Korizmeno-uskrsno vrijeme u Hrvatskom zagorju doista je posebno – protkano simbolikom, pjesmom, praskom i ognjem. U novom, dopunjenom izdanju Enciklopedije Hrvatskoga zagorja koje je izašlo prošli tjedan, dragocjenom djelu koje donosi više od 2000 natuknica i ilustracija o Zagorcima i njihovoj baštini, osobito se ističu uskrsni običaji – od paljenja vuzemlica do glasnog pucanja iz pištola.
Zagorje je od davnina prostor gdje se vjera, priroda i narodna predaja spajaju u obredima vezanima uz prijelaz iz tame u svjetlost. Tako Vuzemlice, kako se nazivaju krijesovi koji se pale u rano uskrsno jutro nisu tek vatrometi ruralne idile.
Njihova simbolika je dublja: vatra se palila kako bi protjerala zlo, a dim se širio nad selima kao zaštita. U narodu se vjerovalo da sve dok svjetlo vuzemlice dopire – zlo ne može vladati. Čak su se i ugarci iz pepela nosili na njive, za plodniju godinu.
Gradnja vuzemlica započinje danima prije Uskrsa. Na Cvjetnicu se prikuplja granje i drvo, koje se potom slaže u piramidalne forme, visoke i do deset metara. Čuvari krijesova, obično djeca i mladi, stražare cijelu noć kako ih netko iz susjednog sela ne bi prijevremeno zapalio – što bi bila nečuvena sramota. Paljenje u zoru Uskrsa pretvara zagorske doline i brjegove u pejzaž mistične svjetlosti i dima, dok se zrakom širi pjesma “Kraljice neba, raduj se”.
No kad Uskrs svane u Kostelu kraj Pregrade, ne čuje se samo pjesma – već i gromoglasni pucnjevi. Tu je dom Kostelske uskrsne pištole, jedinstvene manifestacije koja seže u 1523. godinu. Tada je straža obitelji Keglević iz Kostelgrada čuvala Kristov grob u crkvi sv. Mirka i zoru Uskrsa slavila pucnjem iz kubura. Taj drevni običaj nadživio je stoljeća, ratove i režime, a danas se njegov duh obnavlja kroz manifestaciju koja traje deset dana.
Svečano otvaranje održava se na Veliku subotu podno zidina Kostelgrada, a uvertiru čini mimohod Povijesne postrojbe “Kostelska pištola – Keglevićeva straža” i njihovih gostiju. Puca se već od Velikog četvrtka, a staje samo na Veliki petak, u znak poštovanja. Na sam Uskrs, od zore, članovi postrojbe čuvaju Kristov grob ispred crkve sv. Mirka, a pucnjevi odjekuju s obronaka Kostelske gore. Toga dana održavaju se tri bogoslužja – zornica i večernja misa popraćene su pucanjem, dok je prijepodnevna misa u tišini.
Ponedjeljak donosi hodočašće na Vinagoru, a Bijela nedjelja je dan završetka – i svečanog strijeljanja kraj kapele sv. Stjepana kralja u Bregima Kostelskim, gdje se okupljaju domaće i inozemne povijesne postrojbe i kuburaši.
Najveće zasluge za očuvanje ove tradicije pripadaju udruzi Kostelska pištola i njezinoj Povijesnoj postrojbi, osnovanoj 2001. na inicijativu Milana Flegara, Josipa Novaka i Gordana Špiljka. Postrojba je 2008. proglašena počasnom jedinicom Krapinsko-zagorske županije, a običaj je 2021. upisan u Registar kulturnih dobara RH.
U povodu 500. obljetnice 2023. objavljena je dvojezična monografija Prvih 500/The First 500 te dokumentarno-igrani film 500. Oba djela svjedoče da ovo nije samo lokalni folklor, nego živo kulturno nasljeđe.
Ako Uskrs u nekim krajevima znači tišinu i kontemplaciju, u Zagorju znači – vatra, glas i zajedništvo. A kako bi se ti običaji sačuvali i za buduće generacije, Enciklopedija Hrvatskoga zagorja ostaje temelj i svjetionik identiteta ovoga kraja.
