Nema natpisa ni imena, samo kamen i vrijeme. Ipak, u toj tišini grobova pod Biskupijom, Solinom i Bojnom kao da još odjekuju koraci vladara koji su oblikovali ranu hrvatsku povijest. Njihova oružja, ostruge i ukrasi pričaju priču o moći, vjeri i sudbini jednog kraljevstva. Tamo se nalaze grobovi hrvatskih vladara, kneževa i kraljeva iz dinastije Trpimirovića te njihovih prethodnika i suvremenika sjevernije od Save.
Danas to nisu samo arheološke točke interesa, nego i simboličke osovine oko kojih se razvijala politička i duhovna moć ranosrednjovjekovne Hrvatske.
Prema dosadašnjim spoznajama, pogrebna mjesta hrvatskih vladara mogu se svesti na tri ključna lokaliteta: Biskupiju kraj Knina, Gospin otok u Solinu i Bojnu na Banovini. Prva dva čine gotovo paradigmatske točke, dva mauzoleja – kneževski i kraljevski, dok Bojna, kao treće središte, svjedoči o paralelnim procesima moći i kristijanizacije u tadašnjoj Donjoj Panoniji i u kneževini između Drave i Save. No, po svemu sudeći, prvi je bio Bribir, utvrđeno naselje blizu rijeke Guduča i sjedište kneza Borne.
Biskupija kraj Knina bila je mauzolej knezova
Kninsko polje i okolni lokaliteti bili su od najranijih dana središte hrvatskih kneževa. Ovdje se oblikovala jezgra političke vlasti, a arheološki nalazi svjedoče da je upravo Biskupija, nedaleko od današnjeg Knina, bila mjesto njihova ukopa.
Na lokalitetu Crkvina u Biskupiji, u sklopu nekadašnjeg monumentalnog sakralnog kompleksa, pronađeno je više grobova iz 9. stoljeća, s bogatom opremom ratnika i nakitom ženskih pripadnica elite. Ti grobovi, kako su primijetili brojni istraživači, od Stjepana Gunjače nadalje, odražavaju status i simboliku moći tadašnjih kneževa.
Dio je pokojnika bio položen u antičke sarkofage, ponovno upotrijebljene za ukop u kršćanskom duhu ranog srednjeg vijeka. Jedan takav sarkofag, koji je ukrašen morskim konjem, Gunjača je pripisao knezu Branimiru. Ako bi se ta pretpostavka u budućim istraživanjima pokazala točnom, Biskupija bi predstavljala prvi poznati mauzolej hrvatskih kneževa, mjesto gdje su pokopani vladari iz doba prije krunidbe kralja Tomislava.
Tragovima moći
Materijalni tragovi govore i o vojnoj i kulturnoj razini društva koje je tada postojalo. Mačevi, ostruge, pojasne garniture i zlatni ili srebrni ukrasi nisu samo statusni simboli, već i znak političke povezanosti s Karolinzima, jer franački utjecaj u to doba prodire duboko na istok.
Sama Biskupija kao toponim i danas nosi tu višeslojnu memoriju. To je prostor gdje su arheološki nalazi, natpisi i crkvene ruševine spoj tradicije i identiteta. Na izložbi U početku bijaše kraljevstvo, posvećenoj 1100. obljetnici Hrvatskog Kraljevstva, upravo su grobni prilozi iz Biskupije predstavljeni kao jedan od najvrjednijih dijelova ranosrednjovjekovne zbirke.
Kneževska Biskupija bila je uporište moći, ali obližnji Rižinice, u blizini antičke Salone, povezuje se s prvim poznatim hrvatskim vladarem po imenu – knezu Trpimiru. On je, prema riječima benediktinca Gottschalka, vladao sredinom 9. stoljeća i ugostio ga na svome dvoru, što je jedan od najranijih pisanih tragova o uređenju hrvatske kneževine.
Rižinice i Trpimirov otisak
U natpisima pronađenima u Rižinicama Trpimir se potpisuje u maniri samosvjesnog vladara. Gottschalk ga naziva rex Trepimirus – kraljem. To pokazuje da je već tada titula kneza prelazila granice čiste lokalne moći. Njegove zadužbine, crkve i samostani, svjedoče o trajnom spoju političkog i duhovnog autoriteta.
O Rižinicama je pisao i fra Lujo Marun koji je krajem 19. stoljeća pronašao ulomke natpisa pripadajuće Trpimirovoj crkvi. Marun je zapisao: “U Rižinicama za prvi put pregledao sam ruševine Trpimirove crkve i samostana… Opazio sam ulomke sarkofaga, koji su tu bili donešeni sa kojih nekropola Solina u svrhu pokopavanja mrtvaca u Trpimirovu crkvu…”
Ti zapisi svjedoče o ranoj tradiciji sahranjivanja unutar crkvenih prostora, u skladu s praksama franačkog i bizantskog kruga. Iako Trpimirov grob nikada nije pronađen, Rižinice su simbolički i povijesno mjesto njegova vječnog prisustva.
