Zabilježene u Turopoljskom leksikonu, ove predaje predstavljaju jedan od najzanimljivijih primjera hrvatske narodne demonologije i vjerovanja u nadnaravna bića koja obitavaju na granici između vidljivog i nevidljivog svijeta.
Prema predaji zabilježenoj na području Vukomeričkih gorica, divlji lovci opisivani su na nekoliko načina. U jednoj verziji bili su mali ljudi koji su noću jahali lisice, pratili ih mali psi i nosili sitne puške koje su pucale poput prstiju. Ova je verzija slična priča o Jagarima koja je zabilježena na Bilogori. Druga verzija govori o neobjašnjivoj buci iz šume: pucnjevima, lavežu, vriskovima i povicima koji su odjekivali noću, iako se u šumi nije mogao pronaći nijedan lovac.
Narod je takve pojave tumačio kao kaznu za lovce koji su lovili na blagdane i svetkovine. Nakon smrti njihove su duše bile osuđene na vječno lutanje šumama, nastavljajući svoj lov kroz tamu i maglu.
Lovac koji je sklopio savez s vragom
Najzanimljivija i najdramatičnija verzija predaje govori o čovjeku koji je želio postati divlji lovac. Prema kazivaču iz sela Čakanec, kandidat je morao preko vračare sklopiti ugovor s vragom te se jedne mlade nedjelje prije zore pojaviti na raskrižju.
Ondje je morao nacrtati ris, magični zaštitni krug, i stajati unutar njega držeći pušku. Kako je Sunce izlazilo, započinjao je niz kušnji. Pred njim su se pojavljivale sablasti, kosturi, demoni i divlje životinje, pokušavajući ga natjerati da napusti sigurnost kruga.
-
Turopoljski leksikon
50.40 €
Vrhunac iskušenja dolazio je pred podne. Tada se pojavljivao sam Sotona, jašući zastrašujuću svinju crvenih očiju iz čijih je nozdrva izbijala vatra. Ako bi kandidat ustuknuo od straha i zakoračio izvan kruga, bio bi izgubljen.
Prema predaji, glas s neba tada bi objavio: „Za nedjelju dana si moj.“ Lovac bi se vratio kući, ali bi ubrzo umro u teškim mukama.
Predaja divljim lovcima pripisuje i nadnaravne moći. Vjerovalo se da mogu upravljati životinjama i prirodnim silama. Jedna od priča govori kako je divlji lovac mogao puškom dotaknuti kravlju balegu i zapovjediti joj da se pretvori u zeca.
Takve priče svjedoče o starim vjerovanjima u ljude koji su posjedovali tajna znanja i moći stečene sklapanjem pakta s mračnim silama.
Predaja o divljem lovu nije jedinstvena samo za Turopolje. Slične priče poznate su diljem Europe, od germanskih zemalja do Skandinavije i Britanskog otočja. U njima se pojavljuju jezovite povorke lovaca, duhova ili nadnaravnih jahača koji noću prolaze šumama i nebom.
No vukomerička verzija posebna je po detaljno opisanom obredu inicijacije i snažnom utjecaju kršćanskih predodžbi o vragu, kazni i iskušenju.
Tragovi starih vjerovanja
Danas su divlji lovci tek dio usmene baštine Vukomeričkih gorica, no njihova priča otkriva mnogo o strahovima, vjerovanjima i mašti nekadašnjih stanovnika ovoga kraja. U šumama koje su stoljećima skrivale tajne i neobjašnjive zvukove nastajale su legende koje su pomagale ljudima objasniti ono što nisu mogli razumjeti.
Možda su pucnjevi i lavež bili samo odjeci iz daljine. Možda su to bili lovci izgubljeni u magli. A možda su, kako su vjerovali stari Turopoljci, šumama doista prolazili tajanstveni jahači osuđeni na vječni lov između svijeta živih i svijeta mrtvih.Turopoljski leksikon
Literatura
Izvor:
Turopoljski leksikon, natuknica „Divlji lov, divlji lovci“, prema zapisima s područja Vukomeričkih gorica.
