U blizini Omišlja nalazila su se dva davno nestala sela – Sveti Martin i Plužine. Izgradili su ih Vlasi pod vodstvom Grgura Bodulića i Vida Menkovića, koji su došli na Krk polovicom 15. stoljeća na poziv Ivana Frankopana.
Selo Sveti Martin nalazilo se sjeverno od omišaljsko-dobrinjskog Luga, dok se drugo selo Plužine nalazilo jugozapadno od Luga. Do danas se sačuvao i toponim Plužini koji nedvojbeno ukazuje da se ovdje nalazilo to selo.
Nina Spicijarić Paškvan i Branimir Paškvan u svom radu “Što o životu i kulturi svjedoče omišaljski toponimi” objašnjavaju postanak imena Plužine i Sveti Martin: “Toponim Plužine je izvedenica od riječi plug koja dolazi iz praslavenskoga poljoprivrednog termina za ralo, aratrun, uz dodatak nastavka -ina, vrlo čestog u tvorbi toponima. Dakle, plužina je ono što je obrađeno plugom.”
Selo Sveti Martin dobilo je ime po istoimenoj kapeli koja se nalazila u selu. U njoj se, osim za mještane sela Sveti Martin, služila misa i za stanovnike Plužina. Prvi podatak o selima nalazimo u jednom mletačkom izvještaju iz druge polovice 15. stoljeća koji govori o administrativnoj podjeli otoka Krka na grad Krk i pet kaštela: Baška, Omišalj, Vrbnik, Dubašnica i Dobrinj. Sela Sveti Martin i Plužine upravno-politički i crkveno spadala su pod Omišalj. Kaštel Omišalj imao je kaštelana (zapovjednika tvrđave), suca i kancelara (pisac, tajnik).
Mletački izvještaji
Iz mletačkog izvještaja iz 1540. godine saznajemo da je omišaljsko područje tada imalo 1215 stanovnika. Selo Plužine imaju 17 domaćinstava i 76 stanovnika, a Sveti Martin 17 domaćinstava i 92 stanovnika. Čini se kako selo Plužine 1590. godine više ne postoji što se da zaključiti iz izjave omišaljskog župnika Antuna Bozanića od 30. travnja 1590. biskupu Ivanu Turijanu. U njoj navodi da pod župu Omišalj spadaju sela Miholjice, Sveti Vid i Sveti Martin, dok se Plužine ne spominju. Selo Sveti Martin prestalo je postojati nekada u prvoj polovici 17. stoljeća. Kako su se sela nalazila u blizini jezera, pojava malarije otjerala je stanovnike.
Iz literature saznajem da se u blizini navedenih sela nalazi i nekoliko kapela. U selu Sveti Martin nalazile su se kapele Svetog Martina (ispod brežuljka Medolin) i Svete Lucije, dok se u blizini nalazila kapela Svetog Križa. Spominje se 1565. godine tek kao potpuno napuštena te joj se gubi svaki trag. U selu Plužine nalazila se kapela Svetog Jurja.
Prilikom istraživanja bilo kojeg lokaliteta prvo što pokušam saznati jest da li je moguće pronaći vidljive ostatke onoga što me zanima na terenu. Nekada je to navedeno u literaturi, a nekad je potrebno tu informaciju pronaći kod lokalnog stanovništva, ukoliko imaju ikakvih saznanja. Da nije uvijek lako pronaći na terenu ono što se traži uvjerio sam se tražeći crkvu Svetog Martina. Literatura navodi da se nalazila u selu. Stoga je prvo što treba pronaći upravo selo Sveti Martin.
Pripreme za izviđanje
Pregledom karte vidio sam da je cijelo područje gdje se nalazilo selo prekriveno šikarom. Pomoć sam potražio kod istraživača Petra Kopanice – čovjeka koji poznaje lokacije mnogih napuštenih sela i crkava (kapela).
Ostatke sela Sveti Martin smo pronašli još 2019. godine kad smo se prvi put zajednički uputili na teren. No, gdje su kapele? Da li su se nalazile u selu? Gospodin Dragan Nišler iz Omišlja pokazuje nam ostatke na terenu za koje misli da su ostaci crkve Sv. Martina. Kako bismo bili sigurni da smo pronašli traženu kapelu, za pomoć smo se obratili arheologu Ranku Starcu. Zamolili smo ga da zajednički obiđemo ostatke. Pritom nam je rekao da se ovdje ne radi o ostacima kapele, već o djelu neke kasnoantičke građevine na rubu Medolina, iznad eventualne crkve koja bi trebala biti uz neki put ili pak na raskrižju starih putova.
