Povijest nije uvijek konačna priča zapisana u knjigama. Ponekad se ona mijenja nakon što arheolozi zagrebu ispod površine zemlje. Upravo arheološka istraživanja mogu opovrgnuti stare pretpostavke i otkriti sasvim novu sliku prošlosti. Jedan takav primjer dolazi iz okolice Drage Svetojanske, gdje je potraga za starim gradom Podgorjem dobila neočekivani obrat.
Još je povjesničar Emil Laszowski u svom radu „Stara hrvatska županija podgorska” pokušao odgovoriti na pitanje: gdje se nalazio stari županijski grad Podgorje? Tragovi su bili nejasni. Ime grada nije sačuvano u narodnoj predaji, a nije ga bilo ni na kartama. Ipak, Laszowski je zaključio da grad nije mogao jednostavno nestati bez traga.
Analizirajući stare isprave i nazive, došao je do logičnog zaključka: Podgorje je moralo ležati „pod gorom”, odnosno u podnožju brda, a ne na ravnici ili vrhu. Ključni su bili dokumenti iz 16. stoljeća koji spominju „castellum seu turris Podgoria” te selo Felsew-Wolawlya (današnje Gornje Volavje) i crkvu sv. Ane.
Na temelju tih podataka Laszowski je smjestio Podgorje na lokalitet današnjih ostataka utvrde Turanj, iznad klanca potoka Drage. Činilo se da je nepoznanica riješena. Turanj je identificiran kao ostatak starog podgorskog grada.
Što kažu arheološka istraživanja?
Početkom 21. stoljeća arheolozi su ponovno istražili lokalitet, a rezultati su iznenadili. Istraživanja koja je vodio arheolog Amelio Vekić pokazala su da Turen Svetojanski ne potječe iz razdoblja koje se ranije pretpostavljalo.
Umjesto starijeg, grada Podgorja, utvrđeno je da se radi o srednjovjekovnoj protuturskoj utvrdi s prijelaza 15. u 16. stoljeće. Iako se Turen u dokumentima spominje kao „Castellum Podgoria”, njegova struktura i način gradnje otkrivaju drugačiju funkciju i vrijeme nastanka.
Danas je na lokalitetu vidljiv samo manji dio nekadašnje utvrde. Sačuvan je dio kružne branič-kule, i to otprilike petina njezina opsega, koja se uzdiže do visine od oko 12,5 metara.
Prije početka istraživanja prostor je bio zarastao u gusto raslinje i šumu. Udruga Eko Sveta Jana pokrenula je inicijativu za obnovu lokaliteta, pa je najprije očišćen teren oko kule, a zatim su provedena i prva probna istraživanja 2004. godine. Njima se željelo utvrditi kolika je zapravo kula, koliko su duboki njezini temelji i pripadaju li okolna urušenja nekadašnjem bedemu. Tada je potvrđen promjer kule i otkriveni su tragovi zidova uz prilazni put.
Tijekom 2005. godine započela su sustavna arheološka istraživanja. Utvrđeno je da je kula građena od lomljenog kamena, promjera oko 13 metara, s debelim zidovima od oko 1,5 metara. Vjerojatno je imala najmanje dvije nadzemne etaže. Na jednom dijelu uočeni su ostaci puškarnica, što potvrđuje njezinu obrambenu funkciju.
Zanimljivo je da tijekom istraživanja gotovo uopće nisu pronađeni ukrasni ili obrađeni kameni elementi. Pretpostavlja se da je to zato što je utvrda nakon napuštanja služila kao kamenolom lokalnom stanovništvu.
Istraživanja su obuhvatila i istočni bedem, koji je danas očuvan u dužini od oko 23 metra. I on je znatno oštećen, a na nekim mjestima sačuvani su samo temelji. Zid je bio tanji od kule, građen također od lomljenog kamena, a zbog strmog terena bio je ojačan kontraforima. Između njih je pronađena mala niša nepoznate namjene.
Ova priča pokazuje koliko je povijest nekad živa i promjenjiva. Ono što se nekad činilo sigurnim, danas se preispituje, a arheološka istraživanja na kraju pokažu što je točno.
Literatura
Emil Laszowski, Stara hrvatska županija podgorska
Amelio Vekić, Zaštitno iskopavanje, sanacija i konzervacija lokaliteta Turen Svetojanski, Hrvatski arheološki godišnjak 2/2005.
