U jednom od mjesta gdje se u Vodnjanu okupljaju mještani, srećemo Tina Horvata. Dan je oblačan i stvarnost vodnjanskih ulica, njihova praznina i mir koji donose u oštrom je kontrastu s obližnjim mjestima uz obalu poput Fažane ili Pule u kojima vreva ne prestaje.
Razgovor je spontan i završava srdačno, onako kako se inače pozdrave znanci. Koji dan kasnije primamo i pjesmu koju je Tin Horvat posvetio Vodnjanu. Doznajemo kako je pjesma nastala kao plod doživljaja, iskustva, osjećanja i promišljanja Vodnjana i njegove okolice.
V O D NJ A N E
G R A D EVodnjane!
Grade povijesnih
Starina,
Kamenih kuća,
Kamenih volti,
Što kazuju
Tisuću priča
Iz zlatnih davnina.Grade najvišeg
Tornja i zvonika,
Najboljeg vina,
Smokava,
I smokvika;
I ulja božanskih
Maslinika.Grade etnosa,
I narodnjaka,
Seljaka,
I veseljaka.Veliko je
Tvoje srce.
Široka su
Tvoja vrata.
Svakoga
Primaš
Kao sestru,
Kao brata.U vrelini
Ljetnih dana,
Dopire smijeh,
Čuje se radost,
Čuje se mladost,
I, „Jedan nula!“,
Iz tvojih kavana.Vodnjane grade!
Tebe grli,
Oko tebe se svija:
Tvoj bršljan,
Tvoja kupina,
Tvoja loza,
Polja makova,
Stada ovaca,
I stada koza.Tebe ljubi
Tvoj čovjek,
Domaćin,
I dragi gost;
Tebe ljubi
Putnik, stranac,
I neznanac.Kad
Na tvojim poljima
Pukne puška,
Zalaje pas,
Zaleprša ptica,
Osmijeh je lovca
Zlatna kovanica.A tamo,
Iza gora,
Sviće zora,
I prolijeva
Rumen sunca
Na pučinu
Bljeskajućeg
Snenog mora.Čudesna je toplina
Tvojih kažuna,
I suhozidina.
Tajanstvena je milina
Tvojih sjena i hladina.
Šapat je vremena
Pregršt uspomena.Vodnjane grade!
U tebi mi
Korak zastade:
Tebi me
Sudbina dade.
Tebi pjevam poemu,
Tebi, voljeni grade!
Tin Horvat
Vodnjan, 10. svibnja, 2007.
(…) „A sad, oni teže za boljom, to je-
st za nebeskom (domovinom). Zato
ih se Bog ne stidi, ne stidi se nazva-
ti njihovim Bogom. Zbilja im je pripr-
avio grad.“ (Sveto pismo, Novi za-
vjet, Heb 11,16.)
(…) „Zaista, zaista, kažem vam, tko
sluša moju riječ i vjeruje onomu koji
me posla, ima vječni život. On ne
dolazi na sud, već je prešao iz smr-
ti u život.“ (Isus, Sveto pismo, Novi
zavjet, Iv 5,24.)