Kako obnoviti stare zidane zgrade, a pritom očuvati njihovu kulturnu i povijesnu vrijednost? Kako povećati sigurnost čitavih gradskih blokova, a ne samo pojedinačnih objekata? I može li iskustvo hrvatske poslijepotresne obnove postati model za druge europske gradove?
Upravo tim pitanjima bavi se projekt ZAGGREGATE, predstavljen na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Riječ je o velikom međunarodnom istraživačkom projektu usmjerenom na razvoj novih znanstvenih i inženjerskih rješenja za povećanje potresne otpornosti povijesnih zidanih gradskih blokova Zagreba.
Projekt provodi Hrvatski centar za potresno inženjerstvo u suradnji sa Švicarskim federalnim institutom tehnologije u Lausanni (EPFL), uz podršku Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih i Ministarstva kulture i medija RH.
Novi pristup: obnova na razini čitavog gradskog bloka
Jedna od ključnih ideja projekta jest promjena dosadašnjeg pristupa obnovi. Umjesto promatranja svake zgrade zasebno, istraživači žele razumjeti kako se tijekom potresa ponašaju čitavi nizovi međusobno povezanih zgrada, takozvani agregati.
Takav pristup posebno je važan za Zagreb, čija se povijesna jezgra sastoji upravo od gusto povezanih blokova zidanih građevina iz 19. i početka 20. stoljeća. U slučaju potresa ponašanje jedne zgrade često izravno utječe na susjedne objekte, pa izolirane intervencije ne mogu dati potpuni odgovor na problem sigurnosti.
Projekt zato razvija potpuno novi model sagledavanja povijesne urbane cjeline, u kojem se grad promatra kao međusobno povezan sustav. Kako je istaknuto tijekom predstavljanja, cilj nije samo sanirati posljedice posljednjeg potresa, nego razviti dugoročne modele obnove koji će pomoći u budućim kriznim situacijama i zaštiti povijesne baštine.
Zagreb kao laboratorij seizmičke otpornosti
Velik dio projekta temelji se na sustavnom prikupljanju podataka o zagrebačkim zgradama i njihovim konstrukcijskim karakteristikama.
Istraživači razvijaju detaljnu bazu podataka koja uključuje tipologiju zgrada, raspored i debljinu zidova, broj etaža, povijesne preinake i dogradnje, stanje konstrukcije nakon potresa te interakciju susjednih zgrada unutar blokova.
Projekt uključuje i terenska mjerenja te nedestruktivna ispitivanja materijala, poput mjerenja vibracija, soničnih testova i ispitivanja zidova, kako bi se što preciznije razumjelo ponašanje konstrukcija tijekom potresa.
Poseban segment istraživanja odnosi se na analizu oštećenja pročelja i mogućeg urušavanja dijelova zgrada na javne površine. Upravo su takva oštećenja tijekom zagrebačkog potresa predstavljala jednu od najvećih opasnosti za građane.
Na prezentaciji su prikazane i karte seizmičkog rizika Zagreba koje kombiniraju podatke o seizmičkoj opasnosti, gustoći izgrađenosti i ranjivosti povijesnih zgrada. Time se prvi put pokušava procijeniti ponašanje čitavih gradskih cjelina, a ne samo pojedinačnih objekata.
Kombinacija terenskog rada, eksperimenata i računalnih modela
Projekt ZAGGREGATE organiziran je kroz šest velikih istraživačkih cjelina koje povezuju terenski rad, laboratorijska ispitivanja i napredno numeričko modeliranje.
Prvi dio projekta fokusiran je na prikupljanje podataka i analizu zagrebačkih građevinskih tipologija te povijesnih transformacija zgrada. Drugi dio obuhvaća eksperimentalna istraživanja i laboratorijska ispitivanja materijala i konstrukcijskih elemenata. Treći dio bavi se modeliranjem izvanravninskih mehanizama rušenja pročelja i zabatnih zidova, što je bio jedan od karakterističnih problema tijekom zagrebačkog potresa.
U sklopu projekta razvijaju se i veliki numerički modeli čitavih blokova zgrada pomoću specijaliziranih računalnih programa poput OpenSeesa, Abaqusa i Diane FEA. Cilj je simulirati različite scenarije ponašanja povijesnih urbanih cjelina tijekom jakih potresa.
