Osim onih stradalih u potresu, obnovljeno je još 35 baštinskih zdanja, površinom većih od dvije Dioklecijanove palače

U pet godina u energetsku obnovu muzeja, knjižnica, arhiva, kazališta i drugih javnih zgrada sa statusom kulturnog dobra uloženo je više od 43 milijuna eura.

Obuhvaćeno je više od 70.000 četvornih metara prostora diljem Hrvatske, a među obnovljenim zgradama nalaze se Galerija Meštrović, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Guvernerova palača u Rijeci, Stari grad Varaždin i Ljetnikovac Crijević-Pucić.

Dok je velik dio pozornosti posljednjih godina bio usmjeren prema obnovi kulturne baštine stradale u potresima, diljem Hrvatske odvijao se još jedan veliki ciklus radova na povijesnim i drugim zaštićenim zgradama. Ministarstvo kulture i medija objavilo je pregled rezultata programa kroz koji je u posljednjih pet godina energetski obnovljeno 35 zgrada sa statusom kulturnog dobra, ukupne površine veće od 70.000 četvornih metara.

Vrijednost izvedenih projekata iznosi 43.052.756,16 eura, a Ministarstvo je njihov ukupni opseg prevelo u nešto lakše zamislivu mjeru: obnovljena površina veća je od dviju Dioklecijanovih palača, odnosno od površine šest pulskih Arena.

Program je proveden kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021.–2026. i odnosio se na javne zgrade namijenjene kulturnoj djelatnosti koje su pojedinačno zaštićena kulturna dobra ili se nalaze unutar zaštićenih kulturno-povijesnih cjelina, a nisu stradale u potresima.

Tako se gotovo istodobno s velikom poslijepotresnom obnovom odvijao zaseban proces modernizacije kulturne infrastrukture koji je obuhvatio muzeje, arhive, knjižnice, kazališta i druge ustanove diljem zemlje.

Uštede energije često su dosezale oko 70 posto

Jedan od uvjeta za financiranje bio je da projekt predvidi najmanje 30 posto godišnje uštede energije. Prema podacima Ministarstva, nakon obnove uštede su najčešće dosezale oko 70 posto, a na pojedinim objektima bile su i veće.

Iza izraza „energetska obnova“ pritom se krije znatno više od postavljanja izolacije ili zamjene sustava grijanja. Ovisno o objektu, izvođeni su zahvati na stolariji, grijanju i hlađenju, ventilaciji i rasvjeti, ugrađivane su dizalice topline, fotonaponske elektrane i solarni sustavi, sanirana je vlaga te poboljšavana protupožarna i protupotresna sigurnost. U pojedinim zgradama uvedeni su i suvremeni sustavi automatizacije i upravljanja potrošnjom energije.

Posebno je važno što su u muzejskim i arhivskim zgradama stvarani bolji mikroklimatski uvjeti za čuvanje zbirki. Kod zaštićene graditeljske baštine takve intervencije zahtijevaju drukčiji pristup od standardne energetske obnove jer nova tehnologija ne smije poništiti arhitektonska i spomenička svojstva građevine. Ministarstvo je zbog toga izradilo posebne preporuke za primjenu mjera energetske učinkovitosti na graditeljskoj baštini.

Muzej koji je mogao pokazati samo četvrtinu svoje zbirke

Među najvećim zahvatima nalazi se Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, čija je zgrada prema projektu arhitekta Mladena Kauzlarića izgrađena 1976. godine. Premda je riječ o značajnom projektu hrvatske moderne arhitekture, zgrada nikada nije dobila odgovarajući sustav klimatizacije, pa time ni osnovne mikroklimatske i sigurnosne uvjete potrebne suvremenom muzeju.

Problem je imao izravne posljedice za ono što su posjetitelji mogli vidjeti. Ministarstvo navodi da je muzej zbog nepovoljnih uvjeta mogao izlagati samo 25 posto svoje zbirke, u kojoj se čuvaju i spomenici iz razdoblja od 9. do 12. stoljeća s uklesanim imenima hrvatskih vladara.

