U medijima i internetskim portalima ciklički se javljaju priče o tajnim prolazima i katakomba ispod povijesnog središta grada Zagreba, ali i u drugim dijelovima grada, kao što je to tunel u Martićevoj ulici, tajni tunel na Medvedgradu u kojemu je zakopano blago, tajni tuneli ispod vile Rebar na Medvednici u Gračanima i slično.
Povod za objavu takvih vijesti najčešće je pronalazak nekih arheoloških tragova u starijim dijelovima prilikom izvođenja komunalnih radova u povijesnoj jezgri, kako u prošlom stoljeću, tako i u ovome.
Tako je nedavno otkriće opekom zidane podzemne nadsvođene prostorije na zelenoj površini između katedrale i tržnice Dolac u listopadu 2025. potaknuo novu seriju natpisa o tajnim prolazima ispod zagrebačke povijesne jezgre. Ovaj novi ciklus natpisa o podzemnim tunelima ispod povijesne jezgre Zagreba ovaj je put pokrenuo Instagram profil Zagreb Pulse, a popularizirao je Jutarnji list.
Stoga se postavlja pitanje da li pod povijesnom jezgrom Zagreba i na rubovima Zagreba postoje podzemni tajni prolazi, kako se to često u medijima i na mrežnim stranicama i raznovrsnim blogovima prenosi? Odnosno, jesu li istinite priče o zagrebačkim katakombama u povijesnoj jezgri grada Zagreba?
Podzemni tuneli postoje
Odgovor je: Da. Tajni ili polutajni tuneli ispod središta Zagreba doista postoje. No ne pod zagrebačkim Kaptolom između crkve sv. Marije, katedrale i franjevačkog samostana, ili ispod crkve sv. Marka, koja je potom podzemnim tunelima povezana s nekadašnjim isusovačkim samostanom (danas Klovićevi dvori) ili s nekadašnjim samostanom karmeličanki (danas Muzej grada Zagreba). Niti su ti »tajni« tuneli sagrađeni u XVIII. st. kako o njima često može čitati na različitim mrežnim stranicama.
Oni postoje ispod Gornjeg grada i izgrađeni su za Drugog svjetskog rata radi sklanjanja civila u njega u slučaju napada zračnih snaga Saveznika na Zagreb kao glavnog grada Nezavisne Države Hrvatske, ali i kao skloništa za dužnosnike vlade NDH s ulazima ili pristupom iz zgrada onodobnih ministarstava.
Inicijativu za gradnju podzemnih skloništa za civile i državne dužnosnike NDH ispod Gornjeg rada dao je predsjednik vlade NDH Nikola Mandić, a za taj je poduhvat planirao je isprva 190 milijuna ondašnjih Kuna, no na kraju je potrošio gotovo pola milijarde. U tim radovima, koji su trajali od 1943. do 1945. godine sagrađeno je čak nekoliko tunela ispod Gornjeg grada.
Prvi tunel Griča
Najpoznatiji i jedini otvoreni za javnost jest Tunel Grič. To je velika armirano-betonska podzemna građevina koju čini tunel dugačak čak 350 m. Tunel povezuje Mesničku ulicu na zapadu s dvorištem u Radićevoj ulici na istoku, a ima i četiri okomita izlaza prema jugu (tri u Ilici i jedan u Tomićevoj ulici, kod Art parka).
U središtu ovog kompleksa nalazi se velika dvorana dugačka oko 100 m i visoka 5,5 m. , koja je dugim tunelima visokim 3,2 m spojena sa zapadnim ulazom u Mesničkoj ulici i istočnim ulazom u Radićevoj ulici. Godine 2016. ovaj je tunel uređen i otvoren za javnost, a u njemu se redovito odvija dio programa vezan uz zagrebački Advent.