Posebno zanimljiv dio projekta odnosi se na usporedbu različitih modela i metoda predviđanja ponašanja konstrukcija tijekom eksperimentalnih ispitivanja. Time istraživači pokušavaju doći do što pouzdanijih metoda procjene rizika i ponašanja starih zidanih građevina.
Potresna obnova bez gubitka identiteta grada
Velik naglasak projekta stavljen je na razvoj rješenja koja neće narušiti povijesni identitet Zagreba. Istraživači zato razvijaju smjernice za minimalno invazivne i reverzibilne intervencije, odnosno metode ojačanja koje se mogu ukloniti ili prilagoditi bez trajnog oštećenja povijesne strukture građevina.
Posebna radna cjelina projekta posvećena je upravo izazovima obnove povijesnih blokova i pitanjima koja su se otvorila tijekom poslijepotresne obnove Zagreba.
Ne istražuje se samo kako pojedinu zgradu učiniti otpornijom, nego i kakve posljedice određene intervencije mogu imati na čitav niz povezanih građevina. U fokusu su različiti modeli konstruktivnog ojačanja, njihova stvarna učinkovitost tijekom potresa te njihov utjecaj na izvornu povijesnu strukturu zgrada.
Jednako važnim pokazalo se i pitanje izvedivosti takvih zahvata. Povijesne građevine često traže tehnički vrlo složena i financijski zahtjevna rješenja, zbog čega projekt pokušava pronaći ravnotežu između sigurnosti, očuvanja baštine i realnih mogućnosti provedbe obnove.
Upravo zato velik dio projekta počiva na suradnji inženjera, arhitekata, konzervatora, javnih institucija i stručnjaka za kulturnu baštinu, jer se pokazalo da obnova povijesnih gradskih jezgri više ne može biti isključivo građevinski problem nego interdisciplinarni proces koji uključuje čitav niz struka i institucija.
Međunarodna suradnja i europski značaj
U projektu sudjeluju brojni međunarodni stručnjaci i institucije iz Švicarske i Italije, a uspostavljeno je i međunarodno savjetodavno tijelo koje okuplja vodeće europske stručnjake za potresno inženjerstvo i obnovu povijesne baštine.
Projekt vodi profesor Josip Atalić sa zagrebačkog Građevinskog fakulteta zajedno s dr. sc. Katrin Beyer sa švicarskog EPFL-a.
U istraživanjima sudjeluju i mladi istraživači, doktorandi i međunarodni partneri, a projekt uključuje otvorene baze podataka, radionice, publikacije i edukacijske aktivnosti.
Kako je istaknuto tijekom predstavljanja, cilj je iskustvo stečeno tijekom hrvatske poslijepotresne obnove pretvoriti u međunarodno relevantno znanje koje bi se moglo primjenjivati i u drugim europskim povijesnim gradovima izloženima potresima.
Znanje nastalo iz iskustva obnove
Na predstavljanju projekta sudjelovali su predstavnici institucija uključenih u obnovu i zaštitu kulturne baštine, predstavnici akademske zajednice, državnih institucija, međunarodni partneri i stručnjaci iz prakse.
Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek istaknula je važnost interdisciplinarne suradnje koja se razvila nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa, posebno između inženjera, arhitekata, konzervatora, restauratora i povjesničara umjetnosti.
Naglasila je kako je upravo kroz suradnju domaćih i međunarodnih stručnjaka nastala ideja za nastavak istraživanja i sustavno prikupljanje znanja stečenog tijekom obnove.
Govoreći o važnosti projekta, ministrica je istaknula da Hrvatska danas raspolaže velikim iskustvom u obnovi kulturne baštine nakon potresa te da je važno ta znanja analizirati, dokumentirati i podijeliti sa širom međunarodnom znanstvenom zajednicom.
Podsjetila je i da je zahvaljujući interdisciplinarnom pristupu i međuresornoj suradnji do sada obnovljeno ili se obnavlja više od 500 zgrada kulturnih dobara na području osam županija pogođenih potresima.
Projekt ZAGGREGATE ne predstavlja samo znanstveno istraživanje, nego i pokušaj da se iskustvo jedne teške krize pretvori u trajno znanje koje može pomoći budućim generacijama i drugim povijesnim gradovima suočenima sa sličnim izazovima.