Obnovom je ugrađen učinkovit sustav klimatizacije i fotonaponska elektrana na krovu, izoliran je pokrov, izmijenjen dio zastarjelih instalacija te su izvedeni zahvati na pročelju muzejske poslovne zgrade. Time su stvoreni uvjeti za novi stalni postav i znatno šire predstavljanje zbirke koja dokumentira najranija razdoblja hrvatske povijesti.

Novi uvjeti i za Galeriju Meštrović

Nedaleko od Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, na padinama Marjana, programom je obuhvaćena i Galerija Meštrović, nekadašnji dom i atelijer Ivana Meštrovića. Energetska obnova provedena je na 1.491,24 četvorna metra kompleksa u kojem arhitektura, vrt i Meštrovićeve skulpture čine jedinstvenu muzejsku cjelinu.

Među velikim projektima nalazi se i Guvernerova palača u Rijeci, gdje je obuhvaćeno 6.359,14 četvornih metara građevinske bruto površine. Energetska obnova palače pritom predstavlja prvi korak prema njezinoj potpunoj revitalizaciji. Obnovljena je i Sveučilišna knjižnica u Rijeci, jedan od financijski najvećih knjižničnih projekata unutar programa.

U Šibeniku su programom obuhvaćeni Gradska knjižnica „Juraj Šižgorić“, Muzej grada Šibenika i Hrvatsko narodno kazalište, čime je obnova zahvatila tri važne ustanove kulturnog života grada.

Stari grad Varaždin i dubrovački ljetnikovac tražili su poseban pristup

Posebno zahtjevni bili su zahvati na građevinama čija se spomenička vrijednost ne može odvojiti od njihove povijesne arhitekture. Među njima Ministarstvo izdvaja Stari grad Varaždin, srednjovjekovnu utvrdu s gotičkim i kasnijim renesansnim slojevima, te renesansni Ljetnikovac Crijević-Pucić u Dubrovniku. Na takvim objektima energetske zahtjeve trebalo je uskladiti s očuvanjem njihovih zaštićenih svojstava i povijesne strukture.

Program se nije ograničio na najveće hrvatske gradove. Na popisu su Samoborski muzej, Muzej Đakovštine, Galerija Slavka Kopača u Vinkovcima, Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek, Državni arhiv u Osijeku, Državni arhiv u Gospiću, Muzej grada Koprivnice, Gradski muzej Bjelovar, Pučko otvoreno učilište Ogulin, Dvor Trakošćan, dvorac Batthyány-Strattmann u Ludbregu i niz drugih kulturnih ustanova.

U Gospiću se čuvaju gotovo tri kilometra arhivskog gradiva

Koliko obnova jedne zgrade može značiti za očuvanje lokalne povijesti pokazuje primjer Državnog arhiva u Gospiću. Od osnutka 1999. ondje se čuva gotovo 3.000 dužnih metara arhivskog gradiva, raspoređenog u približno 270 fondova i zbirki.

Među građom su matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih važne za istraživanje genealogije i demografskih promjena od druge polovice 19. stoljeća, kao i dokumentacija važna za noviju povijest Like. Poboljšanje uvjeta u takvoj zgradi stoga nije samo pitanje troškova energije nego i dugoročnog čuvanja dokumenata koji predstavljaju institucionalno i osobno pamćenje čitavoga kraja.

Sličan spoj očuvanja građevine i njezine nove uloge vidi se u Gradskom muzeju Bjelovar. Obnovljeno je klasicističko pročelje nekadašnje zgrade gradskog poglavarstva, u kojoj su se svojedobno susreli car Franjo Josip I. i đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer što ostaje zabilježemo i kao Bjelovarska afera. 

Kada se svih 35 projekata promatra zajedno, brojka od 70.000 četvornih metara pokazuje razmjere zahvata, ali ne i sve njegove posljedice. U pojedinim slučajevima novi sustavi znače niže troškove energije, u drugima bolje uvjete za posjetitelje i djelatnike, dok u muzejima i arhivima omogućuju sigurnije čuvanje predmeta i dokumenata.

Iza usporedbe s dvjema Dioklecijanovim palačama tako se nalazi 35 različitih priča – od srednjovjekovne utvrde i renesansnog ljetnikovca do muzeja, kazališta, knjižnica i arhiva čije zgrade nakon obnove nastavljaju služiti kulturi i baštini zbog kojih su sačuvane.