Dvorac Brezovica, nekadašnji dragulj nadomak Zagreba, danas je posve zaboravljen i prepušten potpunom propadanju. Kažu da slika govori više od riječi, stoga se sami sa fotografija koje smo snimili možete uvjeriti u kakvom se stanju nalazi dvorac.
Ova tema već godinama zaokuplja javnost. Tako je prije mnogo godina u zagrebačkoj Galeriji Kristofor Stanković bila postavljena izložba fotografija fresaka akademskog slikara Ivana Obsiegera pod nazivom “Dvorac Brezovica – (Re)kapitulacija propadanja”. Tom prigodom je o povijesnom kontekstu i važnosti samoga dvorca govorio dr. sc. Željko Holjevac.
U ovoj tužnoj priči danas je dobra stvar to što je dvorac ograđen i pod video nadzorom. Ulazak u objekt više nije moguć, čime je zaustavljena daljnja devastacija njegove unutrašnjosti.
Dvorac Brezovica kroz stoljeća
Priča o Brezovici seže duboko u prošlost, jer se gospoštija Brezovica spominje još u dalekom 13. stoljeću. Prvi poznati vladari ovog kraja bili su knez Jaroslav, koji ovdje stoluje od 1217. stoljeća, te njegov sin Ivan Okićki. Po Ivanu su njegovi potomci dobili ime Ivanovići, no njihovo se nasljedstvo zadnji put spominje krajem 15. stoljeća. Kroz obiteljske veze i udaje kćeri, posjed zatim prelazi u ruke roda Dragostić, a potom i plemićke obitelji Mrnjavčević koja je Brezovicom vladala dulje od stotinu godina.
Nakon smrti posljednjeg Mrnjavčevića, Vuka, posjed 1663. godine preuzima slavna obitelj Zrinski. Prvo je njime upravljao knez Nikola, potom njegova udovica, a na kraju i brat Petar Zrinski, koji je dvorcom upravljao sve do svoje tragične smrti i pogubljenja u Bečkom Novom Mjestu 1671. godine. Dvadeset godina nakon te obiteljske tragedije, posjed darovnicom prelazi u ruke grofova Draškovića.
Od Zrinskih do Draškovića
Ivan V. Drašković najvjerojatnije započeo gradnju raskošnog baroknog dvorca kakvog danas poznajemo i to nakon što je stara, drvena kurija potpuno izgorjela u požaru. Draškovići su 1756. godine izgradila i župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije nedaleko Dvorca te kapelicu uz Dvorac 1776. godine.
Crkva i kapelica su bile oslikane, ali je većina toga uništeno. Po povratku iz Sedmogodišnjeg rata grof Josip Kazimir Drašković dao je izraditi freske s motivima ratnih prizora u glavnoj dvorani dvorca.
Draškovići su imanje zadržali sve do 1807. godine, kada ga preuzima hrvatski ban Ignjat Gyulay.
Nakon obitelji Gyulay, dvorac kupuje poznati zagrebački veletrgovac Auš, a od njega cijeli posjed 1912. godine kupuje Zagrebačka nadbiskupija. Crkva je dvorcem upravljala sve do burne 1946. godine.
Upravo je u tom crkvenom razdoblju zabilježen još jedan važan povijesni trenutak za ovaj kraj. Godine 1939. kardinal Alojzije Stepinac dao je u neposrednoj blizini dvorca izgraditi samostan sestara karmelićanki, koji i danas tamo postoji.
Propadanje dvorca Brezovica
Dolaskom nove vlasti posjed se otima Zagrebačkoj nadbiskupiji i predaje u takozvano “vlasništvo narodu”. Tada počinje prva velika tragedija za Brezovicu. Sav dragocjeni inventar dvorca, stilski namještaj i bogata biblioteka sustavno su opljačkani ili uništeni. Ništa bolje nije prošao ni okoliš: veći dio raritetnog “engleskog” parka, u kojem su rasli stoljetni hrastovi, bukve, crnogorica i egzotično bilje, nemilosrdno je posjećen.
Nove vlasti smatrale su i povijesne freske neprimjerenima novom društvenom ustroju pa su ih prebojali sivom bojom. Srećom, koristili su tutkalnu boju, što je stručnjacima omogućilo da ih tijekom šezdesetih godina većim dijelom očiste i restauriraju.
U poslijeratnim godinama imanje dobiva posve nove namjene. Već 1947. ili 1948. godine nadomak dvorca gradi se zgrada Vrtlarske škole. U njoj će kasnije, sve do 1967. godine, djelovati i osnovna škola. Posebno je zanimljivo razdoblje od 1968. do 1999. godine, kada prostor preuzima “Atelijer Brezovica”.
Sam dvorac u tom je vremenu mijenjao funkcije kao na traci. U početku je služio kao konjušnica, potom kao skladište Poljoprivredne zadruge, a jedno je vrijeme u njemu ugošćena i nastava predvojničke obuke. Konačno, pedesetih godina kompleks se daje na korištenje poznatim zagrebačkim ugostiteljima – poduzećima “Grič”, “Lovački rog”, “Lotrščak” i “Splendid”.
Iako se stariji građani s nostalgijom sjećaju izleta u Brezovicu, ugostitelji su se prema ovoj kulturnoj baštini zapravo odnosili na potpuno neprimjeren način. Središnja dvorana s vrijednim freskama služila je za masovne skupove i proslave. Na zidovima su ostali vidljivi zabijeni čavli, brojne rupe i amaterski pokušaji krpanja običnim gipsom, što je bilo potpuno protivno svim restauratorskim principima i nanijelo je trajnu štetu povijesnom nasljeđu.
Prvi masoni na području Hrvatske: osnivanje loža bilo je istovremeno s pokretom u cijeloj Europi
