Na području Brloga, iznad današnjeg umjetnog Gusić jezera, uzdiže se brdo koje skriva gotovo zaboravljenu priču. Ondje je nekada stajao Gusić grad. Utvrda o kojoj danas znamo tek fragmente, rasute između povijesti i legende.
Tragovi jednog plemićkog roda
Gusić grad bio je u posjedu stare hrvatske velikaške obitelji Gusića, jednog od dvanaest plemena koja su u srednjem vijeku imala pravo sudjelovati u izboru kralja. Njihovo ime pojavljuje se već početkom 12. stoljeća, kada knez Pavao Gusić sudjeluje u sklapanju poznatog sporazuma Pacta conventa. U to vrijeme Gusići su među najmoćnijim obiteljima Krbave, sa sjedištem u Udbini.
Kasnije, pod vodstvom kneza Kurjaka, njihova loza dobiva ime Kurjakovići. No dolazak Osmanlija mijenja tijek povijesti. U 15. stoljeću Gusići napuštaju svoje stare posjede i sele prema sigurnijim krajevima na sjeverozapadu. U Gackoj podižu novu utvrdu – Gusić grad.
Njegova sudbina bila je kratka. Godine 1575. Osmanlije ga osvajaju i razaraju. Obitelj se potom seli u Senj, a kasnije i dalje prema sjeveru.
Legenda o prokletoj kćeri
Kao i mnogi stari gradovi i Gusić grad ima svoju legendu.
Priča kaže da su se Gusići, bježeći pred Osmanlijama nakon Krbavske bitke, sklonili u Gacku i ondje podigli utvrdu. No opasnost ih je ubrzo sustigla. Kada je postalo jasno da se grad ne može obraniti, obitelj je odlučila pobjeći u Senj.
U žurbi su ponijeli samo najnužnije, a obiteljsko blago bacili su u bunar unutar tvrđave, kako ne bi palo u neprijateljske ruke.
Gusićeva kći odbila je poći. Zaljubila se u vojnika i nije željela napustiti grad bez njega. Njezina odluka razgnjevila je oca, koji ju je prema predaji prokleo. Dok je obitelj odlazila, djevojka se pretvorila u zmiju i ostala čuvati skriveno blago.
Legenda kaže da i danas, oni koji dođu tražiti bunar mogu naići na zmiju koja ga čuva, odnosno prokletu Gusićevu kćerku.
Ovaj motiv nije jedinstven. U hrvatskoj usmenoj predaji često se pojavljuje priča o začaranim djevojkama koje u obliku zmije čuvaju zakopano blago u ruševinama starih gradova.
Spor oko Sinca i tragovi stare vlasti
Zabilježen je i zanimljiv sudski spor između templara i Gusića oko posjeda Synca (današnjeg Sinca). Presudom kralja Bela IV. iz 1256. godine odlučeno je da Gacka pripada templarima, pa tako i sam Sync kao njezin dio. O tome piše Lelja Dobronić, a može se pretpostaviti da je spor bio potaknut i gospodarskim interesima – prije svega mlinicama i mlinarenjem, važnim izvorom prihoda u to vrijeme.
U 19. stoljeću područje Otočca više je puta obilazio znameniti ilirac Ivan Kukuljević Sakcinski, bilježeći starine, natpise i opise starih građevina. Među ostalim, zapisao je i natpis uz grb obitelji Gusić u crkvi Presvetog Trojstva, koji svjedoči o njihovoj dugoj prisutnosti i ugledu u tom kraju.
Iako se nekoć smatralo da je riječ o nadgrobnom natpisu, arheološka istraživanja nisu pronašla ljudske ostatke u crkvi. Ipak, pretpostavlja se da su ondje nekoć bili pokopani Andrija i Maksimilijan Gusić, čije su kosti kasnije možda premještene na neko od otočkih grobalja, gdje im se danas gubi trag.
Povijesni izvori bilježe i važan događaj iz 1657. godine, kada su Otočani i Senjani na Gusić polju porazili osmansku vojsku. O tome piše Davorin Krmpotić, opisujući kako je malobrojna domaća vojska uspjela odbiti višestruko nadmoćnijeg neprijatelja. U tim sukobima istaknuo se upravo Andrija Gusić, koji je kao kapetan predvodio obranu ovoga kraja.
Literatura
Izvor: Manja Kostelac-Gomerčić, Udruga Baštinica
