U dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta na Kaptolu 17. lipnja 2025. godine predstavljeno je novo izdanje zbornika “Muka u temeljima hrvatske kulture – o 1100. obljetnici Hrvatskog Kraljevstva”, u izdanju Muzeja Mimara i Udruge Pasionska baština.
Bila je to večer kulture, duhovnosti i tihe zahvale. Zbornik je, naime, posvećen osnivaču i dugogodišnjem voditelju Pasionske baštine, gospodinu Jozi Čikešu. Time je ujedno obilježena i 30. obljetnica rada ove jedinstvene kulturne udruge.
U ozračju glazbe Vokalista ansambla LADO, uz obraćanja sudionika i prisutnost mnogih koji su godinama utkali svoje stvaralaštvo i entuzijazam u projekt, publika je svjedočila ne samo promociji, već i tihoj proslavi jednog izuzetnog kulturnog kontinuiteta.
Kristova muka kao trajna inspiracija
Zbornik “Muka u temeljima hrvatske kulture” donosi 33 priloga, većinom autorskih tekstova suradnika udruge Pasionska baština. Autori promišljaju razne aspekte duhovne, povijesne i umjetničke ostavštine inspirirane Kristovom mukom. Već sam naslov sugerira temeljnu nit vodilju udruge: muku kao arhetipsku i stvarnu dimenziju postojanja, upisanu duboko u hrvatski kulturni kod, od benediktinske Europe do suvremenog stvaralaštva.
U uvodu koji potpisuje, Lada Ratković Bukovčan ističe kako su “tajanstvo žrtve, beskraj sućutnosti i predanost ljubavi” čuvstva utkana u vjekove ljudskoga postojanja, one dimenzije koje su oblikovale i pokrenule umjetničku imaginaciju tijekom stoljeća.
Udruga Pasionska baština, osnovana u najosjetljivijim danima hrvatske samostalnosti 1991. godine, nastala je kao inicijativa koja je željela spojiti umjetnost, teologiju i kulturu, tragajući za prostorom gdje se Kristova muka i čovjekova sudbina dodiruju kroz glazbu, likovnost, književnost i pučku pobožnost. U tri desetljeća postojanja, stvorila je svečanosti, arhiv, publikacije i, što je možda najvažnije, predstavlja okupljalište stvaratelja i duhovnih tražitelja.
Jozo Čikeš: Tri desetljeća kulturne upornosti
Središnje mjesto u zborniku, ali i u večeri posvećenoj Pasionskoj baštini, pripalo je njezinu osnivaču, Jozi Čikešu. Njegov je tekst “Trideset godina u životu jednog naroda” svojevrsni hodogram ideje, putanje i vrijednosti koje su oblikovale rad udruge. Čikeš piše skromno, ali s jasnoćom vizije: pasionska tematika nije samo puka religijska reminiscencija, nego duboka antropološka istina o borbi dobra i zla, o napetosti i nadi, o čovjeku koji traga za smislom u “dolini suza”.
Od samih početaka u Studentskom centru Sveučilišta u Zagrebu, gdje je kao ravnatelj Sektora kulture prepoznao potencijal sveučilišnog i gradskog prostora za razvoj nove kulturne paradigme, Čikeš je stvarao projekt koji spaja akademsku ozbiljnost, duhovnu dubinu i umjetničku raznolikost. Upravo ta spojivost činila je Pasionsku baštinu prepoznatljivom i neizostavnom pojavom u hrvatskoj kulturi.
Udruga Pasionska baština
Pasionska baština kao udruga u kulturi osmišljena je 1991. godine. Utemeljili su je hrvatski intelektualci i javni djelatnici s ciljem da se pasionski sadržaji muke i uskrsnuća Kristova vrate u hrvatski duhovni i kulturni prostor kao vrijednost oblikovana kroz stoljeća, a gotovo izbrisana iz javnosti u razdoblju komunističkog režima.
Najpoznatija po godišnjim Pasinskim svečanostima, bila je i ostala pokret u kulturi, kako to sam Čikeš voli naglasiti. Od 1992. do 2022. godine Pasionska baština ostvarila je više od 600 programa u području književnosti, likovnosti, glazbe i pučkog stvaralaštva, nastojeći prikazati muku, smrt i uskrsnuće Krista kao nepresušno nadahnuće kulture. Svečanosti Pasionske baštine, koje se od samih početaka održavaju o Uskrsu, izrasle su u jednu od najdugovječnijih i najreprezentativnijih kulturnih manifestacija u Zagrebu i Hrvatskoj.
Volonterska i neprofitna, udruga nije samo promovirala vjerski sadržaj, već i dijalog između vjere i suvremenosti, između duhovnog nasljeđa i kulturne dinamike. Nije isključivala, naprotiv otvoreno je pozivala sve koji “poštuju uzvišenost života” i prepoznaju dubinski smisao borbe za ljepotu i dobrotu, bez obzira na svjetonazor.
Kultura kao temelj opstanka naroda
Pasionska baština stvaralaštvo je temeljila na bogatstvu hrvatske književne i predajne riječi, liturgijskoj i glazbenoj baštini, likovnoj i arhitektonskoj umjetnosti od starohrvatskih benediktinskih crkvica do suvremenog izraza. Iako se ne bavi teološkom interpretacijom, Pasionska baština potiče umjetničke prikaze i kulturno oživljavanje vrijednosti koje baštini hrvatski narod. Kako je zapisao Jozo Čikeš, u njezinom se djelovanju ne zaboravlja ni onaj stih iz Tantum ergo: “Divnoj dakle, Tajni ovoj klanjamo se smjerno mi…”
U vremenu u kojem se često ističe kriza identiteta i kulturne praznine, Pasionska baština svjedoči o snazi kolektivnog pamćenja, stvaralaštva i kontinuiteta duhovnih vrednota. Njezin slogan, “Muka kao nepresušno nadahnuće kulture”, sažima tu misiju u jednoj rečenici koja u vremenu rastresenosti podsjeća na snagu tihe ustrajnosti, otpora površnosti, vjernosti, dubljoj razini smisla.
U duhu ove obljetnice, koja dolazi u godini kada Hrvatska obilježava i 1100 godina od krunidbe kralja Tomislava, važno je primijetiti i širu poruku zbornika: kultura, kako tvrdi Čikeš, nije samo ukras, već temelj opstanka naroda.
Tri desetljeća ustrajnosti
Hrvatska kultura, osobito u svojoj kršćanskoj i benediktinskoj dionici, oblikovala je identitet, smisao i kontinuitet kroz stoljeća. Zbog toga su Pasionska baština i njezini programi uvijek isticali važnost materijalne i nematerijalne kulturne baštine u liturgiji, glazbi, jeziku, pismu i umjetnosti. Nije slučajno što je upravo u ovom zborniku objavljen i znanstveni rad dr. sc. Agneze Szabo o toj temi, povezujući muku i kraljevstvo, povijest i transcendenciju.
Trideset godina kasnije, Pasionska baština stoji kao jedan od rijetkih kulturnih projekata koji su zadržali svoju jasnoću, dostojanstvo i relevantnost.
“Udruga je ostala vjerna vlastitom temeljnom uvjerenju: da kultura ne postoji bez duhovnosti, da ljepota ne može biti odvojena od patnje, da umjetnost, ako želi biti istinita, mora biti ukorijenjena u čovjekovoj potrazi za smislom“, primjećuje Jozo Čikeš. Naposljetku dodaje kako su tri desetljeća ustrajnosti zapravo rijetkost i vrijednost koja nadilazi pojedince.