Ako Biskupija čuva uspomenu na kneževe, Gospin otok u Solinu je mjesto gdje su sahranjivani kraljevi iz dinastije Trpimirovića. Otok na rijeci Jadro, zaštićen dvostrukim rukavcem, bio je vjerojatno utvrđeni zbjeg u ranoslavensko doba. Kasnije se pretvorio u sakralno i vladarsko središte.
Gospin otok u Solinu i kraljevski mauzolej
Na tom su prostoru pronađene čak četiri crkvene građevine. Među njima se ističe trobrodna crkva s grobnom kapelom – kraljevski mauzolej. Tu je 1898. godine arheolog Frane Bulić otkrio natpis sa sarkofaga kraljice Jelene, o čemu je moguće saznati na poveznici.
Taj je natpis jedan od najpoznatijih spomenika hrvatskog ranog srednjeg vijeka. Sadržaj epitafa, preveden od strane Željka Rapanića, glasi:
“U ovom grobu počiva glasovita Jelena, žena kralju Mihovilu i majka Stjepana kralja. Vladala je kraljevstvom. Osmoga dana prije listopadskih Ida ovdje je u miru pokopana 976. godine… I ona koja za života bijaše kraljica, postade i majkom siročadi i zaštitnicom udovica. Čovječe koji gledaš, reci: Bože, smiluj se duši njezinoj!”
Epitaf kraljice Jelene (lat. regina Helena), o čemu su pisali Vladimir Sokol i Mirjana Matijević Sokol, ne predstavlja samo epitaf, nego i manifest kulture riječi i vladarske svijesti 10. stoljeća. Njegov autor poznavao je Bibliju, astronomiju, kronološke cikluse. Sve to svjedoči o visokoj pismenosti i kulturi dvora. Jelena se ovdje prikazuje kao vladarica, ali i kao majka i zaštitnica. To je simbol prijelaza od ratničke prema kršćanskoj, humanističkoj fazi hrvatske državnosti.
U istom nizu nalaza s Gospina otoka pronađeni su i fragmenti s imenima drugih članova dinastije, primjerice Stjepana Držislava, nazvanog dux magnus, kao i natpisi s naslovom regina iz Klisa i Koločepa, iako bez sačuvanih imena.
Ti epigrafski tragovi potvrđuju da je Solin bio središte kraljevske nekropole. Ujedno ukazuju da su imena vladara namjerno brisana, o čemu će biti govora u sljedećoj temi koja govori o prokletstvu zaborava.
O tišini bezimenskih grobova
Za razliku od kraljice Jelene, čiji epitaf donosi njezino ime i naslov, grobovi ostalih knezova i kraljeva ostali su bez natpisa. Razlog tomu nije samo gubitak kamena ili vremena, nego i sam običaj ranog srednjeg vijeka gdje se “nije ni osjećala potreba pisanja imena, svi su znali čiji je grob”.
To je bila sigurnosna mjera protiv osvajača, koji su u slučaju prodora prvo potražili najbogatije grobove. Grobnice hrvatskih vladara su bile smještene u središtima moći, prepoznatljive po položaju i raskoši, a njihova važnost prenosila se usmenom predajom. No, kad su su ti osvajači došli, ta su sjećanja nestala, a s njima i imena grobova. Tako je kamenje ostalo bez riječi, ali ne i bez značenja. Ono i dalje govori, samo drugim jezikom.
Zasada, vratit ćemo se na danskog arheologa, koji se zove Ejnar Dyggve. Tridesetih je godina 20. stoljeća ponovno istraživao Bulićeve nalaze. Dyggve je zapisao: “Na Otoku u Solinu, gdje je, pretpostavljam, u ranoslavensko doba bio utvrđeni zbjeg, današnja je župna crkva podignuta nad ostacima starijih sakralnih građevina. Iskopavanja su otkrila četiri crkve, što potvrđuje da je Otok bio u vlasništvu kneževa. Najvažnija je trobrodna crkva s malom grobnom kapelom, u vezi s predvorjem gdje je Bulić otkrio sarkofag kraljice Jelene.”
Dyggve je smatrao da su na tom mjestu pokopani i drugi članovi kraljevske obitelji, iako je predvorje bilo skromnih dimenzija. Time Gospin otok zauzima mjesto drugog hrvatskog mauzoleja kraljevskog, komplementarnog onome kneževskom u Biskupiji. Iako se u ljeto 2025. godine u medijima pojavila inicijativa sa novim istraživanjima i daljnjem obilježavaju tog mjesta, čini se kako od toga neće biti ništa. Stoga ćemo krenuti na sjever, na lokalitet Bojna na Banovini.
Misterija Bojne kod Siska
Bojna je poznata po knezu i njegovoj opremi čiji je grob otkriven na samom rubu kamenoloma i tek je nedavno potvrđeno arheološkim istraživanjima južno od Siska. Taj je lokalitet prvo bio na području kneževine Donja Panonija, po čemu je poznat i Ljudevit Posavski, pa je bila Kneževina između Drave i Save.
