Vela spila iznad Vele Luke čuva tragove ljudskoga života duge približno 22.000 godina. Životinjske kosti, školjke, puževi, ostaci riba, kameno oruđe i keramičke posude omogućuju arheolozima da rekonstruiraju kako se prehrana njezinih stanovnika mijenjala od lova i ribolova do stočarstva i poljodjelstva.
Što se prije nekoliko tisuća godina nalazilo na jelovniku stanovnika Vele spile? Odgovore ne pružaju zapisani recepti, nego slojevi zemlje u kojima su sačuvani ostaci životinja, školjaka, puževa, riba, ognjišta, kamenog oruđa i keramičkih posuda.
O prehrambenim navikama neolitičkih stanovnika ovoga nalazišta govorit će dr. sc. Marijana Hulina u srijedu, 19. kolovoza u 21 sat, u sklopu manifestacije Dani Vele spile 2026. Predavanje će biti održano u samoj špilji, a najavio ga je Centar za kulturu Vela Luka.
Marijana Hulina autorica je doktorskog rada „Prehrambene navike neolitičkoga stanovništva na području Hrvatske“, obranjenog 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Špilja u kojoj je život trajao tisućama godina
Vela spila nalazi se na brežuljku Pinski rat, približno 130 metara iznad uvale Kale i Velolučkog zaljeva. U njezinu se podnožju nekada nalazio izvor pitke vode, dok je uzdignuti položaj omogućavao pregled okolnog prostora i pristupa zaljevu.
Prvo iskapanje proveo je 1951. godine Marinko Gjivoje, a ozbiljnija istraživanja sljedeće je godine započeo akademik Grga Novak. Od 1974. špilju je sustavno istraživala skupina arheologa predvođena Božidarom Čečukom.
Istraženo je tek približno 200 četvornih metara špilje, ali je otkriven slijed naslaga koji potvrđuje da su se ljudi njome koristili od kraja paleolitika do sredine brončanog doba. Slojevi su na pojedinim mjestima istraženi do dubine od 7,45 metara, a špiljsko dno još nije dosegnuto.
Zbog približno 22.000 godina ljudske prisutnosti Vela spila pruža rijetku mogućnost praćenja promjena u okolišu, načinu života i prehrani brojnih prapovijesnih zajednica.
Kada Korčula još nije bila otok
U najstarijem razdoblju izgled ovoga prostora znatno se razlikovao od današnjega. Razina Jadranskog mora bila je više od 100 metara niža, Korčula nije bila otok, a današnji Velolučki zaljev bio je kopnena dolina.
Na okolnim ravnicama živjela su velika stada divljih životinja. Među ostacima lovnog plijena stanovnika Vele spile najčešće se pojavljuje jelen, a zabilježeni su i divlje govedo, divlji magarac, divlja svinja, srna, zec i različite ptice.
Promjenom okoliša i rastom razine mora mijenjali su se i izvori hrane. Tijekom mezolitika stanovnici Vele spile bili su snažno okrenuti moru. Bavili su se ribolovom te prikupljali školjke i morske puževe, uz lov na manje kopnene životinje.
Preliminarna analiza mezolitičkih i starijeneolitičkih naslaga koju je objavio arheolog Dinko Radić pokazala je da je stanovništvo u mlađoj fazi mezolitika bilo gotovo potpuno usmjereno na namirnice morskog podrijetla.
Dolazak stočarstva i poljodjelstva
Krajem 7. tisućljeća prije Krista došlo je do velike promjene. U slojevima Vele spile pojavljuju se keramika, glačano kameno oruđe i ostaci pripitomljenih životinja. Lov, ribolov i skupljanje hrane nisu nestali, ali su stočarstvo i poljodjelstvo postupno stvarali novu osnovu života.
Stanovnici više nisu ovisili samo o onome što su mogli uloviti ili pronaći u okolišu. Uzgoj životinja omogućio je sigurniju opskrbu mesom i drugim životinjskim proizvodima, dok su se žitarice mogle prikupljati, obrađivati i spremati za kasniju uporabu.
Važan dio te promjene bila je proizvodnja keramičkih posuda. U njima su se namirnice mogle čuvati i pripremati na načine koji ranijim zajednicama nisu bili dostupni. Najstarija neolitička keramika Vele spile pripada impresso-kulturi, prepoznatljivoj po ukrasima izrađenima utiskivanjem, ubadanjem, štipanjem i urezivanjem površine posude.
Keramičke posude nisu samo dokaz promjene tehnologije. Njihov oblik, tragovi uporabe i ostaci sačuvani na stijenkama mogu pomoći u rekonstrukciji načina pripremanja i čuvanja hrane.
More je ostalo dio svakodnevnog života
Prijelaz na stočarstvo i poljodjelstvo nije značio potpuno napuštanje morskih izvora hrane. Položaj Vele spile iznad duboko uvučenog i zaštićenog zaljeva omogućavao je njezinim stanovnicima da povezuju proizvode uzgoja s ribom, školjkama i drugim namirnicama dostupnima uz obalu.
Arheološki nalazi pokazuju da neolitik nije nastupio kao jednostavna i trenutna zamjena jednoga jelovnika drugim. Riječ je o postupnoj promjeni u kojoj se nova proizvodnja hrane susretala s već postojećim znanjem o lovu, ribolovu, biljkama i morskom okolišu.
U slojevima Vele spile zato nije sačuvan samo popis namirnica. Oni svjedoče o prijelazu sa života koji je ovisio o lovu i prikupljanju hrane prema zajednicama koje su hranu počele uzgajati, proizvoditi i spremati.
Predavanje dr. sc. Marijane Huline održava se u srijedu, 19. kolovoza u 21 sat u Veloj spili, u okviru manifestacije Dani Vele spile 2026.
Literatura
Izvori
- Centar za kulturu Vela Luka
- Arheološka zbirka Vela spila
- Dinko Radić: Vela spila – preliminarna analiza starijeneolitičkih i mezolitičkih naslaga
- Marijana Hulina: Prehrambene navike neolitičkoga stanovništva na području Hrvatske