Na urbanoj mitologiji ovaj je tunel osobito dobio zbog navodnog susreta poglavnika Ante Pavelića i vođe partizana Josipa Broza Tita u njemu 1944. godine. No Tito se u to vrijeme vrlo vjerojatno nalazio na otoku Visu i teško je za povjerovati da bi s toga otoka uputio u Zagreb pod njemačkom okupacijom kako bi pregovarao s Pavelićem oko prelaska NDH na stranu saveznika. No, dok priča o susretu Tita i Pavelića spada u zagrebačke urbane mitove, ovaj tunel odigrao je značajnu ulogu u recentnoj zagrebačkoj i hrvatskoj prošlosti.
U njemu je sniman spot pjesme »Croatia in Flame« u suradnji plesne grupe Montažstroj i glazbenika H. C. Boxera, koji je bio objavljen na MTV, tada najgledanijoj svjetskom televizijskom kanalu za promociju glazbe čime je značajno doprinio širenju istine o velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku, a još je zanimljivija činjenica da je u njemu 30. listopada 1993. održan prvi rave party u Hrvatskoj.
Drugi tunel ispod Griča
Drugi podzemni tunel koji teče usporedno s ovim prvi tunelom jest onaj koji povezuje današnju Tkalčićevu ulicu kod broja 69 s Dubravkinim putem kraj istoimenog restorana u dužinu od približno 190 m.
Karakteriziraju ga armirano-betonski bunkeri uz glavne ulaze čije je pročelje ukrašeno vodoravni redovima lijepo klesanog kamena škiljavca.
Ovaj tunel ima i dva ventilacijska otvora, Jedan se nalazi u parku nedaleko zgrade Državnog arhiva u Zagrebu, a drugi uz Buntakove stube.
Ovaj tunel nije otvoren za javnost. Smatra se dijelom šireg, ali nepovezanog sustava tunela ispod Gornjeg grada.
Treći tunel ispod Griča
Treći podzemni tunel ispod Gornjeg grada onaj koji povezuje Pongratzovu palaču u Visokoj ulici s privatnom garažom u ulici Tuškanac (preko puta javne garaže Tuškanac).
To je privatni i neslužbeni prolaz koji ispod zemlje povezuje ova dva objekta, vrlo vjerojatno s dizalom. Jedinio što je vidljivo s ulice jest ulaz u njega iz garaže, koji je danas zatvoren metalnim vratima.
Četvrti tunel ispod Griča
Četvrti tajni podzemni tunel je onaj, u koji se ulazi iz današnje palače Bužan, u kojoj se nalazi Ured za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade RH. I ovaj podzemni tunel, odnosno sklonište sagrađeno je za Drugog svjetskog rata prilikom preuređenja palače 1941. godine prema projektu Brune Bauera uređena za rezidenciju Dide Kvaternika, visokog dužnosnika unutar političkog sustava Nezavisne Države Hrvatske. Uz njega, u ovoj je palači bilo izgrađeno još jedno sklonište.
No, to nisu jedini »tajni« podzemni tuneli ili prostorije u Zagrebu. Zagrebom kruže priče da se u dvorištu vile na uglu Tuškanca i Jabukovca, koja je za Drugog svjetskog rata služila kao rezidencija poglavnika NDH, Ante Pavelića, također nalazi podzemno skloniste. No o njemu nema nikakvih podataka u izgledu niti dokaza da je doista izgrađeno. Danas to područje pokriva gusta i zapuštena vegetacija.
Tuneli kod Vile Rebar na padinama Medvednice
No, to nije jedina lokacija u Zagrebu za koju se govori da ima tajne podzemne tunele. Isto se priča za vilu Rebar na padinama Medvednice u gradskoj četvrti Gračanima, za koju se tvrdi da je podzemnim tunelima povezana s obližnjim bunkerima, sagrađenim za zaštitu pristupa spomenutoj vili. Kod vile su Rebar priče o tunelima istinite i do prije Zagrebačkog potresa 2020. godine bili su česta meka urbanih istraživača.
