Vukovar, poznat i kao Volko, Walk, Wolkov, odnosno na hrvatskom jeziku Vukovo, ima bogatu povijest koja seže unatrag još u doba Vučedolske kulture.
1231. godine Vukovar je dobio status slobodnog kraljevskog grada. Poveljom hercega Kolomana osigurane su povlastice koje su čuvale vukovarske stanovnike. Grad je tada bio sjedište Vukovske županije, gusto naseljene regije s mnogim utvrdama i kmetskim selima.

Tijekom 14. i 15. stoljeća, vukovarskim krajem vladale su velikaške porodice, koje su ostavile svoj pečat na regiji. Međutim, s dolaskom Turaka 1526. godine, Vukovar gubi strateški značaj, iako ostaje važno trgovačko-obrtničko središte.

Nakon 150 godina turske vladavine, Vukovar je oslobođen 1687., a Ilok 1688. godine. Vukovar se obnavlja s povratkom starosjedilačkog i novodoseljenog hrvatskog stanovništva.

Industrijski sektor postaje značajan između dva svjetska rata, s otvaranjem tvornica poput “Bata” i razvojem tekstilne industrije. Industrijalizacija dovodi do porasta stanovništva, a Vukovar postaje važno trgovinsko središte.

Tragični događaji Drugog svjetskog rata donose promjene u sastavu stanovništva, s progonom Židova, Srba i antifašističkih Hrvata, te iseljavanjem Nijemaca. Nakon 1945., Srijem, uključujući Vukovar, odvaja se od hrvatskih zemalja, ali administrativno ostaje u sklopu Hrvatske.

U socijalističkoj Jugoslaviji, vukovarski kraj doživljava brzu industrijalizaciju, ali i političke izazove, s unitarističkom i velikosrpskom vladavinom. Unatoč tim pritiscima, Vukovar održava svoju hrvatsku svijest.