačkih ulica i trgova još uvijek teče potok koji je stoljećima oblikovao razvoj grada. Medveščak nije bio samo vodotok koji se spuštao s Medvednice prema Savi – on je dijelio Gradec i Kaptol, pokretao desetke mlinova, opskrbljivao stanovnike vodom, hranio gradsko gospodarstvo i povremeno donosio razorne poplave koje su mijenjale lice Zagreba.
Potok Medveščak izvire iznad Kraljičina zdenca, a kroz veći dio svoje povijesti tekao je kroz samo središte Zagreba. Njegov nekadašnji tok vodio je Ksaverskom dolinom, današnjom Medvedgradskom ulicom, zapadnom stranom Tkalčićeve ulice, ulicom Pod zidom te iza kuća na sjevernoj strani Trga bana Jelačića.
Nastavljao je preko današnje Bakačeve, između kuća u Vlaškoj, uz Jurišićevu i Draškovićevu ulicu, kroz Sajmište pa sve do ušća u Savu na području današnjeg Žitnjaka.
Potok koji je dijelio Gradec i Kaptol
U srednjem vijeku Medveščak je bio jedan od najvažnijih potoka koji su se spuštali s Medvednice prema savskoj nizini. Njegove vode navodnjavale su oranice i pašnjake te predstavljale važan izvor života za tadašnji Zagreb.
U starim ispravama spominje se pod imenom Cirkvenitza, a prvi je put zabilježen 1201. godine u ispravi kralja Emerika kojom se potvrđuju međe Kaptola. Kasnije ga spominju i Bela IV. u Zlatnoj buli te kralj Matija Korvin.
No njegova najveća povijesna uloga bila je što je stoljećima predstavljao prirodnu granicu između Gradeca i Kaptola – dviju srednjovjekovnih cjelina iz kojih je nastao današnji Zagreb.
Žila kucavica srednjovjekovnoga Zagreba
Medveščak nije bio samo prirodna granica nego i pokretač gradskog života.
Već sredinom 13. stoljeća prokopan je umjetni mlinski kanal poznat kao Pretoka ili Prekopa, kojim se voda usmjeravala prema brojnim mlinovima. U 19. stoljeću taj je kanal bio poznat i kao Melinski potok.
Uz Medveščak je djelovalo čak 25 zagrebačkih mlinova, a u prvoj polovini 19. stoljeća Zagreb je imao više od stotinu registriranih mlinara okupljenih u cehu. Sve do otvaranja Paromlina 1862. godine upravo su ti mlinovi osiguravali brašno za gradsko stanovništvo.
Uz potok su od 13. stoljeća radila i gradska te kaptolska kupališta i lječilišta. Prvo javno kupalište otvorili su cisterciti još 1291. godine podno crkve svete Marije.
Kada je Medveščak pokazivao svoju snagu
Iako je donosio život, Medveščak je znao pokazati i svoju razornu stranu.
Prva velika poplava zabilježena je 1651. godine kada je bujica rušila kuće, nosila kamenje i stabla te odnijela čak 52 ljudska života. Veliku poplavu 1750. godine opisao je i kanonik Baltazar Adam Krčelić, zabilježivši kako je potok na Harmici probio novo korito i razorio brojne kuće.
Posebno je ostala zapamćena poplava 5. siječnja 1846. godine. Nakon naglog zatopljenja otopio se snijeg na Medvednici, Medveščak se izlio iz korita i poplavio Harmicu, a kroničari navode da su se još sljedećega dana na gradskom trgu nalazile velike ledene sante koje je donijela bujica.
Zašto je Medveščak nestao?
Zbog čestih poplava i sve intenzivnije urbanizacije Zagreb je tijekom 19. stoljeća započeo regulaciju potoka. Mlinovi su postupno nestajali, korito je uređivano i prekrivano, a iznad nekadašnjeg toka nastajale su nove gradske ulice koje danas predstavljaju samo središte hrvatske metropole.
Iako ga više ne vidimo, Medveščak i danas teče ispod dijela grada kojim svakodnevno prolaze tisuće ljudi.
Možete li danas pratiti njegov tok?
Iako je skriven ispod gradskih ulica, njegov se nekadašnji put može gotovo u cijelosti pratiti:
Kraljičin zdenac → Ksaver → Medvedgradska ulica → Tkalčićeva ulica → Pod zidom → Trg bana Jelačića → Bakačeva → Vlaška → Jurišićeva → Draškovićeva → Žitnjak → Sava.
Šetnja tim ulicama zapravo je šetnja nekadašnjim koritom potoka koji je stoljećima određivao razvoj Zagreba.
Literatura
Premerl, Nada; Aleksandra Muraj; Goran Arčabić; Ljudevit Tropan; Željko Kovačić. Potok u srcu Zagreba : Uz potok Medveščak od izvora do ušća, Muzej grada Zagreba
