Danuvina Alacris nije obična replika. Riječ je o eksperimentalnoj rekonstrukciji rimskog patrolnog broda iz 4. stoljeća, izgrađenoj kako bi istraživači bolje razumjeli plovila koja su nekoć čuvala dunavski limes. Nakon višegodišnjeg putovanja europskim rijekama, brod se ovoga ljeta nasukao na Dravi, a u njegovu spašavanju sada sudjeluju i pripadnici Hrvatske vojske.
Prije šesnaest stoljeća rimski su vojnici na Dunavu koristili uske, brze i iznimno pokretljive brodove kako bi nadzirali granicu Carstva. Njihova zadaća nije bila prijevoz velikih tereta niti sudjelovanje u velikim pomorskim bitkama. Takvi su brodovi služili za ophodnje, izviđanje, prijenos vojnika i brzu reakciju na jednom od najvažnijih obrambenih sustava kasne antike – dunavskom limesu.
Danas se jedan takav brod nalazi nasukan na Dravi kod Osijeka. Riječ je o Danuvini Alacris, eksperimentalnoj rekonstrukciji rimskog riječnog broda tipa lusoria, koja je posljednjih godina postala jedan od najzanimljivijih europskih projekata eksperimentalne arheologije.
Kako su pronađeni brodovi koji su poslužili kao predložak?
Priča ne počinje na Dunavu, nego u njemačkom Mainzu. Tijekom građevinskih radova 1981. godine arheolozi su otkrili ostatke nekoliko rimskih brodova iz 4. stoljeća. Nalazi su bili iznimno dobro očuvani i omogućili su detaljno proučavanje konstrukcije plovila koja su nekada patrolirala Rajnom.
Danuvina Alacris, eksperimentalna rekonstrukcija rimskog patrolnog broda iz 4. stoljeća, nasukala se na Dravi kod Osijeka zbog izrazito niskog vodostaja. FOTO: Friedrich-Alexander-Universität Erlangen-Nürnberg (FAU)
Posebno su važni brodovi poznati kao Mainz I i Mainz V, čija je analiza pokazala kako su rimski brodograditelji gradili plovila namijenjena riječnim operacijama. Brodovi su bili lagani, uski i dovoljno brzi da omoguće učinkovito kretanje uzvodno i nizvodno. Upravo su ti nalazi postali temelj za izgradnju Danuvine Alacris.
Što je zapravo lusoria?
Rimska navis lusoria bila je vojni patrolni brod namijenjen nadzoru granice.Takva su plovila bila duga približno osamnaest metara, imala su plitak gaz i mogla su pristati gotovo uz svaku riječnu obalu. Pokretala su se veslima, ali su koristila i jedro kada su uvjeti to dopuštali.
Brodovi nisu bili namijenjeni dugotrajnim putovanjima otvorenim morem. Njihova je prednost bila brzina i mogućnost manevriranja na rijekama.
Povjesničari pretpostavljaju da su prevozili manje vojne postrojbe koje su mogle brzo reagirati na napade, pratiti promet na rijeci ili održavati komunikaciju između utvrda smještenih uz granicu Carstva.
Eksperimentalna arheologija u punom smislu riječi
Danuvina Alacris izgrađena je 2022. godine u okviru međunarodnog projekta Living Danube Limes, čiji je cilj bio istražiti i predstaviti zajedničku rimsku baštinu zemalja uz Dunav.
Za razliku od muzejskih replika koje se često izrađuju samo za izlaganje, Danuvina je od početka bila zamišljena kao funkcionalno plovilo.
Istraživači nisu željeli rekonstruirati samo izgled broda. Htjeli su saznati kako se takvo plovilo ponaša na rijeci, kolika mu je stvarna brzina, koliko je ljudi potrebno za upravljanje i kako različiti vremenski uvjeti utječu na plovidbu. Brod tako nije bio izložak, nego eksperiment u kojem se arheološka rekonstrukcija provjerava u stvarnim uvjetima.
Danuvina je već plovila hrvatskim vodama
Prvo veliko putovanje započelo je 2022. godine. Brod je tijekom plovidbe povezivao zemlje koje su nekada bile dio rimskog dunavskog obrambenog sustava, a u Hrvatsku je stigao početkom rujna.
