Zovem se Ana i ispričati ću vam priču o slonu iz Marije Gorice. Vjerojatno ne znate gdje je općina Marija Gorica ( ne, to mjesto nema veze s Velikom Goricom, ili Marijom Bistricom), ili kakve veze imaju velike afričke životinje sa jednim mjestom na kraju Hrvatske, ali do kraja ovog putopisnog dnevnika nastojati ću vam odgovoriti na pitanje što radi slon, odnosno praslon (to je nešto kao pradjed, ali slonovima) na grbu ove općine.
Kolegij Digitalna komunikacija baštine i korisnika na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku potaknula me da se odvažim u svoje prvo istraživanje zavičajne baštine. Odabrala sam Mariju Goricu jer sam ovdje provela djetinjstvo u bakinoj kući. Kad sam bila malena granica svijeta bila mi je ograda bakina dvorišta, a kako sam narasla granice svijeta su se pomaknule.
Dugo nisam pomislila na Mariju Goricu dok se prošlog ljeta ovdje nisam odlučila preseliti, no to je priča za neku drugu priliku. Idemo mi prvo doći do Marije Gorice, ujutro nas čeka put iz Zagreba i još puno pitanja za pronaći. Jer dokle bi stigli da tražimo samo odgovore, a ne pitanja?
Sunčana subota u listopadu. Zaputila sam se u Mariju Goricu. Tridesetak kilometara od Zagreba u smjeru zapada smjestila se općina Marija Gorica koja potječe iz 1527. godine, o čemu svjedoči dokument kojim je Ferdinand I. potvrdio darivanje posjeda i mjesta za franjevački samostan Sveta Gorica (Sanctus Monticulus). Gorica je stari naziv za vinograd.
Potraga za prigorskim slonom: Dan II, Doručak uz otkriće da Deinotherium znači užasna zvijer
Naselja u sastavu općine Marija Gorica su : Marija Gorica, Sveti Križ, Trstenik, Hrastina, Kraj Donji, Kraj Gornji, Bijela Gorica, Žlebec, Oplaznik i Celine.
Brdo Kipišće (312 m nadmorske visine), Sveti Križ, odnosno Svetokriški vidikovac (310 m nadmorske visine) i Lipa (297 m nadmorske visine) najviše su geografske točke ovog područja s koji se pruža pogled na čitavu Savsku dolinu.
Putujem automobilom, u Zagrebu je tipična gužva, no čim sam prošla Zaprešić oko mene se brzo nižu pitoma sela Savske doline, a sa skretanjem kod dvorca Januševec odjednom putujem kroz krajolik listopadne šume penjući se prema svom odredištu.
Dolazak u Mariju Goricu
Cestom koja vodi iz Trstenika, dolazim na križanje puteva. Jedan vodi zapadu prema Svetom Križu, drugi prema Celinama i Oplazniku. Ispred mene, točno na križanju puteva stoji lijepo uređena starinska kuća Krulc, preko puta kuće pučka škola Ante Kovačića, a podno brdašca vidim zvonik Crkve Blažene Djevice Marije od Pohođenja.
Dok tražim slona pada mi na pamet da mogla posjetiti ova mjesta, i ispričati vam koju rečenicu o njima, jer ipak sam ovdje da ispričam ponešto o kulturnoj baštini, a ne samo o slonovima.
Kad smo kod toga, pojam kulturne baštine obuhvaća materijalne i nematerijalne aspekte ljudske djelatnosti – običaje i tradicije, povijesne znamenitosti, umjetnost, kulturu, arhitekturu, folklor, itd.
Kulturna je baština naslijeđe koje se prenosi s generacije na generaciju, pomaže u očuvanju povijesti i oblikovanju identiteta zajednice te pridonosi raznolikosti kulturnog bogatstva na svjetskoj razini. Kad smo to utvrdili, idemo prvo do crkve!
Crkva i Franjevački samostan
Crkva Blažene Djevice Marije od pohođenja u Mariji Gorici lijep je prizor. Fasada je malo oronula, ali trg su nedavno uredili u suvremenom stilu, a projekt uređenja financiran je strukturnim fondovima EU. Doznajem (od bake) da je ovaj konroverzan poduhvat izazvao različita mišljenja lokalnog stanovništva. Recimo da je to prigorska inačica poznate staklene piramide ispred Louvrea.
