Leksikon utvrda Hrvatske bilježi kako je Đakovo, utvrđena rezidencija bosanskoga biskupa u istoimenome gradu, 37 km jugozapadno od Osijeka. U dokumentima se prvi put spominje 1252. kao kuća biskupa Ponse (domus supradicti episcopi Bosnensis), koji je zbog vjerskih sukoba u Bosni onamo prenio sjedište Bosanske biskupije iz Vrhbosne kraj Sarajeva, a tek 1402. kao tvrdi grad (castrum Diako).
U rukama bosanskih biskupa utvrda je bila sve do 1536., kad su je osvojili Osmanlije pod zapovjedništvom smederevskoga sandžakbega Memhet-bega Jahjapašića. U jurišu na đakovačke zidine osobito se istaknuo Arnaut Memi-beg, kojemu je sultan zauzvrat darovao đakovačko vlastelinstvo.
Njegovi su potomci gotovo 150 godina bili gospodari Đakova. Za osmanske vladavine Đakovo je bila nahija u sklopu Požeškoga sandžaka. U Velikom (Bečkom) ratu za oslobođenje (1683–99) Đakovo je 1687. oslobođeno bez borbe. Tijekom XVIII. i XIX. st. stara je utvrda pregrađena u baroknu rezidenciju. – Jezgru današnje barokne rezidencije čini stara utvrda, sagrađena najkasnije pol. XIV. st. na mjestu starije rezidencije biskupa Ponse, zajedno s gotičkom katedralom sv. Petra.
Fragmet nekad velike utvrde
Dio istraživača drži da se utvrda na ovom mjestu mogla nalaziti već u XIII. st. Iako se od nekadašnje biskupske utvrde sačuvao tek fragment zapadnoga obrambenoga zida u dužinu od četrdesetak metara između katedrale i juž. krila biskupskoga dvora, prema najstarijem prikazu Đakova iz 1697. zna se da je utvrda bila pravokutna građevina sagrađena od opeka. Na uglovima utvrde nalazile su se tri kvadratne i jedna okrugla kula, u koju se ulazilo kroz snažnu kulu kvadratnoga tlocrta podignutu gotovo u središtu istočnoga obrambenoga zida. U sjev. dijelu dvorišta utvrde nalazila se stara katedrala, a uz nju biskupska rezidencija.
Nakon oslobođenja od osmanske vlasti ispred ulazne kule sagrađeni su snažan trokutasti bastion (revelin) te manja zemljana bastionska tvrđava višekutnoga tlocrta s ist. strane naslonjena na staru utvrdu. Na unutarnju stranu sjev. zida naslanjao se sve do 1866. dvorac što ga je kao biskupsku rezidenciju podignuo biskup Juraj Patačić od Zajezde. Biskupska se utvrda u takvu obliku očuvala sve do biskupa Josipa Antuna Ćolnića u XVIII. st., koji je na mjestu istočnoga obrambenoga zida sagradio jednokatni barokni dvorac.
Novu je dogradnju poduzeo biskup Mirko Karlo Raffay, koji je uz dvor i juž. obrambeni zid 1821. sagradio novo krilo palače, a na prostoru jugozapadno od kompleksa uredio prostrani perivoj. Raffayevom nadogradnjom taj je dvor postao jednim od najvećih dvoraca Slavonije. Većih radova na utvrdi i dvoru nije bilo do biskupa Josipa Jurja Strossmayera, koji je 1866. prilikom početka radova na današnjoj katedrali porušio sjev. obrambeni zid zajedno s pripadajućim ugaonim kulama.
Biskupska utvrda u Đakovu predstavljena u Leksikonu utvrda Hrvatske samo je jedna od preko tisuću lokacija predstavljenih u novom izdanju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža koje na jednom mjestu po prvi puta u više od stoljeća na jednom mjestu okuplja znanje o utvrdama kojima Hrvatska obiluje. Moguće ga je naručiti prateći poveznicu: Leksikon utvrda Hrvatske – srednji i rani novi vijek
