Dioniz u pelješkoj špilji? Crno jezero čuvalo je grčku masku, vino i tragove ilirskih obreda

U špilji Crno jezero na Pelješcu, u prostoru koji je više od dvije tisuće godina ostao gotovo netaknut, pronađen je nalaz koji mijenja način na koji gledamo prapovijesna svetišta južnog Jadrana. Tijekom arheoloških istraživanja provedenih od 23. travnja do 4. svibnja 2026. godine u organizaciji Arheološkog muzeja Dubrovačkih muzeja, otkrivena je cjelovita terakotna glava s prikazom grčke kazališne maske. Datira se u 4. do 3. stoljeće prije Krista.

Maska je šuplja, izrađena od terakote i na vrhu ima rupicu za vješanje. Arheolozi pretpostavljaju da je izvorno visjela na zidu, možda upravo u prostoru špilje koji je služio kao svetište. Takve maske neodvojivo su povezane s kazalištem, a zaštitnik kazališnih predstava u grčkom svijetu bio je Dioniz, bog vina, zanosa, plodnosti, prijelaza i obrednog preobražaja.

Upravo zato nalaz iz Crnog jezera nije tek lijep arheološki predmet. On je mogući trag složenog obrednog svijeta u kojem su se lokalna ilirska vjerovanja dodirivala, prožimala i možda poistovjećivala s grčkom religijom.

Maska u skrivenom svetištu

Voditelj Arheološkog muzeja Dubrovačkih muzeja Domagoj Perkić istaknuo je kako se može tek nagađati mogu li se Dioniz, ili njegov ilirski pandan, povezati s posudama za vino, pronađenom maskom i božanstvom kojemu je špilja možda bila posvećena. No ono što je sigurno jest da se većina nalaza povezanih sa svetištem nalazi u ulaznom i bočnom, do iskopavanja gotovo skrivenom i zatrpanom dijelu špilje.

Zahvaljujući upravo takvom položaju, nalazi su ostali cjeloviti i iznimno dobro sačuvani. Perkić ih opisuje kao gotovo „zamrznutu sliku“ staru više od dvije tisuće godina.

Ta je slika danas posebno snažna: u tami špilje, iza naslaga vremena, ostala je visjeti ideja maske. Predmet koji je u grčkom svijetu pripadao kazalištu, predstavi i obredu, u ilirskom svetištu na Pelješcu možda je imao drukčiju, lokalno prilagođenu ulogu. Možda je označavao prisutnost božanstva. Možda je bio dio rituala povezanih s vinom. Možda je služio kao zavjetni dar.

Arheologija zasad ne daje konačan odgovor, ali upravo zato nalaz djeluje toliko snažno. On ne zatvara priču, nego je otvara.

Špilja koja je mijenjala značenja

Crno jezero već je poznato čitateljima portala Blaga & misterije kao jedno od najzanimljivijih višeslojnih arheoloških nalazišta na Pelješcu. U ranijim istraživanjima utvrđeno je kako su špilja i njezini pojedini dijelovi korišteni u različitim razdobljima i u različite svrhe.

U brončanom dobu, uglavnom tijekom 2. tisućljeća prije Krista, služila je kao oblik staništa ili skloništa. Ljudi su se u nju mogli sklanjati tijekom konfliktnih razdoblja, nepovoljnih vremenskih prilika ili su je koristili kao sezonsko boravište. Od kasnog brončanog do početka mlađeg željeznog doba, špilja dobiva posve drukčiju funkciju: postaje mjesto pokopa većeg broja ljudi.

Radiokarbonske analize ljudskih kostiju pokazuju da se taj pogrebni sloj može smjestiti u razdoblje između 1012. i 481. godine prije Krista. Drugim riječima, Crno jezero više od pet stoljeća funkcioniralo je kao nekropola.

