Članak koji slijedi temelji se na znanstvenom radu Kralj Tomislav i njegovo doba u povijesnom hodu hrvatskoga naroda, autorice dr. sc. i dr. h. c. Agneze Szabo, objavljenom u zborniku Muka u temeljima hrvatske kulture, tiskanom u svega dvjesto primjeraka. i izdanom povodom 30. godina djelovanja udruge Pasionska baština.
U članku koji slijedi autorica sustavno prikazuje vladavinu kneza Muncimira, pretka kralja Tomislava i ključne ličnosti prijelaznog razdoblja u kojem se oblikuju temelji hrvatske srednjovjekovne države. Kroz prikaz političke samostalnosti, kulturnih i crkvenih inicijativa te međunarodnog priznanja vladarske pozicije. Autorica ističe važnost Muncimirove vladavine kao razdoblja kontinuiteta dinastije Trpimirovića i učvršćivanja državne strukture.
Poseban naglasak stavlja se na njegovu titulaturu, crkvene graditeljske pothvate, uporabu latinskoga jezika i razvijenu dvorsku organizaciju. Upravo u takvom političkom i kulturnom okruženju, pod očinskim autoritetom kneza Muncimira, sazrijeva i budući hrvatski kralj Tomislav. Pretpostavlja se da je bio najmlađi sin kneza Trpimira te nastavio vladarsku kuću Trpimirovića.
Od svojega prethodnika kneza Branimira (vladao 879.-892), koji nije bio iz vladarske kuće Trpimirovića, Muncimir je naslijedio samostalnu jaku državu u političkom, gospodarskom i kulturnome pogledu, i međunarodno priznatu od pape Ivana VIII. Ističem da su takvo priznanje uživale tada i druge europske države. Dosljedno tome i knez. Muncimir nosio je naslov dux Croatorum, knez Hrvata, kao i njegov otac knez Trpimir, ali i naslov princeps istoga značenja. Oba naslova isticala su i Muncimirov suverenitet, što znači i samostalnost vladanja.
Muncimir je stolovao rjeđe u Klisu, uglavnom u Bijaćima kraj Trogira. U blizini grada u sklopu prostrane antičke „villae rusticae” koja je izgrađena već početkom 9. st. nastao je vladarski posjed hrvatskih knezova Trpimirovića, koji je postupno prerastao u jedan od većih posjeda kraljevskog teritorija.
U Bijaćima hrvatski vladari Trpimirovići obnavljaju starokršćansku crkvu te je posvećuju sv. Marti. Crkva se spominje u povelji kneza Muncimira iz 892. godine kao mjesto izdavanja vladarskih povelja.
Ova je povelja sačuvana u prijepisu na latinskome jeziku is god, 1568, i njome knez Muncimir ističe svoje nasljedno pravo na vlast, uz snažno isticanje da sjedi na očinskome prijestolju i naziva se Muncimir, Božjom pomoću knez Hrvata.
-
Akcija!
Hrvatska srednjovjekovna arheološka baština – Vladimir Sokol
Izvorna cijena bila je: 60 €.50 €Trenutna cijena je: 50 €.
Činjenica da se Muncimir naziva knezom Boljom pomoći, povjesničari zaključuju, da kneza Muncimira nije postavio niti jedan strani vladar, te da je Muncimir vladao samostalno. Ta činjenica, kao i oblik Muncimirova imena koji završava na s -mir, upućuje i na mišljenje da bi knez Muncimir možda dolazio iz središnje Hrvatske koja je obuhvaćala župe Gacka, Lika i Krbava.
Što se tiče spomenute crkve sv. Marte, ona je tijekom kasnijih stoljeća bila više puta rušena tijekom višestoljetnih osmanskih prodora. Nova crkva izgrađena je u 17. stoljeću nedaleko od starih temelja. Spomenuti arheolog don Frane Bulić dao je godine 1908., nakon završetka vlastitih arheoloških istraživanja, ovdje sagraditi novu crkvu u čast Sv. Marte. Crkva je i danas u upotrebi i pripada župi Gospe od Anđela u Trogiru.
