Moguti su prisutni u brojnim pričama turopoljskog kraja i kako vrijeme prolazi, postali su nepresušna inspiracija umjetnicima, pripovjedačima i zajednicama. Turopoljski leksikon definira ih kao mitološka bića koja štite pojedina sela ili mjesta i kad su u ljudskom obliku, prikazuju se kao visoki ljudi sa starinskim turopoljskim šeširom, u dugoj halji koji je naslonjen na hrast.
-
Turopoljski leksikon
50.40 €
Neka svjedočanstva opisuju ga i kao duha koji štiti ljude koji su od osvajača pobjegli u šumu. Tako je jedna od legendi vezana uz Mogute zabilježena i u šumi Šiljakovečka dubrava kraj Kurilovca gdje su upravo Moguti imali veliku ulogu u spašavanju od Turaka. Druga pak, moguta opisuju kao dijete rođeno ne nakon devet mjeseci, nego nakon devet godina, koje je odmah po krštenja otišlo u šumu.
Rođenje Moguta
Pri tome je bilo posebno važno da se tako dijete ne smije se krstiti uz vatru da ne bi došlo do požara niti uz rijeku da ne bi uzrokovalo poplavu, već uz šumu kako bi donosilo obilan urod žira za hranjenje svinja te kao biće u oblacima koje donosi nevrijeme i svojim repom iz kojeg probijaju munje ruši stabla.
Prema opisu Moguta iz Turopoljskog leksikona, Moguti su imali veliku moć preobrazbe, mogli su se pretvarati u bijeloga psa, ribu, svinju ili zmaja. Štitili su od opasnosti, a ljudi su ih zazivali u slučaju bolesti ili gladi. Ljudima su pomagali tražiti žir te ih štitili od drugih, zlih moguta. Ako ih ljudi ne bi poštivali, proizvodili su munje, vjetrove, grmljavinu i upropaštavali urod.
Različite su legende kako nastaju moguti. Prema jednoj, moguti će biti ona djeca koja se rode s posteljicom. Druga legenda tumači kako su to djeca slavenskoga boga Peruna rođena iz sjemena drveta, a prema trećoj, moguti su vezani uz žene koje nisu mogle rađati pa su na zimski solsticij morale progutati žir, koji bi u njima nastavio nicati kao plod iz kojega bi se razvilo dijete. Pritom bi takva trudnoća trajala sedam do devet godina. Novorođena bi se djeca ponekad rodila sa svim zubima, neki bi imali i dva reda zuba ili očnjake poput vepra, a pupčanu bi vrpcu katkad pregrizli sami. U djetinjstvu su živjeli samotno, odvojeni od drugih ljudi.
U Turopolju je zabilježen običaj da se preminulim trudnicama suknja vezala lokotom kako iz groba ne bi izišao mogut, navodi Turopoljski leksikon.
Jedna od priča u zbirci Šestinski kišobran (Zagreb 1972) Nade Iveljić nosi naslov Mogut, a napisana je prema istraživanjima D. Chloupeka. Moguti su bili tema i prvoga LegendFesta, festivala legendi, mitova i priča Zagrebačke županije održanoga 2014. u dvorcu Lukavcu.
Godine 2019. ispred Galerije Galženica postavljena je i, za prikupljanje plastičnoga otpada, interaktivna skulptura Mogut, napravljena od plastike i otpadnoga materijala, velikogoričke kiparice Mirne Savić. U nakladi Muzeja Turopolja 2020. objavljena je slikovnica Moguti, autora Zdenka Bašića.