No nakon što se u špilji prestalo pokopavati, prostor nije napušten. Njegovo značenje se promijenilo. Od kraja 4. do sredine 1. stoljeća prije Krista špilja se, prema nalazima, koristila kao ilirsko svetište. O tome svjedoče minijaturne posude grčkog i lokalnog podrijetla, amforice, zdjelice i kantarosi, predmeti koji su u svetištima često ostavljani kao votivni prilozi.

To su bili darovi, ali i tragovi obreda. Predmeti koji nisu nužno služili svakodnevnom životu, nego činu obraćanja božanstvu.

Vino, moć i grčki svijet u ilirskoj špilji

Posebno su važni ulomci grčkih posuda. Riječ je o finim i skupocjenim predmetima koji su u tadašnjem svijetu imali snažnu simboličku vrijednost. Amfore su služile za čuvanje vina, a razne vrste čaša za njegovo ispijanje. U kontekstu ilirske zajednice takvi predmeti nisu bili obična kućanska keramika. Bili su znak prestiža, bogatstva i povezanosti s mediteranskim trgovačkim i kulturnim krugovima.

Ako su se u svetištu koristile posude za vino, a sada je pronađena i maska povezana s kazalištem i Dionizom, pred istraživačima se otvara intrigantno pitanje: je li u Crnom jezeru postojao kult u kojem su se vino, obred i lokalno božanstvo povezivali s grčkim religijskim predodžbama?

Na to se zasad ne može odgovoriti sigurno. No takva mogućnost uklapa se u širi obrazac poznat s juga Jadrana. Na dubrovačkom području poznata su tri ilirska svetišta koja omogućuju proučavanje dodira ilirske religije s grčkom civilizacijom: Crno jezero na Pelješcu, Spila u Nakovani i Vilina špilja iznad izvora Omble. Prema Perkićevim riječima, svetište u Nakovani djelovalo je istodobno kad i ono u Crnom jezeru, dok Vilina špilja počinje nešto ranije, krajem 5. stoljeća, i traje do početka 3. stoljeća prije Krista.

U tom se trokutu špilja, darova i obreda počinje nazirati duhovni krajolik južnog Jadrana prije Rimljana. To je svijet u kojem lokalne zajednice prihvaćaju predmete, oblike i simbole grčkog svijeta, ali ih ne moraju nužno preuzimati doslovno. One ih mogu ugrađivati u vlastite običaje, vlastita vjerovanja i vlastite obredne prostore.

Zamrznuta slika stara više od dvije tisuće godina

Posebnost novog nalaza nije samo u njegovoj starosti ni u njegovu grčkom podrijetlu. Ona je i u njegovoj cjelovitosti. U arheologiji su predmeti često sačuvani u ulomcima. Ovdje je pronađena cjelovita terakotna glava maske, u kontekstu koji upućuje na svetište.

Godinu ranije u Crnom jezeru pronađeni su i keramički ulomci glave s dijelom poprsja i kose nekog grčkog božanstva iz klasičnog razdoblja, odnosno 4. stoljeća prije Krista. Novi nalaz maske tako se nadovezuje na već otvorenu priču o prisutnosti grčkih religijskih i umjetničkih elemenata u ilirskom obrednom prostoru.

Istraživanja su proveli arheolozi Domagoj Perkić i Krešimir Grbavac te restauratorica Sanja Pujo iz Dubrovačkih muzeja, uz speleologe Hrvoja i Natašu Cvitanović iz Speleološkog kluba Ursus Spelaeus iz Karlovca te arheologinju i speleologinju Mirnu Šandrić iz Speleološkog odsjeka HPD Željezničar iz Zagreba.

Crno jezero tako ponovno potvrđuje da špilje nisu bile samo prirodna skloništa. U njima su se ljudi sklanjali, pokapali mrtve, donosili darove, zamišljali božanstva i ostavljali predmete koji su trebali preživjeti njih same.

A u jednoj od njih, iznad Pelješca, u tami stijene ostala je sačuvana maska. Predmet koji nas gleda iz vremena u kojem su se vino, kazalište, obred i božanski svijet možda susretali na mjestu koje je i danas teško dostupno, skriveno i gotovo nestvarno.