Kod rta Grote blizu Peroja, nedaleko Fažane i Brijuna, u tišini nepristupačne i čudnovate šume, uz samu morsku obalu nalaze se ruševine dviju rimskih vila koje je rimski senator i pisac Kasiodor još u 6. stoljeću opisao kao “niz bisera koji kao da sjaje nad morem.”
Danas su ruševine vila zbog različite funkcije poznate kao Dragonera sjever i Dragonera jug. Njihov je opis stoljećima zvučao kao poetska metafora, no prve informacije o Dragoneri pojavile su se tek između dva svjetska rata kad se u neposrednoj blizini gradio bunker pa su revni inžinjeri zabilježili tragove zidova i vodospreme.
Zbog guste šume hrasta Crnike, zaraslog raslinja i nepristupačnog terena, mjesto je ostalo gotovo nepoznato sve do početka 21. stoljeća kada su započela sustavna istraživanja koja je u dva navrata provodio Arheološki muzej Istre.
Tajna Dragonere
Tako su od lipnja do rujna 2003. te od rujna do prosinca 2004. godine Dragoneru istraživali brojni stručnjaci prevođeni Alkom Starac. Fina Juroš Monfardin, Romuald Zlatunić i Darko Komšo, Aldo Monfardin, Đeni Gobić Bravar i Andrea Sardoz samo su neki od njih.
Kako su radovi napredovali, tako je postajalo jasno što je sve pronađeno. Na koncu je bilo obuhvaćeni preko 8.550 kvadrata na lokalitetu Dragonera Jug i 2.900 kvadrata na Dragoneri sjever. Zahvaljujući arheolozima i istraživanjima koja su danas objedinjena u monografiji Dragonera – dva bisera. (Arheološki muzej Istre, Pula, 2010.) otkrivena je priča o dvjema vilama koji svjedoče o raskoši i gospodarstvu antičke Istre.
Što je Dragonera nekoć bila?
Bila je to velika luksuzna rezidencija s mozaicima, termama i svime što podrazumijeva rimska raskoš. Ujedno je bila i gospodarski pogon s uljarom i skladištima. Južna vila bila je luksuzna rezidencija rimskog viteza i uglednika iz Pule, visokog gradskog dužnosnika kolonije Pole.
Njegovo ime nije sačuvano, ali poznate su mu titule – edil, duumvir i kvinkvenalni duumvir. Ime njegove supruge, Perelia Grata, pronađeno je uklesano u kamenu i jedino je koje se izravno veže uz Dragoneru.
U njoj je postojao rezidencijalni dio s reprezentativnom apsidom, privatne terme za kupanje i uživanje, velika vodosprema koja je opskrbljivala cijeli kompleks i vlastitu luku koja ju je povezivala s morem i trgovinom.
Nosorog iz Dragonere
Ipak, najveće su iznenađenje bili su podni mozaici a među njima i svjetska rijetkost, mozaik s prikazom nosoroga, gotovo jedinstven u Rimskom Carstvu. Zašto baš nosorog? U to su vrijeme, egzotične životinje iz Afrike i Azije bile su simbol moći i bogatstva. Uvozile su se za careve cirkuse, gladijatorske igre i trijumfalne povorke.
Nosorog je bio rijedak i skup, a njegov prikaz značio je prestiž. Vlasnik vile na Dragoneri očito je želio pokazati svoju povezanost s elitnim slojevima carstva. Mozaik nije bio samo ukras. On je bio poruka: stanovnici Dragonere bili su dio svijeta koji je sezalo od Pule do Rima, od Sredozemlja do dalekih afričkih obala.
Iako je Dragonera Jug u 4. i 7. stoljeću dvaput stradala u velikim požarima, mozaik je preživio. Danas je jedan od najupečatljivijih nalaza Arheološkog muzeja Istre i jedinstven prozor u svijet rimske Istre. U gospodarskom dijelu vile otkrivena je i uljara, ali i jedinstvena kovačnica s talioničkom peći, jedina takva poznata na istočnoj obali Jadrana.
Za razliku od raskošne južne vile, Dragonera Sjever bila je skromnija. Izgrađena u 1. stoljeću, služila je kao villa maritima s uljarom i skladištima.
Bila je u uporabi do 7. stoljeća, kada je uništena u požaru, a kasnije dodatno razorena vapnenicama u 19. i 20. stoljeću, načinim na koji se rimska gradnja pretvarala u moderniji građevinski materijel od kojeg su građena obližnja današnja naselja poput Peroja, Vodnjana i Fažane.
Dragonera nije samo arheološki lokalitet, već i priča o ravnoteži moći i rada. Južna vila svjedoči o prestižu i bogatstvu, dok sjeverna podsjeća na vrijednost svakodnevnog truda.
Zajedno čine ono što je Kasiodor vidio kao „nisku bisera“ sjajnu nit vila koje su krasile istarsku obalu i činile je dijelom velikog rimskog svijeta.
