Na današnji dan prije 483 godine završila je jedna od najtežih opsada u povijesti Valpova. Osmanlije su 27. srpnja 1543. godine osvojile utvrdu, a među njezinim zidinama rodila se legenda koja se prepričava i danas. Gotovo tri stoljeća poslije ta je priča dobila i neobičan nastavak zabilježen u povijesnim izvorima.
Pad Valpova 27. srpnja 1543. godine označio je kraj jedne od najtežih obrana slavonskih utvrda tijekom osmanskih osvajanja. Nakon višetjedne opsade grad je pao u osmanske ruke, a događaj je ostao duboko urezan u kolektivno pamćenje ovoga kraja.
Povodom 483. obljetnice pada Valpova, Szántai Gábor, osnivač projekta Hungarian History, objavio je pregled opsade, podsjetivši na njezin tijek i značenje u osmanskim osvajanjima sredinom 16. stoljeća. Prema njegovu prikazu, Valpovo je bilo važna pogranična utvrda koju je branio zapovjednik Mihály Árky, nastojeći pripremiti posadu za neizbježan osmanski napad.
Szántai Gábor navodi kako je tijekom opsade na Valpovo ispaljeno čak 3.173 kamenih topovskih kugli, pri čemu je poginula približno polovica branitelja. Preostali su bili ranjeni, iscrpljeni ili oboljeli nakon dugotrajne obrane. Osmanlije su potom ponudile braniteljima novac i slobodan odlazak iz utvrde, no zapovjednik Árky nije vjerovao njihovim obećanjima. Prema prikazu koji donosi Szántai Gábor, dio njegove posade tada ga je zarobio i započeo pregovore s Osmanlijama, nakon čega je utvrda predana neprijatelju.
Što se nakon toga dogodilo s Árkyjem nije potpuno razjašnjeno. Jedni izvori navode da mu je Murat-beg poštedio život, dok drugi tvrde da je nakon svečane večere javno pogubljen. Pad Valpova bio je dio velikog pohoda sultana Sulejmana Veličanstvenog 1543. godine, tijekom kojeg su Osmanlije nastavile osvajanja prema Siklósu, Pečuhu i drugim važnim utvrdama, učvršćujući svoju vlast u tom dijelu srednje Europe.
Pad Valpova nije ostavio trag samo u kronikama. Tijekom stoljeća nastala je i priča o Katarini, Bijeloj Gospi, koja je postala dio lokalne predaje.
Ljubav, izdaja i Bijela Gospa
Narodna predaja, koju prenosi i Szántai Gábor, govori kako se među braniteljima nalazio mladi ratnik Nikola (Miklós), zaljubljen u Katarinu, kćer tadašnjega zapovjednika utvrde. U isto vrijeme u Valpovu je boravio i izaslanik austrijskog cara Antonio, koji je također želio osvojiti Katarininu naklonost.
Kada je postalo jasno da se utvrda više neće moći obraniti, ljubomora je, prema predaji, prevagnula nad odanošću. Antonio je potajno napustio grad i Osmanlijama otkrio da je zapadni bedem najslabije branjeni dio utvrde. Time je, kaže legenda, odlučio sudbinu Valpova.
Nakon osvajanja grada Antonio nije dobio nagradu kakvoj se nadao. Predaja kaže da ga je Murat-beg dao nabiti na kolac zbog izdaje. Nikola je poginuo braneći utvrdu, dok je Katarina zarobljena. Prema legendi, doživjela je osobito okrutnu smrt. Živa je pokopana naglavce unutar zidina staroga grada.
Nakon oslobođenja Valpova počele su se širiti priče o djevojci u bijeloj haljini koja noću obilazi utvrdu. Tako je nastala legenda o Bijeloj Gospi, jednoj od najpoznatijih slavonskih priča o ukazanjima.
Iako povjesničari ne raspolažu dokazima da je Katarina doista postojala, legenda je stoljećima ostala sastavni dio lokalne baštine.
Tajanstveni događaj iz 1838. godine
Gotovo tri stoljeća nakon pada Valpova dogodio se slučaj koji je legendi dao novi život. Tijekom liječenja u obližnjim Bizovačkim toplicama 1838. godine natporučnik Kušlan (Kuschmann), časnik carske konjaničke pukovnije, boravio je kao gost baruna Gustava Prandaua u valpovačkom dvorcu.
Prema zapisima sačuvanima u Ljetopisu osječkog kapucinskog samostana, koje je kasnije prenio Franjo Kuhač u djelu Valpovo i njegovi gospodari, Kušlan je tvrdio da mu se tijekom noći više puta ukazivao duh mlade djevojke.
Sablast je navodno govorila kako je nasilno ubijena prije mnogo godina te da njezino tijelo počiva između ledenice i dvorske kapele. Molila ga je da joj omogući kršćanski pokop kako bi napokon pronašla mir.
Barun nije vjerovao, ali je prepoznao staru legendu
Kada je Kušlan svoju priču ispričao barunu Gustavu Prandauu, ovaj mu isprva nije povjerovao.
Smatrao je da je riječ o bunilu izazvanom bolešću i liječenjem. Istodobno je vjerovao da je Kušlan tijekom boravka u Valpovu čuo staru predaju o Katarini pa su se legenda i njegovo zdravstveno stanje spojili u doživljaj koji je smatrao stvarnim.Tek nakon nagovora barunice Prandau odlučeno je da se iskopa mjesto koje je Kušlan opisao.
Pronađen kostur
Prema tadašnjim zapisima, tijekom iskapanja doista su pronađeni ljudski posmrtni ostaci. Slučaj je prijavljen pečuškom biskupu Ivanu Scitovszkom, koji je odobrio da se kostur pokopa na katoličkom groblju.
Predaja dalje kaže da se Kušlan nakon toga potpuno oporavio, dok se tajanstvena djevojka više nikada nije ukazala.
Gdje završava povijest, a počinje legenda?
Danas je gotovo nemoguće razdvojiti povijesne činjenice od elemenata narodne predaje.
Pad Valpova 1543. godine dobro je dokumentiran povijesni događaj. Jednako su tako, barem se tako tvrdi, sačuvani zapisi iz 19. stoljeća koji govore o neobičnom slučaju Kušlana i iskapanju kostura.
No priča o Katarini, Bijeloj Gospi i njezinoj tragičnoj sudbini pripada svijetu usmene tradicije koja se tijekom stoljeća mijenjala i nadopunjavala novim motivima.
Gotovo pet stoljeća nakon pada Valpova legenda o Bijeloj Gospi i dalje živi među stanovnicima grada. Povijesni izvori svjedoče o opsadi iz 1543. godine, dok je narodna predaja sačuvala priču koja se prenosila s koljena na koljeno. Gdje završava povijest, a počinje legenda, pitanje je na koje ni danas nema konačnog odgovora.
Zmaj, kruna i zakletva: skrivena povijest Reda zmajskih vitezova