Također se priča o ulazima u tajne katakombe kraj 5. jezera u Maksimiru. No, ne postoje dokumentirani ulazi u tajne katakombe u Maksimiru. Ono što je moglo potaknuti priče o njima su ulazi u 12 napuštenih armirano-betonski bunkera iz II. svjetskog rata ruševine kojeg se nalaze u blizini 4 i 5. jezera i još uvijek su dobro vidljivi u prostoru parka, osobito kada zimzelena vegetacija izgubi svoje lišće u kasnu jesen.
Sada kada smo prikazali brojne podzemne komplekse u povijesnoj jezgri Zagreba, ali i zvan nje, postavlja se pitanje porijekla priča o tajnim prolazima u Zagrebu, a osobito priča o tunelima koji vode od crkve sv. Marka na Gornjem gradu u danas nepoznatim smjerovima? Ili otkud priče o tajnim podzemnim prolazima između crkve sv. Marije na Dolcu, katedrale i franjevačkog samostana na Kaptolu ili o katakombama s ulazom kraj 5. jezera u Maksimiru?
Čini se da je glavni uzrok svih tih pričama književnica i novinarka Marija Jurić Zagorka i njezini vrlo popularni ciklus romana, objavljen pod naslovom Grička vještica. Mogućem su njezine priče u tolikoj mjeri maštu Zagrepčana da su s vremenom povjerovali u njih kao neupitne istine i tako postale neprikosnoven dio zagrebačke urbane mitologije. Stoga ne čudi da su ove vrlo popularne zagrebačke priče ponovno iskorištene u još jednom romanu pod naslovom Mjesec boje krvi, kojeg potpisuju Tina Fras i Boris Rašeta.
No, postavlja se pitanje koji događaj je bio presudan u potvrđivanju njezine književne mašte u očima brojnih Zagrepčana kao neupitne povijesne isitne.
Vrlo vjerojatno to je bio početak gradnje tržnice Dolac 1929. godine, prilikom čije gradnje su porušene sve starije građevine na tome prostoru od kojih su neke svoje porijeklo vukle još iz srednjega vijeka, uključujući i nekadašnji cistercitski samostan pored crkve sv. Marije s kriptom i velikom podzemnom grobnicom pored nje, građenom između 1754. i 1779. godine i povezanom podzemnim hodnikom s kriptom u crkvi.
Trenutak pronalaska te dotad zaboravljene katakombe fotografski je zabilježio fotograf Vladimir Horvat, u trenutku kada je mnoštvo znatiželjnika okupilo na netom otkivanim svodom cistercitske grobnice, odnosno katakombi sv. Marije, a koja je u tom trenutku doista moglo izgledati kao nalaz podzemnog prolaza ili tunela o kojima je pisala Marija Jurić Zagorka nekoliko godina ranije.
Zaključak
Ispod povijesne jezgre Zagreba ne postoji tajna mreža tunela, već samo podzemna skloništa sagrađena za Drugog svjetskog rata od strane vlade Nezavisne Države Hrvatske između 1943. i 1945. godine za zaštitu civilnog stanovništva u slučaju zračnog napad na Zagreb, kao i dužnosnika NDH.
Urbani mitovi o postojanju tajnih tunela ispod kaptola i Gradeca, a koji se opetovano ili ciklički ponavljaju u hrvatskim medijima i na različitim blogovima vrlo vjerojatno su izgrađeni od pasioniranih obožavatelja povijesnih romana knjižnice Marije Jurić Zagorke u ciklusu Grička vještica, a »potvrdu« tih priča vrlo vjerojatno je potaknuo pronalazak kripte i katakombi iz XVIII. st. ispod i pored crkve sv. Marije na Dolcu prilikom izgradnje suvremene tržnice 1929. godine.
Od tog vremena novinarski članci često istražuju ove legende, navodeći »zaključane« ili »tajanstvene« tunele, ali uglavnom kao zanimljivosti ili misterije, a ne kao potvrđene povijesne činjenice s konkretnim dokazima o izgradnji u XVIII. st.
