Na morskim stijenama pod Velebitom, na potezu od Senja prema jugu, sačuvani su neobični tragovi ljudi koji su nekoć plovili ovim dijelom Jadrana. Crtali su brodove i ljudske likove, ostavljali imena i religijske motive, a među zapisima zabilježen je i jedan koji danas posebno privlači pozornost: „O Bože pomozi.”
Nalazi su danas predstavljeni u Gradskom muzeju Senj u sklopu priče o hidroarheologiji i senjskom pomorstvu. Otkriveni su tijekom istraživanja senjskog akvatorija, zajedno s brojnim tragovima plovidbe i brodoloma u moru pod Velebitom. Slikarije su pronađene na više mjesta uz obalu, među ostalim na Lukovačkim gredama, Bilim brigovima kod Donje Prizne, kod Starigrada Donjeg i Svetog Jurja. Različite su starosti, a prema tumačenju muzejskog postava ostavljali su ih starosjedioci ili mornari koji su plovili ovim krajevima.
More na kojem je plovidba uvijek nosila rizik
Velebitski kanal stoljećima je bio važan plovidbeni prostor, ali i područje na kojem se more moglo promijeniti iznenada i silovito. Muzejski postav o senjskom pomorstvu podsjeća na iznenadne vjetrove orkanske jačine, ratne sukobe na moru i razdoblja u kojima su pomorcima na raspolaganju bila vrlo skromna navigacijska pomagala. Sve je to često završavalo nesrećama i brodolomima, čiji se tragovi i danas pronalaze uz istočnu obalu Jadrana.
Hidroarheološka istraživanja senjskog područja otkrila su amfore, dijelove brodske opreme i druge predmete koji svjedoče o dugoj povijesti plovidbe ovim prostorom. U muzejskom postavu govori se o brodovima koji su se razbijali o stijene i nestajali u morskim dubinama zajedno s teretom, ali dio tragova pomorskog života nije završio pod morem. Ostao je na stijenama neposredno iznad njega.
Brodovi, ljudi i neobični prizori na stijenama
Jedno od najzanimljivijih mjesta su Lukovačke grede kod Lukova. Na obalnom potezu dugom nekoliko stotina metara evidentiran je niz crteža i zapisa čiji raspored danas možemo vidjeti na karti izloženoj u Gradskom muzeju Senj.
Među njima se nalazi crtež dvaju brodova i vraga, dok su na drugom mjestu evidentirane slikarije majke i djeteta. Na stijenama se pojavljuju i prikazi brodova uz koje su ostala njihova imena. Jedan nosi ime Nada, drugi Orion, a između tih tragova na muzejskoj karti nalazi se još jedan zapis koji cijelom lokalitetu daje sasvim drukčiju dimenziju – natpis „O Bože pomozi”.
Tko ga je napisao, kada je nastao i u kakvim okolnostima, iz dostupnih podataka ne možemo pouzdano utvrditi. Jednako tako ne možemo tvrditi da pred sobom imamo posljednju poruku brodolomca koji je na stijeni čekao spas. Muzejska interpretacija ipak povezuje dio ovih tragova s pomorcima i mogućim nesrećama ljudi i brodova na ovom području, pa takav natpis u krajoliku poznatom po teškim uvjetima plovidbe dobiva posebno značenje.
„O Bože pomozi”
Mjesta na kojima su pronađene slikarije zanimljiva su i zbog onoga što se nalazi ispod površine mora. U blizini pojedinih lokaliteta pronađeni su arheološki ostaci, među njima amfore i dijelovi opreme, a Gradski muzej Senj u svojem postavu upravo kroz njih govori o dugoj povijesti brodoloma i pomorskih nesreća pod Velebitom.
U vremenu prije radijske veze, satelitske navigacije, mobitela i organiziranih službi traganja i spašavanja položaj čovjeka koji bi se našao odsječen na teško pristupačnoj kamenoj obali bio je bitno drukčiji od današnjega. Slikarije zato nije teško promatrati i kao tragove ljudi koji su na stijeni željeli nešto zabilježiti: brod kojim su plovili, prizor koji im je bio važan, religijski motiv, ime ili molitvu. Jesu li neki od njih u tom trenutku bili u neposrednoj opasnosti ostaje pitanje na koje same stijene više ne mogu odgovoriti.
