I ove godine nastavljaju se arheološka istraživanja na poluotoku Sipar. Ovogodišnji radovi usmjereni su na južni dio poluotoka, prostor koji je danas najizloženiji razornom djelovanju mora i eroziji, a cilj istraživanja je otkriti koliko se nekadašnje naselje širilo prema tom dijelu te postoje li ondje sačuvani ostaci arhitekture.
Istraživanja se od 2016. godine provode u suradnji s Muzejem hrvatskih arheoloških spomenika, uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Istarske županije i grada Umaga.
Dosadašnja istraživanja potvrdila su izniman povijesni značaj Sipara, lokaliteta udaljenog oko pet kilometara sjeverno od Umaga. Prva arheološka istraživanja ondje su provedena još tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća, dok je Muzej grada Umaga nova sustavna istraživanja pokrenuo 2013. godine.
Znanstvene spoznaje do kojih se došlo tijekom godina otkrivaju slojevitu prošlost Sipara. Još krajem 2. stoljeća prije Krista, u vrijeme rimskog širenja prema istoku, na poluotoku se nalazilo rimsko vojno uporište. Nakon uspostave mira u Istri razvilo se naselje Insula Sepomaia, koje je postojalo sve do kraja 1. stoljeća poslije Krista.
Nakon Bizantsko-gotskog rata u 6. stoljeću Bizant na poluotoku gradi vojnu utvrdu, a u njezinoj blizini razvija se novo naselje civitas Sipparis odnosno Sapparis. Naselje se spominje i u djelu Anonima Ravenjanina iz 7. stoljeća, a vrlo brzo prerasta u značajno trgovačko i gospodarsko središte ovog dijela Jadrana.
Povijest Sipara obilježena je i razaranjima. Krajem 7. stoljeća utvrda i naselje bivaju uništeni, no život se ubrzo obnavlja. Novo razaranje, koje se povezuje s neretvanskim knezom Domagoj, dogodilo se vjerojatno oko 876. godine. O Siparu je kasnije pisao i mletački kroničar Ivan Đakon, nazivajući ga urbs Sipiares.
Do danas je istraženo oko 85 posto lokaliteta, a paralelno s arheološkim iskopavanjem provodi se i obrada brojnih nalaza poput keramike, stakla, metalnih predmeta i novca. Ti nalazi arheolozima pružaju vrijedne podatke o svakodnevnom životu, trgovini i razvoju naselja tijekom antike, kasne antike i ranog srednjeg vijeka.
Zbog neposredne blizine mora lokalitet je danas ozbiljno ugrožen erozijom, pa se nakon svake faze istraživanja provode i konzervatorske mjere zaštite. One uključuju učvršćivanje zidova, zaštitu od propadanja, kontrolu vegetacije i dokumentiranje lokaliteta.
Nakon završetka sustavnih istraživanja planira se izrada elaborata valorizacije lokaliteta, kojim bi se definirali modeli njegove dugoročne zaštite, očuvanja i prezentacije javnosti.
Time bi Sipar u budućnosti mogao postati još važnije mjesto za edukaciju, znanstvena istraživanja i razvoj kulturnog turizma u Istri.
Literatura
Izvor: Muzej grada Umaga
