Po svemu sudeći stari Slaveni nisu živjeli na svinjetini kao njihovi germanski suvremenici. Prehrana im je skromnija, ali itekako hranjiva i kulturno prepoznatljiva: proso, mlijeko i med. Najčešće u obliku kaše, koja je bila temelj svakodnevne prehrane.
I ne samo u ranim danima, ta je navika potrajala stoljećima kasnije, sve do elitnih slojeva Velike Moravske u 9. stoljeću. Kako je u članku izvornog naslova “Češki stručnjak u Splitu otkrio što su jeli stari Slaveni” zabilježila Jasenka Leskur, ovo je samo jedan od uvida koje donosi međunarodno arheološko-genetsko istraživanje predstavljeno na znanstvenom skupu “7. Dani Stjepana Gunjače” u Splitu.
Češki arheolog Jiří Macháček objasnio je kako su analize starih keramičkih posuda i kostiju otkrile prehrambene navike ranosrednjovjekovnih Slavena. Za razliku od Germana, koji su preferirali mesnu prehranu, Slaveni su svoju svakodnevicu temeljili na biljnim kulturama i mliječnim proizvodima.
Najvažniji trag ostavio je proso, žitarica koja u prehrani ostavlja prepoznatljiv kemijski signal i može se detektirati iz ostataka lipida u keramici. S dodatkom meda, kaša od prosa nije bila samo hrana već dio identiteta.
Macháček ističe da je u tim prehrambenim obrascima moguće, uz etničke, prepoznati i kulturne razlike među zajednicama. Hrana tako postaje trag prošlosti jednako važan kao oružje ili nakit.
Kako to znamo?
Znanstvenici iz projekta HistoGenes analizirali su više od 550 ljudskih ostataka i organske tragove iz arheoloških nalazišta diljem srednje i istočne Europe. Analize lipida, izotopa i radiokarbonsko datiranje omogućile su rekonstrukciju prehrane iz ulomaka keramičkih posuda koje su Slaveni koristili za kuhanje.
Otkriveno je da su između 560. i 600. godine nove zajednice s istoka, koje danas prepoznajemo kao Slavene, unijele nove prehrambene navike. Umjesto vojnih osvajanja, širili su se migracijom cijelih zajednica i stvaranjem fleksibilnih društvenih mreža.
Tko su bili ti Slaveni?
Genetski podaci govore da su stari Slaveni potekli s područja južne Bjelorusije i središnje Ukrajine. To se poklapa s postojećim lingvističkim i arheološkim pretpostavkama. U srednjoj Europi došlo je do potpune zamjene stanovništva, dok su na Balkanu nove zajednice koegzistirale s lokalnim stanovništvom, stvarajući šaroliku društvenu sliku.
Zahvaljujući novim metodama istraživanja, od genetske analize do kemijskih tragova u keramici, danas imamo jasniju sliku o tome kako su Slaveni živjeli, selili se i jeli. I, što je možda najzanimljivije, što su ostavili nama u nasljeđe. A to nije oružje, već zdjela tople kaše.
