Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske bogatiji je za još jedno nematerijalno kulturno dobro – Vinsko-pajdaške regule Križevački štatuti, skup običajnih pravila o ispijanju vina koji stoljećima oblikuju društveni i simbolički prostor sjeverne Hrvatske.
Iako se nazivom vežu uz Križevce, Štatuti su poznati i izvođeni mnogo šire, u različitim varijantama, na području kontinentalne Hrvatske. Njihova snaga leži u spoju retorike, humora, rituala i jasno strukturiranog društvenog kodeksa.
Kodeks vina i društva
Križevački štatuti nisu tek pravila ispijanja vina. Oni su performativni tekst – svojevrsni ritualni scenarij u kojem sudionici preuzimaju uloge, izgovaraju propisane formule i slijede strogo određenu hijerarhiju.
Regule uređuju ponašanje za stolom, način točenja i ispijanja vina, red govora, dužnosti pojedinih sudionika i sankcije za prekršitelje. U njima se isprepliću humor, ironija i simbolička disciplina, čime vino postaje sredstvo društvenog povezivanja, ali i ritualne igre.
Prema usmenoj predaji, začeci Štatuta sežu od sredine 14. stoljeća do razdoblja mađarizacije, dok etnografski zapisi potvrđuju njihov kontinuitet od 19. stoljeća. Brojnost i raznolikost inačica, kao i njihova prilagodba novim generacijama, svjedoče o dubokoj usidrenosti u lokalnu kulturu sjećanja.
Svetci, vino i zajednica
Regule se redovito izvode uz obilježavanje tzv. glavnih vinskih svetaca – sv. Vinka, sv. Jurja, sv. Ivana, sv. Mihaela i sv. Martina – čime se običaj povezuje s godišnjim ciklusom vinogradarskih radova.
Posebno mjesto imaju u sklopu kulturno-povijesno-turističke manifestacije Križevačko veliko spravišče, gdje Štatuti postaju središnji dio javne izvedbe i identitetskog predstavljanja grada.
Nositelji inicijative za upis u Registar kulturnih dobara su Grad Križevci i Društvo za očuvanje križevačke baštine „Križevački štatuti“.
Vino kao kulturni tekst
Upis Križevačkih štatuta potvrđuje da baština nije samo materijalna – ona živi u jeziku, gesti, melodiji i društvenoj igri. U ovom slučaju, riječ je o ritualu koji stoljećima povezuje zajednicu oko stola, u prostoru gdje se humor i disciplina, vino i riječ, pretvaraju u oblik kulturnog pamćenja.
Štatuti nisu tek vinska tradicija. Oni su oblik društvenog ugovora – duhoviti, ali ozbiljno shvaćeni – koji svjedoči o načinu na koji se zajednica definira kroz pravila, pjesmu i zajednički čin.
