Smatra se da je naziv Kostajnica povezan s riječi kostanj, odnosno kesten. Brda s obje strane Une obrasla su kestenovim šumama, pa se podrijetlo imena povezuje s tim stablom.
Tragovi daleke prošlosti
Pounje i kostajnički kraj imaju dugu prošlost. Iako na području Kostajnice nisu pronađeni arheološki tragovi iz kamenog doba, pronađeni su ostaci iz bakrenog i brončanog doba. Među nalazima su keramičke posude i kamene sjekire, stare između 2500. i 2200. godine prije Krista.
Na ovom su području živjela ilirska plemena, Japodi, koje su Rimljani pokorili početkom 1. stoljeća prije Krista. Rimljani su na osvojenom području osnovali provinciju Ilirik, a kasnije provincije Panoniju i Dalmaciju. Koristili su i rudna bogatstva Zrinske i Trgovske gore, među kojima su bili željezo, olovo i srebro.
Važnu ulogu imale su i ceste. Rimljani su na osvojenim područjima gradili prometnice koje su povezivale različite dijelove Carstva. U unutrašnjosti Ilirika izgrađene su dvije glavne ceste: jedna od Salone, današnjeg Solina, do Siscije, današnjeg Siska, te druga od Salone do Sirmija. Njima je Dalmacija bila povezana s unutrašnjošću.
Dvije rimske ceste prolazile su u blizini današnje Kostajnice. Jedna je vodila zapadno, od Dvora na Uni prema Sunji, dok je druga prolazila sa sjeverne strane, od Siska prema Dubici, uz Savu do Slavonskog Broda i dalje.
O postojanju te ceste svjedoči i pet pronađenih miljokaza. Miljokaz je kameni stup kojim se označavala udaljenost od određenog mjesta u miljama. Jedan od njih pronađen je iza brda Djed. Potječe iz 3. stoljeća, iz vremena cara Maksimijana, koji je vladao od 286. do 305. godine. Danas se nalazi ispred Srednje škole.
Nakon podjele Rimskog Carstva u 4. stoljeću područje je pripadalo Istočnom Rimskom Carstvu, odnosno Bizantu. U 7. stoljeću naselili su ga Hrvati, a područje je pripadalo Posavskoj Hrvatskoj. U 10. stoljeću bilo je u sastavu države kralja Tomislava.
Nakon propasti hrvatske srednjovjekovne države 1102. godine nastaje Ugarsko-Hrvatska država, kojom vladaju ugarsko-hrvatski kraljevi. U srednjem vijeku kostajničko je područje pripadalo Dubičkoj župi.
Prvi zapisi o Kostajnici
Kostajnica se prvi put spominje 1240. godine kao toponim, a 1258. kao posjed. Kao utvrda spominje se 1440. godine pod nazivom castellum Kosstanicza.
Tijekom stoljeća Stari grad mijenjao je gospodare. Od 1240. do 1412. pripadao je knezovima Kostajničkima, zatim knezovima Lipovečkima. Nakon njih njime su upravljali Ladislav Tóth Susedgradski, Martin IV. Frankopan, Ivan Benvenjud, despot Vuk Branković, ban Ladislav Egervári, Vranski priorat i Zrinski.
Zrinski su Kostajnicom gospodarili do 1556. godine, kada ju je zaposjeo Malkoč-beg. Do 1687. godine grad je bio pod osmanskom vlašću.
Nakon oslobođenja 1688. godine pripao je Vojnoj krajini, u čijem je sastavu ostao, uz kratkotrajnu francusku upravu od 1809. do 1815., sve do 1881. godine. Tada je pripojen civilnoj Hrvatskoj i postao sjedište kotara Zagrebačke županije.
Grad na malom otoku
Stari grad podignut je na malom otoku na Uni, između Hrvatske i Bosanske Kostajnice. Sagrađen je u obliku nepravilnog trokuta, približnih dimenzija 65 × 54 metra. Vrh trokuta okrenut je prema sjeverozapadu.
Ulaz u utvrdu nalazi se na jugoistočnom bedemu, neposredno uz rondel na južnom uglu. Od nekadašnjih obrambenih građevina sačuvana je kvadratna kula na sjeveroistočnom obrambenom zidu. U njoj su pronađena dva ulaza u grad – manja vrata za pješake i veća vrata za kolni promet. Na sjeverozapadnom uglu utvrde nalazi se peterokutna dvokatna kula.
Obnova utvrde
Nakon što je krajiška uprava napustila Stari grad, utvrda je bila prepuštena propadanju. Prvi radovi na obnovi zidova i krovnih konstrukcija provedeni su tridesetih godina 20. stoljeća.
Obnovu je prekinuo Drugi svjetski rat, a radovi su nastavljeni 1966. godine. Istraživanja i obnova trajali su do 1990. godine, kada su zaustavljeni zbog velikosrpske pobune i potom srpske okupacije Hrvatske Kostajnice tijekom Domovinskog rata.
Stari grad tada je pretrpio znatna oštećenja. Radovi na sanaciji ponovno su pokrenuti 2003. godine i trajali su do 2011.
Planovi za obnovljeni Stari grad
Hrvatski restauratorski zavod bio je uključen u istraživanje Starog grada i izradu projektnog zadatka za njegovu obnovu. Konzervatorsko-restauratorska istraživanja, valorizaciju i prijedlog obnove proveo je stručni tim Restauratorskog zavoda Hrvatske.
U timu su bili profesor Ivo Marojević, arhitektice konzervatorice Zlata Jeras Pohl i Jasna Bartoniček te konzervator i povjesničar umjetnosti Drago Miletić.
Izvor: Drago Miletić, Marija Valjato Fabris: Stari grad u Hrvatskoj Kostajnici, Portal 2/2011.
Za izradu idejnog projekta obnove korištene su i povijesne fotografije koje su prikazivale jednu od faza postojanja utvrde.
Prema tom projektu, prostori nadgrađa zidova trebali su dobiti turističko-ugostiteljsku namjenu. Zatvoreni prostori i natkriveni otvoreni dio trebali su biti uređeni tako da posjetiteljima omoguće i pogled na Unu. U dvorištu je bila predviđena ljetna pozornica za predstave i koncerte, kao i ljetno kino.
Idejni projekt, međutim, nije u cijelosti ostvaren. Domovinski rat dodatno je utjecao na zastoj u obnovi i razvoju Kostajnice. Sve se može obnoviti, grad, crkva i povijesne kuće, ali treba pronaći novčana sredstva i biti uporan. Ima tu potencijala sigurno, napisala je Jasna Bartoniček Prema navodima Jasne Bartoniček, idejni projekt obnove nalazi se u arhivima.
Literatura
Leksikon utvrda Hrvatske – srednji i rani novi vijek
Mrežna stranica Grada Hrvatska Kostajnica, hrvatska-kostajnica.hr
