Srednjovjekovna Petrinja, grad s bogatom poviješću, svoje prve tragove ostavlja još u ranom 13. stoljeću. No, kao što se često događa u našoj prošlosti, priča o ovom gradu puno je slojevitija nego što na prvi pogled izgleda. Listina kojom hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. 1240. potvrđuje povlastice Petrinji iz 1240. godine samo je jedan od dokaza te bogate povijesti.
Tragovi Petrinje kroz stoljeća
Srednjovjekovna Petrinja nije stajala na današnjoj lokaciji. Pretpostavlja se da je izniknula na temelju antičkih naselja, s korijenima koji sežu u rimsko doba. Njezino ime, povezano s latinskom riječi petrus (kamen), ili možda crkvom svetog Petra, nagovještava dugovječnost tog prostora kao mjesta od značaja.
Prvi pisani spomen Petrinje dolazi iz 1201. godine, iako se tada najviše spominje rječica Petrinjčica, a ne samo naselje. No, do 1240. godine Petrinja je bila razvijeno mjesto s domaćim stanovništvom, obrtnicima i trgovcima. Kralj Bela IV. te godine dodjeljuje gradu povelju kojom Petrinja postaje slobodan kraljevski grad.
Povlastice koje su oblikovale Petrinju
Povlastice iz Kolomanove povelje značile su novi pravni status za građane Petrinje. Grad je dobio širi teritorij, a stanovnici su se podvrgavali vlastitom gradskom sucu umjesto kraljevskim sucima. Ako bi bili nezadovoljni presudom, mogli su se izravno obratiti kralju. Ova autonomija postavila je Petrinju među privilegirane kraljevske gradove, s pravom na grb i pečat, dok su obveze prema kralju bile svedene na godišnje poreze.
No, povelja nije bila samo formalni dokument. Smatra se da je kralj Bela IV. potvrđivanjem povlastica htio nagraditi Petrinjce za njihovu ulogu u borbama protiv Mongola tijekom tatarskih provala 1240-ih. Mongoli su, iako razarajući sve pred sobom, navodno zaobišli dobro utvrđenu i čvrsto branjenu Petrinju.
Prijelomni trenutci u povijesti
Unatoč povlasticama, slobodni status Petrinje nije bio dugotrajan. Tijekom 14. stoljeća grad prelazi u ruke slavonskih velikaša. Obitelj Babonić i kasnije Zudar drže Petrinju kao ključni posjed u svojim borbama za prevlast između Gvozda i Save.
Listina kojom hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. potvrđuje Petrinji povlastice iz 1240. od hercega Kolomana, izvor: wikiwand.com
Godine 1448. Petrinja ulazi u vlasništvo slavne plemićke obitelji Frankopan. Iako su Frankopani Petrinju držali punih 30 godina, prijetnja Osmanlija natjerala ih je na nesvakidašnji potez. Posjed su predali zagrebačkom Kaptolu, koji je utvrdio grad kako bi zaštitio stanovništvo od nadolazeće opasnosti.
Pusta Petrinja
Osmanlijski napadi kroz 16. stoljeće ubrzavaju propast stare Petrinje. Grad je prvi put pao u osmanske ruke 1531. godine, a stanovništvo bježi prema sigurnijim područjima. Nova lokacija Petrinje formirana je krajem 16. stoljeća, bliže ušću Petrinjčice u Kupu, dok je stara lokacija postala poznata kao „Pusta Petrinja“.
Naslijeđe povlastica
Listina Bele IV. danas predstavlja simbol Petrinjine borbe za autonomiju i opstanak. Iako grad nije zadržao svoj status slobodnog kraljevskog grada, njegovo naslijeđe živi kroz povijesne priče, legende i arheološke ostatke. Povlastice koje su jednom dodijeljene Petrinjcima svjedoče o važnosti ovoga mjesta u povijesti Hrvatske i njegovoj ulozi u očuvanju kulturnog i društvenog identiteta kroz stoljeća.
