Na svakoj ženi osumnjičenoj da je vještica suci su tražili znamen- zloglasni vražji pečat, a inače običan madež. Jednom kada je primijećen, krvnik bi ga odstranio jer bi bez njega, vjerovalo se, vještica ostala i bez moći. Nesretnica bi potom bila bačena na muke koje su dovodile do prisilnog priznanja koje je značilo smrtnu presudu.
Izvorni spis sa suđenja Barbari Dugan koje se odvijalo od 7. do 9. veljače 1743. godine na zagrebačkom Gradecu tako opisuje njezino priznanje.”…Da se Sotona obučen u svijetlu nošnju vozi s crnim konjima i kočijom kao neki barokni gospodin i na vješalima vozi ljude na put prema Vrhovcu, na raskrižje….” Osim toga govori i da “…je jednom kada je došla kod Janine ograde vidjela Sotonu u liku nekog gospodina…”
Barbara Dugan spaljena je na lomači. Fragmente spisa godinama kasnije u arhivu pronalazi Marija Jurić Zagorka. Čita ih te Barbaru Dugan kao lika uvodi u Gričku vješticu.
Vražji pečat je mogao biti bilo kakva oznaka na tijelu- madež, bradavica, prištić ili jednostavno hiperpigmentacija. Tako su brojne žene nastradale jer je na njima pronađen upravo “vražji pečat”, čiji se točan oblik mijenjao ovisno o prilici i optuženoj. Tako je sitna nesavršenost na ženinom tijelu mogla zapečatiti njenu sudbinu.
Podržite priče koje ostaju skrivene u arhivima
Ovakvi tekstovi nastaju iz dugotrajnog istraživanja, rada s izvornom arhivskom građom i suradnje s autorima koji hrvatsku prošlost otkrivaju iz dokumenata koji često desetljećima ili stoljećima ostaju izvan javnosti.
Ako želite pomoći da Blaga & misterije nastave objavljivati ovakve autorske i istraživačke priče, podržite naš rad donacijom. Svaka podrška, bez obzira na iznos, pomaže nam da nastavimo istraživati, objavljivati i otvarati teme koje bi inače možda ostale skrivene.
Podržite istraživanje priča koje još čekaju da budu pronađene u arhivima.
