Iako kralja Tomislava već stoljećima slavimo kao prvog hrvatskog kralja, neki znanstvenici upozoravaju da je povijesna podloga tog statusa oskudna i problematična.
U povodu 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva, koja se ove 2025. godine obilježava diljem Hrvatske, dvoje istaknutih hrvatskih medievista, Mirjana Matijević Sokol i Neven Budak nedavno su u članku koji za Tportal potpisuje Matej Ivušić, iznijeli svoja tumačenja izvora, političkih okolnosti i simboličkog značenja ovog ključnog vladara.
Izvorni je članak moguće pročitati na poveznici, što preporučamo.
Papinsko pismo i status kralja
Profesorica Mirjana Matijević Sokol smatra da je najčvršći dokaz Tomislavove kraljevske titule pismo pape Ivana X. iz 925. godine. U tom dokumentu, koji je sačuvan u kasnijim prijepisima, papa se obraća Tomislavu kao rex Croatorum – kralju Hrvata.
“U srednjem vijeku naslov kralja nije uvijek podrazumijevao formalnu krunidbu. Dovoljno je bilo papinsko ili carsko priznanje, koje je bilo i politička poruka”, tumači Matijević Sokol. Dodaje da je i kasniji hrvatski kralj Zvonimir, poput Tomislava, u jednom trenutku nosio titulu kneza, a u drugom kralja. To pokazuje da su prijelazi između titula mogli biti fluidni.
Kritizira i suzdržanost u suvremenim referencijama na Tomislava: “Kada Hrvatska enciklopedija napiše da je Tomislav ‘hrvatski vladar’, to je samo pokušaj izbjegavanja odlučnog stava iako unutar iste natuknice ipak stoji da ga se smatra kraljem.”
Budak: Titula kralja nije potvrđena suvremenim izvorima
Za razliku od svoje kolegice, profesor Neven Budak ističe da dokumenti koji Tomislava nazivaju kraljem nisu sačuvani u izvornom obliku, nego u prijepisima nastalima stoljećima kasnije, primjerice u Većoj salonitanskoj povijesti (Historia Salonitana maior).
“Kada se prouče suvremeni izvori iz Tomislavova doba, nigdje se ne nalazi potvrda da je bio okrunjen ili priznat kao kralj. Čak ni bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet, koji u djelu O upravljanju carstvom detaljno opisuje Hrvatsku, ne spominje Tomislava imenom”, ističe Budak za tportal.
Podsjeća i da je u ranijoj historiografiji, prije Franje Račkog, prvi hrvatski kralj smatran Držislav. Rački je tek u 19. stoljeću snažno istaknuo Tomislava u nacionalnoj povijesti, što je kasnije ušlo u kolektivnu predodžbu o hrvatskoj državnosti.
Krunidba na Duvanjskom polju je nacionalni mit
Jedan od najraširenijih simbola vezanih uz Tomislava je navodna krunidba na Duvanjskom polju (danas Tomislavgrad) 925. godine. Ipak, i Matijević Sokol i Budak slažu se da za tu tvrdnju nema nikakvih pouzdanih izvora.
Profesor Budak izravno kaže: “To je izmišljotina. Ne postoji ni jedan dokument ili kronika koji bi potvrdio da se Tomislav krunio u Duvnu.” Taj narativ pojavio se tek u novom vijeku, u kontekstu izgradnje hrvatskog nacionalnog identiteta, osobito u 19. i 20. stoljeću.
I profesorica Matijević Sokol priznaje da je riječ o tradiciji bez izravne izvorne podloge. Ipak, ističe kako ni u drugim europskim kraljevstvima, poput ranosrednjovjekovne Francuske ili Poljske, mnogi prvi vladari nemaju potvrđene datume krunidbi, ali im se kraljevski status ne dovodi u pitanje.
Od Trpimira do Tomislava – pomicanje granica značenja
Zanimljivo je da je već u 9. stoljeću franački redovnik Gottschalk u svojim spisima Trpimira, Tomislavova pretka, nazvao rex Sclavorum – kraljem Slavena. Profesor Budak smatra da se takve titule tada nisu koristile u strogom smislu, već kao izrazi političke neovisnosti ili časti.
“U to doba nije bilo sustavne hijerarhije u dodjeljivanju titula. Jedan vladar je mogao biti knez, drugi kralj, a često i oboje, ovisno o tome iz čije perspektive promatramo”, objašnjava Budak. Upravo zato smatra da nije ispravno, temeljem jednog dokumenta, zaključivati o kraljevskom statusu Tomislava bez dodatnih potvrda.
Povijest, simbol i politička potreba
U konačnici, oboje se stručnjaka slažu da je Tomislav bez sumnje bio ključna figura hrvatske povijesti ranog srednjeg vijeka. Bio je on vladar koji je ujedinio panonsku i dalmatinsku Hrvatsku, vodio crkvenu politiku, te igrao važnu ulogu u ratovima s Mađarima i Bugarima. No, ostaje otvoreno pitanje: je li bio formalno kralj ili vladar kojem je naknadno dodijeljen kraljevski status u skladu s potrebama kasnijih epoha?
Ukrcaj na 1100. Hrvatsko Kraljevstvo express je na peronu 925.
Profesorica Matijević Sokol naglašava: “I u tadašnjem svijetu simbolika je bila moć. Papinsko pismo je čin priznanja koji ima težinu, čak i ako nemamo krunidbu.”
Profesor Budak, pak, zaključuje drugačije: “Tomislav je zasigurno bio moćan vladar, ali kraljem ga čine prije svega naše suvremene interpretacije i nacionalne potrebe, a ne izvori iz njegova vremena.“
Između povijesti i sjećanja
U godini kada se obilježava 1100 godina od krunidbe ili, preciznije, od splitskog crkvenog sabora, na kojem je Tomislav kao vladar sudjelovao, ponovno se otvara pitanje granice između povijesne stvarnosti i simboličke memorije.
Možda konačni odgovor na pitanje je li Tomislav doista bio kralj nikada nećemo saznati. No, njegova uloga kao simbola hrvatske državnosti, zajedništva i kontinuiteta ostaje čvrsta, ne samo u udžbenicima, već i u kolektivnom pamćenju jednog naroda, koji svoju povijest još uvijek piše između redaka starih pergamenata i novih interpretacija.