Još jedan značajni spomenik svjedoči o značenju Muncimirova vladanja. U selu Uzdolju kod Knina nađen je dio kamene oltar ne pregrade iz godine 895., na kojoj se spominje Muncimirovo ime, što pokazuje da je on dao sagraditi i crkvu sv. Luke iz koje potječe natpis na latinskome jeziku, koji u hrvatskome prijevodu glasi: „Knez Muncimir po milosti Božjoj knez Hrvata”. Riječ je o vrlo kvalitetnoj oltarnoj pregradi, koja svjedoči da je isklesana u Benediktinskoj klesarskoj radionici koja je osnovana dosta ranije, vjerojatno u doba vladanja kneza Branimira.
Oltarna pregrada ukrašena je na vanjskom rubu nizom kuka i troprutastim, uzajamno presječenim lukovima. Uz njezin donji rub uklesan je natpis, koji je datiran spomenutom autom godinom godinom 895., i koji počinje na desnoj vodoravnoj gredi. U središtu zabata postavljen je križ od trokutasta pletera. Ispod njegove grede s obje strane uklesane su dvije ptice koje u kljunu drže grozd.
Ističem da su i kameni natpisi kneza Muncimira, jednako kao i raniji ali i kasniji natpisi ostalih hrvatskih knezova, poslije i kraljeva, bili napisani na latinskom jeziku. Stoga, stručnjaci i danas smatraju da je latinski jezik prvotni jezik hrvatske pismenosti”, dapače, trajna i univerzalna osnovica hrvatskoga srednjovjekovlja.”
Ona svjedoči i stalni hod Hrvatske s ondašnjim europskim kulturnim tijekovima i ostvare-njima. Ističem, latinski jezik su i kod nas u tijeku ranijih stoljeća učvršćivali osobito redovnici benediktinci, koje je u Hrvatsku doveo sredinom 9. stoljeća knez Trpimir. Postali su širitelji pismenosti, kulture i umjetnosti, također, gospodarstva i graditeljstva, gostoprimstva i uljudnosti, u najširem značenju te riječi.
S druge pak strane, latinska pismenost i kultura na hrvatskim prostorima ne umanjuje značenje glagoljaštva i širenje ćirilometodske baštine. O njoj, kao i upotrebi latinskoga jezika u liturgiji, dakle u crkvama kod službe Božje, raspravljat će se na Prvom i Drugom crkvenom saboru u Splitu. Njima će predsjedati kralj Tomislav.
Knezu Muncimiru pokoravali su se romanski gradovi bizantske Teme Dalmacije u koje je on dolazio i u njima kao suvereni vladar boravio. Sačuvana povijesna vrela svjedoče o razvoju feudalnoga društva na temelju velikih zemljišnih posjeda, na kojima se uz obrte, te poznatu gradnju lađa, osobito razvija stočarstvo, te maslinarstvo i vinogradarstvo.
Ove odlike, kojima valja pribrojiti i već spomenuto djelovanje redovnika benediktinaca, osobito u gradovima, naslijedit će i knez Tomislav i njegovi nasljednici. I Muncimirov kneževski dvor, u kojem je zacijelo boravio i sazrijevao i njegov stariji sin i nasljednik Tomislav, ali i mladi, Trpimir II., bio je uređen po uzoru na franačke dvorove.
Tako se u pratnji kneza Muncimira nalaze župani i drugi dvorski dostojanstvenici, također, crkveni, te i dvorski časnici. koji su mu uvijek stajali na usluzi. Među njima se spominju i ove službe: kapelan, dakle svećenik, obično i pisar povelja i drugih službenih isprava. Zatim dvorski župan, peharnik, buzdovanar, konjušnik, komornik, također i župan oružjenoša, i drugi uglednici.
Knez Muncimir prvi je među hrvatskim knezovima za kojeg se navodi da ima i svoj pečat po uzoru na franačke vladare. Međutim, već za vladanja kneza Municimira, a tako će biti i za vladanja njegova nasljednika kneza Tomislava, u njegovu su kneževinu započeli već tijekom godine 905. i 906., bježati pred provalama Ugra (Mađara) i Hrvati iz Panonske Hrvatske, gdje je vladao knez Braslav. Ističem, da je u ovakovom državnom i socijalnom okruženju živio i Muncimirov stariji sin Tomislav koji će kao knez početi vladati nakon očeve smrti oko 910. godine.
