Kako su nastajali hrvatski gradovi, mostovi, ceste, željezničke pruge i neka od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja? Odgovore na ta pitanja donosi treći svezak Hrvatske tehničke enciklopedije, predstavljen u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža, koji na gotovo tisuću stranica donosi dosad najopsežniji pregled hrvatskog graditeljstva – od prapovijesti do suvremenih infrastrukturnih projekata.
Treći svezak Hrvatske tehničke enciklopedije prvi put na jednome mjestu sustavno obrađuje arhitekturu i urbanizam, geodeziju, građevinarstvo i dizajn, pokazujući kako su upravo graditeljska ostvarenja oblikovala hrvatski prostor kroz stoljeća.
Riječ je o izdanju koje sadržava 977 stranica, 687 enciklopedijskih članaka i gotovo 2.000 ilustracija, karata, crteža i tablica, a u njegovoj je izradi sudjelovalo 87 suradnika pod vodstvom glavnog urednika dr. sc. Zdenka Jecića.
Hrvatska graditeljska baština na jednome mjestu
Enciklopedija donosi pregled razvoja hrvatskoga graditeljstva od prapovijesnih naselja i antičkih građevina do suvremene arhitekture, prometne infrastrukture i obnove zgrada oštećenih u potresima i drugim nepogodama.
Obrađene su brojne discipline – od arhitekture, urbanizma i pejzažne arhitekture do kartografije, geodezije, hidrotehnike, cestogradnje i industrijskog dizajna – pokazujući koliko su tehnika i graditeljstvo oblikovali svakodnevni život.
Posebna vrijednost ovog sveska jest što tehnička dostignuća promatra kao sastavni dio hrvatske kulturne i industrijske baštine, povezujući povijesna ostvarenja s najnovijim građevinskim i infrastrukturnim projektima.
Od Dioklecijanove palače do Pelješkoga mosta
Na stranicama Enciklopedije nalaze se članci o nekim od najpoznatijih hrvatskih graditeljskih ostvarenja.
Obrađeni su Dioklecijanova palača, Eufrazijeva bazilika, starohrvatske crkvice, šibenska katedrala sv. Jakova, renesansni Dubrovnik, Kovačićeva zgrada Burze, ali i suvremeni infrastrukturni projekti poput Pelješkoga mosta.
Na taj način Enciklopedija donosi jedinstven pregled razvoja hrvatske arhitekture i graditeljstva kroz više od dvije tisuće godina.
Ljudi koji su gradili Hrvatsku
Treći svezak obrađuje i 478 osoba koje su svojim radom obilježile hrvatsku arhitekturu, građevinarstvo i tehničke znanosti.
Među njima su Juraj Dalmatinac, Nikola Firentinac, Ruđer Bošković, Herman Bollé, Viktor Kovačić, Stjepan Planić, Drago Galić, Ivan Vitić, Filip Vukasović, Kajetan Knežić, Krunoslav Tonković i Jure Radić. Uz njih predstavljene su i najvažnije hrvatske institucije, fakulteti, projektni uredi i građevinska poduzeća koja su desetljećima oblikovala hrvatski prostor.
Zanimljivosti koje otkriva Enciklopedija
Treći svezak donosi i niz manje poznatih činjenica iz hrvatske tehničke i graditeljske baštine. Malo je poznato da je Sulejmanov most preko Drave, dug oko osam kilometara, bio najveća osmanska građevina na europskom tlu.
Most na cesti Ogulin – Josipdol bio je prvi armiranobetonski most u Habsburškoj Monarhiji, dok je armiranobetonski luk Krčkoga mosta svojedobno imao najveći raspon na svijetu.
Enciklopedija podsjeća i da je najviša građevina u Hrvatskoj dimnjak Termoelektrane Plomin, a da je najdulji hrvatski most, izgrađen preko Drave na autocesti A5, čak 81 metar dulji od Pelješkoga mosta.
Više od enciklopedije
Projekt Hrvatske tehničke enciklopedije zajednički provode Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti te Akademija tehničkih znanosti Hrvatske.
Uz tiskano izdanje, Enciklopedija se razvija i u mrežnom obliku, čime se sadržaj postupno približava široj javnosti.
Objavljivanjem trećega sveska nastavljen je jedan od najvažnijih hrvatskih enciklopedijskih projekata posvećen sustavnom prikupljanju, vrednovanju i predstavljanju hrvatske tehničke i industrijske baštine, dok je u pripremi završni, četvrti svezak.