Majka i dijete, vrag, Nada i Orion
Upravo je raznolikost motiva jedan od najzanimljivijih dijelova cijelog nalazišta. Uz brodove se pojavljuju majka i dijete, motiv koji može imati religijsko značenje, zatim vrag, imena brodova te zaziv Boga za pomoć. Bilo bi privlačno sve ih povezati u jednu dramatičnu priču, no za takvo tumačenje nema dovoljno podataka. Muzej upozorava da su slikarije različite starosti, što znači da su stijene tijekom vremena mogle postati svojevrsna površina na kojoj su različite generacije ljudi ostavljale tragove svoje prisutnosti.
Fenomen pritom nije ograničen samo na Lukovačke grede. Na lokalitetu Donja Prizna – Bili Brigovi također je sačuvan crtež broda na stijeni. Fotografija izložena u muzejskom postavu pokazuje plovilo s jarbolima, još jedan trag pomorskog svijeta koji se stoljećima kretao uz obalu pod Velebitom.
Senj je stoljećima gledao prema moru
Takva koncentracija tragova razumljivija je kada se uzme u obzir položaj Senja. Grad je stoljećima bio jedna od važnih točaka pomorskih veza sjevernog Jadrana, mjesto na kojem su se susretali kopneni putovi iz unutrašnjosti i pomorski pravci duž istočne jadranske obale.
Antička Senia spominje se u grčkim i rimskim izvorima, dok arheološki nalazi potvrđuju važnost luke i trgovine. Kroz kasnija stoljeća mijenjali su se brodovi, države, trgovački pravci i ljudi koji su njima plovili, ali prirodni uvjeti pod Velebitom ostajali su jednako važan dio svakog putovanja. Bura i nagle promjene vremena ovom su prostoru davale obilježje mora na kojem se sigurnost nikada nije mogla uzimati zdravo za gotovo.
Tragovi ljudi čija imena uglavnom ne poznajemo
Velika povijest pomorstva ostavila je dokumente o lukama, trgovačkim putovima, ratnim flotama, poznatim kapetanima i velikim brodolomima. Slikarije pod Velebitom pripadaju drukčijoj vrsti izvora. Njih nisu nužno ostavili ljudi čija su imena završila u kronikama, nego oni koji su ovdje živjeli, prolazili ili plovili i iz nekog razloga odlučili nešto ostaviti na stijeni.
Tako se na istom obalnom prostoru pojavljuju brodovi, majka i dijete, vrag, Nada i Orion, ljudski likovi i drugi teško protumačivi tragovi. Među njima je i nekoliko riječi čijeg autora više ne poznajemo – „O Bože pomozi”. Ne znamo je li pomoć bila potrebna zbog brodoloma, nevremena ili nekog sasvim drugog događaja, kao što ne znamo ni što se poslije dogodilo čovjeku koji ih je zapisao. Upravo zbog toga natpis treba ostaviti ondje gdje ga povijesni izvori smještaju: između dokumentiranog traga i priče koju više nije moguće u cijelosti rekonstruirati.
Stijene su, međutim, preživjele. Na obali pod Velebitom još nose tragove ljudi koji su ovim morem plovili mnogo prije nas i ostavljaju rijedak zapis o svakodnevnoj, često opasnoj strani pomorske povijesti koju veliki povijesni izvori uglavnom ne bilježe.
Literatura
Primarni oslonac članka čine muzejski postav i dokumentacija Gradskog muzeja Senj, uključujući fotografirani postav o senjskom pomorstvu i hidroarheološkim nalazima.
Za dodatnu dokumentaciju koristiti rad Ante Glavičića „Otkriće starih slikarija na morskim stijenama u Senjskom podgorju”, objavljen u Senjskom zborniku 1975.
Izvorni rad Ante Glavičića – Hrčak
Hidroarheološka zbirka Gradskog muzeja Senj