Nalazi iz Bojne iznenadili su istraživače svojom iznimnom kvalitetom i bogatstvom. Među najvrjednijim predmetima su srebrne pozlaćene ostruge s ukrasima i složenim sustavom kopčanja, kao i privjesak od poludragog kamena te zlatnik cara Konstantina Kopronima (760.–775.).
Tipološki, svi ti predmeti pripadaju karolinškom krugu i pokazuju istu razinu izrade kao i nalazi iz Biskupije. Vladimir Sokol ističe kako ti nalazi “nemaju podudarnosti drugdje” te da je “ta proizvodnja u Hrvatskoj vrlo rano dosegnula najviše zlatarske i vojne razine”. Kada se grobni materijal iz Bojne usporedi s onim iz Knina i Lobora, postaje jasno da se u 9. stoljeću oblikuje ranosrednjovjekovna političko-kulturno-sakralna os od Drave do Jadrana što predstavlja jedinstveni prostor srodnih materijalnih i duhovnih obilježja.
Upravo ta os, s Biskupijom i Bojnom kao krajnjim točkama, svjedoči o zajedničkoj kulturnoj matrici i elitnom sloju ranih hrvatskih zajednica, neovisno o tome jesu li one bile pod izravnim utjecajem franačke vlasti ili su se razvijale samostalno.
Grobovi hrvatskih vladara u Biskupiji, Bojni i Solinu nisu samo mjesta ukopa. One su simboli kontinuiteta. Od ratničkog do sakralnog, od kneževskog do kraljevskog statusa, njihova se priča proteže kroz tri stoljeća stvaranja i konsolidacije vlasti.
Relevantni nalazi po prvi put na jednom mjestu
Relativno velik broj natpisa iz 9. stoljeća, povezanih s karolinškim utjecajima i kristijanizacijom, kontrastira s manjim brojem epitafa iz 10. stoljeća.
Dok su rani natpisi uglavnom posvetni i bilježe podizanje crkava i darove kneževa, epitaf kraljice Jelene označava novu razinu pismenosti i simbolike. U njemu se po prvi put spominje regina, ženski pandan kralju. To potvrđuje i formalno oblikovanje dvorske kulture.
S vremenom su i sama mjesta pokopa postajala dijelom kolektivnog sjećanja: Biskupija kao svetište kneževske moći, Solin kao prijestolnica kraljevstva i Bojna kao sjeverna točka moćne kulturne osi.
Ta su mjesta, stoljećima zaboravljena i obrasla, ponovno otkrivena zahvaljujući radu arheologa, istraživača i entuzijasta. Od Frane Bulića i Stjepana Gunjače, preko Luje Maruna, do suvremenih timova koji su u Bojni otkrili “elitu ranog srednjovjekovlja”. Slojevi koji još nisu poznati postoje u arhivima nepročitane građe i muzejskim depoima gdje se i danas nalaze iskopani vladari koji još nisu istraženi.
Izložba “U početku bijaše kraljevstvo”, postavljena u zagrebačkim Klovićevim dvorima, prvi je put na jednom mjestu okupila sve ključne nalaze koji se odnose na formiranje hrvatske kneževine i kraljevstva. Među njima se posebno ističu eksponati iz grobova u Biskupiji i Bojni – ostruge, mačevi, zlatnici i nakit – koji omogućuju posjetiteljima da sagledaju cjelovitu sliku ranosrednjovjekovne elite.
-
Akcija!
Hrvatska srednjovjekovna arheološka baština – Vladimir Sokol
Izvorna cijena bila je: 60 €.50 €Trenutna cijena je: 50 €.
Grobovi hrvatskih vladara kao svjedoci rađanja identiteta
Izložba, osim samih arheoloških predmeta, donosi i priču o povezanosti prostora, vlasti i duhovnosti. Upravo u tom spoju leži i značenje pogrebnih mjesta hrvatskih vladara. U njima se zrcali povijest jedne države koja je izrasla iz ratničkih zajednica u uređeno kraljevstvo.
Grobovi hrvatskih vladara nisu samo mjesta sahrane, nego svjedoci rađanja identiteta. U njima se prepliću kamen i riječ, oružje i molitva, prošlost i sjećanje.
Od Biskupije, gdje su kneževi sahranjeni s mačevima i ostrugama, preko Solina, gdje je kraljica Jelena zauvijek zaspala pod epitafom punim dostojanstva, do Bojne, gdje su ispod slojeva zemlje pronađeni zlatnici i nakit – sva ta mjesta čine tihu kroniku početaka hrvatske povijesti. Dok se danas njihovi nalazi izlažu pod svjetlom muzeja.
Posjetite izložbu “U početku bijaše kraljevstvo” u Galeriji Klovićevi dvori i pronađite tragove hrvatskih vladara! Pogledajte ih izbliza i podijelite svoju fotografiju tog detalja s oznakom #čuvaripamćenja i tako postanite dio priče.
