Pitanje koje se nameće pri istraživanju Mirina jest: za koga je zapravo bila sagrađena impozantna crkva? Je li služila lokalnom stanovništvu ili je imala neku drugu ulogu.
Riječ je o građevini velikih dimenzija, smještenoj izvan gradskog prostora, što odmah pobuđuje sumnju da nije bila obična župna crkva. U nekim drugim antičkim sredinama takve su građevine služile kao grobišne bazilike. I na prostoru Mirina su pronađene grobnice.
U njima su pokapani muškarci, žene i djeca, ali njihov broj nije dovoljan da bismo sa sigurnošću zaključili kako je riječ o grobišnoj crkvi jednog grada.
Tijekom istraživanja otkriven je i takozvani oltarni grob, mjesto gdje su se vjerojatno čuvale relikvije. Upravo taj nalaz otvara novu mogućnost: možda crkva nije bila namijenjena samo stanovnicima nego i pomorcima. Crkva se nalazi na plovnom putu i privlači relikvijama, iako ne znamo čije su relikvije ondje bile čuvane, jer o tome ne postoji zapis. Ne znamo niti kome je crkva bila posvećena.
Zanimljiv trag daje i usporedba s drugim sličnim crkvama na području Kvarnera. Sve one dijele nekoliko karakteristika: velike su, nalaze se uz more, ali izvan većih naselja.
Analize pokazuju da su prvi ukopi na tom prostoru započeli između sredine 5. i 7. stoljeća. Važno je naglasiti da je riječ o atriju, a ne klaustru. Atrij je bio otvoreni prostor za okupljanje ljudi, poznat još od 4. stoljeća, a služio je za prihvat pomorskih putnika, trgovaca, vojnika, te ponekog hodočasnika.
Crkva je orijentirana prema moru, a ulazi pokazuju da se u nju ulazilo s morske strane, te da im je more bilo bitno.
Tko su bili ljudi pokopani uz samu baziliku?
Predvorje crkve bilo je rezervirano za najistaknutije članove zajednice. To potvrđuju dvije posebne grobnice. Prva je masivni vapnenački sarkofag koji već 1500 godina stoji netaknut. Iako nikada nije otvoren, suvremene metode snimanja otkrile su da se u njemu nalaze dva pokojnika. Sarkofag i dalje počiva na svom izvornom mjestu.
Druga grobnica, smještena u kutu predvorja, otkrila je još zanimljivije podatke. U njoj su pronađeni ostaci trojice muškaraca, a bioarheološka analiza pokazala je da su pripadali društvenoj eliti. Za razliku od većine ljudi tog vremena, nisu se bavili teškim fizičkim radom i doživjeli su duboku starost.
Tko god da su oni bili, njihov položaj u samom srcu crkvenog prostora jasno govori jedno, da su pripadali vrhu društva kasnoantičkog Fulfinuma.
Literatura
Morana Čaušević-Bully: U crkvu Mirine ulazilo se s mora, ono im je bilo bitno, Novi list
Facebook stranica Fulfinum Mirine
