Do sedamdesetih godina prošlog stoljeća Jugoslavija je imala sve komponente za sastavljanje atomske bombe, no do toga ipak nije došlo.
Nova knjiga dr. sc. Marka Miljkovića Titova atomska bomba – Jugoslavenski nuklearni program 1948–1970., u izdanju nakladničke kuće Srednja Europa, donosi detaljan i intrigantan prikaz kako je socijalistička Jugoslavija – država koja se vješto kretala između Istoka i Zapada – gotovo zakoračila u klub nuklearnih sila, ali se u posljednji trenutak zaustavila.
Ova znanstveno-popularna studija govori o ambicioznom, tajnom i složenom državnom projektu, pokrenutom upravo 1948. godine, u osvit Hladnog rata i usred dramatičnog raskola sa Staljinom. U takvom kontekstu, Jugoslavija je pokrenula jedan od prvih nuklearnih programa u svijetu izvan supersila, nadajući se da će atomsko oružje postati ključni oslonac njezine suverenosti, sigurnosti i tehnološke modernosti.
Reaktori, uranij i diplomacija među silama
U sjeni međunarodnih pregovora i uz potporu – i obmane – obje svjetske supersile, Jugoslavija je započela gradnju reaktora, kopanje uranija, obrazovanje nuklearnih stručnjaka i istraživanja potrebna za proizvodnju plutonija. U strogoj tajnosti razrađivani su i planovi za izradu atomske bombe. No, sve se to odvijalo pod krinkom “miroljubive upotrebe” nuklearne energije, čime se vješto manipuliralo globalnim sustavom sigurnosti.
Miljkovićeva knjiga donosi jedinstveni pogled iznutra na to kako su se razvijali procesi donošenja odluka u zemlji koja je, osim političke volje, na početku imala vrlo malo tehničkih, znanstvenih i institucionalnih preduvjeta za tako kompleksan pothvat.
Kroz pažljivo istražene arhivske izvore, autor rekonstruira niz dramatičnih epizoda od laboratorija u Vinči, Zagrebu i Ljubljani, preko zakulisnih dogovora s Washingtonom i Moskvom, do rasprava u jugoslavenskom državnom vrhu.
Vizije, obmane i znanost
Ova priča nije samo povijest tehnologije, nego i povijest političkog rizika, međunarodne industrijske špijunaže, ideološkog balansiranja i znanstvene ambicije. U njoj susrećemo režim koji je, u ime opstanka i prestiža, bio spreman zakoračiti u najopasnije domene suvremene znanosti. Ali i znanstvenike koji su vjerovali u napredak i koji su, iako svjesni mogućnosti razaranja, sudjelovali u projektu s idejom da grade budućnost.
Knjiga je temeljena na autorovoj nagrađenoj doktorskoj disertaciji obranjenoj na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti/Beču, pod naslovom Tito’s Proliferation Puzzle: The Yugoslav Nuclear Program, 1948–1970. Za svoje istraživanje Miljković je dobio priznanje za najbolju disertaciju akademske godine 2021./22., a rezultate je predstavio i u Ujedinjenim narodima na Desetoj revizijskoj konferenciji Ugovora o neširenju nuklearnog oružja.
Dr. sc. Marko Miljković znanstveni je suradnik Instituta ekonomskih nauka i gostujući kustos Muzeja automobila u Beogradu. Specijalizirao se za povijest znanosti i tehnike, Hladni rat i nuklearnu politiku. Uz ovu knjigu, autor je i monografije Automobil je sloboda: istorija razvoja automobilizma u Srbiji, 1903–2023. Aktivni je član međunarodne mreže Woodrow Wilson Center Nuclear Proliferation International History Project.
Poglavlje koje otvara pitanja
Titova atomska bomba nije samo povijesna analiza – to je knjiga koja potiče na razmišljanje o ulozi znanosti, tehnologije i moći u oblikovanju sudbine država. Kako je moguće da se jedna mala zemlja našla tako blizu najopasnijeg oružja koje je čovječanstvo ikada proizvelo? Što bi se dogodilo da je Jugoslavija doista postala nuklearna sila?
U vremenu kada globalna sigurnost ponovno postaje krhka, Miljkovićeva knjiga nudi itekako aktualne uvide. Knjiga Titova atomska bomba – Jugoslavenski nuklearni program 1948–1970. (504 stranice, tvrdi uvez) objavljena je 2025. godine u nakladi Srednje Europe. Potražite je u knjižari portala Blaga & misterije.