Zaustavljao se u Batini, Aljmašu, Dalju, Vukovaru i Iloku, gdje je predstavljao rezultate projekta i podsjećao na činjenicu da je hrvatski dio Dunava nekada bio sastavni dio jedne od najvažnijih granica Rimskog Carstva.
U projekt su bile uključene i hrvatske institucije, među njima Arheološki muzej u Zagrebu, Arheološki muzej Osijek i Institut za arheologiju, dok je Danuvina postala važan element različitih obrazovnih i kulturnih programa.
Rimski dani na Dravi
Ovoga proljeća Danuvina se ponovno vratila u Hrvatsku. Osijek je trebao postati jedna od najvažnijih postaja nove faze projekta, a brod je trebao ostati na Dravi sve do sredine listopada.
Tijekom svibnja organizirani su Rimski dani na Dravi, manifestacija koja je uključivala prikaze života rimskih legionara, vojnu opremu, radionice i različite programe posvećene antičkoj baštini.
Danuvina Alacris bila je jedan od središnjih simbola cijelog događaja. Tada se dogodilo nešto što nitko nije mogao predvidjeti.
Drava je zaustavila rimski brod
Ovogodišnje iznimno nizak vodostaj Drave pretvorio se u ozbiljan problem. Brod se nasukao i ostao zarobljen uz obalu.
Za drvenu konstrukciju to nije samo logistički problem. Drvo koje je projektirano za stalni boravak u vodi počinje se sušiti, a dugotrajno izlaganje visokim temperaturama može uzrokovati deformacije i oštećenja.
Kako bi se spriječilo isušivanje, trup je prekriven zaštitnim ceradama, a brod je dodatno osiguran. U međuvremenu je pokrenuta akcija spašavanja u koju su uključeni stručnjaci sa Sveučilišta Friedrich-Alexander u Erlangenu, njemački predstavnici i hrvatske institucije.
U spašavanje se uključila i Hrvatska vojska
Situacija je postala dovoljno ozbiljna da se u cijelu operaciju uključe i pripadnici Hrvatske vojske.
Prema dostupnim informacijama, u akciji sudjeluju pripadnici Gardijske oklopno-mehanizirane brigade i Inženjerijske pukovnije, a lokaciju je obišao i ministar obrane Ivan Anušić.
Plan predviđa ponovno porinuće broda, njegovo premještanje do tranzitne luke u Osijeku te podizanje pomoću dizalice i prijevoz prema Njemačkoj.
Ako sve bude teklo prema planu, Danuvina Alacris uskoro će završiti svoje hrvatsko poglavlje i vratiti se na mjesto s kojeg je krenula.
Rijeka je ponovno pokazala svoju snagu
U cijeloj priči postoji određena simbolika. Brod je izgrađen kako bi pokazao na koji su način rimski vojnici prije šesnaest stoljeća svladavali velike europske rijeke. Nakon nekoliko godina plovidbe upravo ga je rijeka zaustavila.
Možda se upravo u tome krije najveća vrijednost eksperimentalne arheologije. Povijest nije samo skup predmeta izloženih iza staklenih vitrina. Tek kada se replika rimskog broda spusti u stvarnu rijeku, postaje jasno koliko su prirodni uvjeti određivali život ljudi u prošlosti.
Dunav, Drava, Rajna i druge europske rijeke bile su prometnice, granice, izvori života i prostori nepredvidivih opasnosti. Rimljani su to dobro znali, a Danuvina Alacris nas je na to ponovno podsjetila.
Literatura
- Friedrich-Alexander-Universität Erlangen-Nürnberg – aktualna izvješća o Danuvini Alacris i akciji spašavanja
- projekt Living Danube Limes – dokumentacija o gradnji i namjeni broda
- Arheološki muzej u Zagrebu
- Arheološki muzej Osijek
- Institut za arheologiju
- Ministarstvo obrane RH – informacije o sudjelovanju Hrvatske vojske
- izvori o rimskim brodovima iz Mainza i tipu navis lusoria