Crkva slovi kao jedan od najljepših primjeraka baroknih crkvi u Hrvatskoj, sagradio ju je istaknuti je zagrebački graditelj iz sredine XVIII. stoljeća Matija Leonhart u periodu između 1753. i 1758. godine
„Barokni utjecaj očituje se u ukrašenim nadstrešnicama prozora te u obliku portala s klesanim dovratnikom na čijem je zaglavnom kamenu uklesana godina svršetka gradnje.“
Iako crkva obiluje brojnim značajnim vrijednostima i zanimljivim elementima, poseban naglasak stavlja se na glavni oltar na kojemu se nalazi „čudotvoran“ kip Djevice Marije s djetetom koji su tamo postavili franjevci i oko kojeg su tijekom godina nastale brojne legende.
Prema analizi Anđele Horvat iz 1977. godine, oltarni je kip najvjerojatnije nastao u prvoj polovici XV. stoljeća.U crkvu nažalost nisam mogla ući, probat ću sutra! Idemo do Pučke škola koja se nalazi s druge strane
Pučka škola
Pučke škole (njem. Volksschule) su povijesni oblik obrazovne ustanove osnovnog školstva u zemljama njemačkog govornog područja ili povijesnog utjecaja. Bila je namijenjena školovanju pučanstva na selima i predstavljala je prvi stupanj obrazovanja.
Za vrijeme prosvijećenog apsolutizma uvodi se osnovno obrazovanje za svu djecu između 7. i 12. godine starosti, koja su u školama trebala steći vještine čitanja, pisanja i poznavanja katekizma. Prvi zakon o pučkoškolstvu donio je pruski vladar Fridrik II. Veliki 1763. godine te se njegova ideja vrlo brzo proširila središnjom Europom.
Znamenita „Pučka škola“ u Mariji Gorici osnovana je daleke 1854. godine, za vrijeme vladavine Franje Josipa I, a među njezinim prvim učenicima bio je i poznati hrvatski pisac Ante Kovačić.
Prema zapisima iz spomenice, 1954. godine škola slavi veliki jubilej – 100 godina postojanja – i tom prilikom škola dobiva naziv OŠ Ante Kovačića u čast velikog pisca, a od 1. siječnja 1977. postaje područna škola OŠ Ivane Brlić-Mažuranić.
Preko puta škole nalazi se uređena starinska kuća Krulc, izgrađena u osamdesetim godinama 19. stoljeća, imala je stambeno-poslovnu namjenu, budući da je u prošlosti u jednoj polovici kuće bila smještena trgovina.
Kuća Krulc
Zbog dugogodišnjeg zanemarivanja prijetilo joj je urušavanje, međutim, 2003. godine je otkupljena te obnovljena 2015. godine uz financijsku pomoć Ministarstva kulture i pod nadzorom Konzervatorskog odjela u Zagrebu.
Kuća je dobila status zaštićenog kulturnog dobra, a u njoj će biti smješteni brojni sadržaji (knjižnica, zavičajni muzej, turistički informativni centar,…) s ciljem poboljšanja kulturnog i društvenog života zajednice.
Na kući Krulc nalazim znak praslona, protumačiti ću to kao trag. Nadam se da niste zaboravili zašto smo došli u Mariju Goricu.
Križevi i kapelica Sv. Križa
Putem do bakine kuće u Sv. Križu a raskrižjima cesta u selima općine mogu se vidjeti drvena raspela koja su izradili nepoznati stari majstori. Sretna sam što imam odgovor na pitanje kako je naselje dobilo ime.
Taman sam kada sam odlučila zgrijati se uz vatru i bakinu večeru ispred mene na vrhu brijega pojavila se gotička kapelica Sv. Križa.
Nisam ju odoljela istražiti. Kapelica se nalazi na sredini Ilirskog trga, a izgrađena je po nacrtima poznatog Hermana Bollé, jednog od najplodnijih i najuglednijih hrvatskih arhitekata.
Kapelica je građena u gotičkom stilu, a unutrašnjost je opremljena kasnije dodanim baroknim inventarom. Kapelica je obnovljena i blagoslovljena početkom 2015. godine.
Sada sam već jako ogladnila. Pravac bakinoj kući. Sutra nastavljamo!
Kraj prvog dijela
Potraga za prigorskim slonom: Dan II, Doručak uz otkriće da Deinotherium znači užasna zvijer