Obilazak terena s arheologom
Na moguće lokacije zaboravljenih sela uputili smo se tako s Rankom Starcem i Petrom Kopanicom. Prema onome što smo vidjeli – selo Sveti Martin se prostiralo na velikoj površini, uključujući polja i ostatke arhitekture. U neke dijelove sela se teško probiti zbog gustog raslinja.
Kako kapelu sv. Martina u prvoj potrazi nismo pronašli, uputili smo se ponovno na teren. Od ranije je poznato kako bi kapela trebala biti u podnožju brežuljka Medolin, no nije označena ni na jednoj karti. Pretragom terena ispod brežuljka Medolin naletjeli smo na ostatke obrađenog kamenja. Pretpostavili smo da bi kamenje moglo biti od crkve, ali su ga mještani upotrijebili za neku drugu namjenu (potporni zid). Kamenje smo pronašli na više mjesta, ali ostatke crkve nažalost nismo.
“Tu smo našli raznesene klesane blokove kamena, a gore je kasnoantičko naselje. Razlika u visini položaja je maksimalno desetak metara, iznad jednog kanaliziranog vodotoka koji teče prema Lugu”, rekao nam je arheolog Starac.
Zaboravljene kapele
Iz jedne glagoljske listine saznajemo da je kapela Svetog Martina postojala već 1445. godine, a već je godine 1609. bila bez ičega. Nakon toga je popravljena, jer su se u njoj održavale mise još 1650. godine za mještane Svetog Martina i Plužina. Posljednji put se spominje 1685. godine. Uz crkvu su se nalazili zvonik i groblje.
@darko.antolkovic Crkva Sv. Lucije u blizini napuštenog sela Sv. Martin #crkva #churh #kapela #chapel #ruins #napusteno #abandoned #krkIsland #otokkrk #hrvatska #croatia #hrvatska🇭🇷 #croatia🇭🇷 #visit #travel #traveltiktok #travellife #travelcroatia #tik_tok #tiktoker #video #new #fyp #foryou #tiktokhrvatska #tiktok_hrvatska #interesting #tiktokcroatia #followme #archeology #arheologija #povijest
Druga kapela koja se nalazila u blizini sela Sveti Martin je kapela Svete Lucije, koju su izgradili stanovnici Svetog Martina 1530. godine. Kapela se nalazila u napuštenom selu Plužine u blizini jezera kraj Njivica. Već 1565. bila je bez vrata i oltara. Uz put koji vodi do kapele nalaze se ostaci arhitekture od suhozida. Kapela je zapuštena 1590. godine, te se odonda u njoj više ne služi misa.
Godina izgradnje ove kapele poznat nam je podatak jer ga nalazimo na sačuvanom zaglavnom kamenu s glagoljskim natpisom s oznakom godine. Danas je taj kamen pohranjen u lapidariju u Omišlju, gdje se brižno čuva.
Kapela je također dobro sačuvana. Zidovi joj sežu i do krovišta, a dimenzije su joj 8,50 metara dužine i 4,50 metra širine. U župnoj crkvi u Omišlju bivša sakristija je pretvorena u kapelu, a ime je dobila po napuštenoj kapeli sv. Jurja. Također i prva kapela u župnoj crkvi s južne strane uz glavni oltar nosi isti naziv.
“Ostaci (u tragovima) napuštenog sela Plužine postoje. Bio sam na njima kada sam uz jezero išao preko livada do kapele Svetoga Jurja, koju je lako naći, jer je dio očišćen, kako se nalazi ispod dalekovoda koji “vodi” struju na Cres“, ispričao mi je Petar Kopanica.
Legenda o Vilinskom škafiću
Uz selo Sveti Martin vezana je i legenda o “Vilinskom škafiću” koju je zabilježila Jarmila Janja Gospodnetić. “Tu se vila umiva svako jutro. Ako dođeš do tog mjesta brzo nakon nje, vidjet ćeš još odraz njenog lica na vodici. Ako uzmeš otud jedan listić i pređeš njime preko očiju, vidjet ćeš u ljudima sve dobro i lijepo.” Vilinski škafić odnosi se na izdubljeno korito u kamenu koje se nalazi ispred jedne od kuća u selu.
Članak je objavljen u sklopu projekta “U potrazi za frankopanskim posjedima” koji se provodi od 2019. godine. Cilj je projekta prezentiranje i dokumentiranje cjelokupne frankopanske baštine bez prostornog ograničenja. Provodi ga autor članka Darko Antolković sa suradnicima.
