Za vrijeme vladanja kneza Muncimira, Panonska Hrvatska, ili kneževina, omeđena je krajem 9. i na početku 10. st. rijekama Dravom, Savom, Kupom i Sutlom te Požeškim gorjem. Za njezinoga posljednjega kneza Braslava, koji je i suvremenik kneza Muncimira, ali i njegova sina Tomislava, znamo da je vladao gotovo dva desetljeća, oko godine 880. do 897.
U Panonskoj Hrvatskoj su inače vladala dva poznata kneza: Ljudevit i Braslav. Ljudevit je vladao u prvoj polovici 9. stoljeća, dok je Braslav bio posljednji poznati knez Panonske Hrvatske krajem 9. stoljeća. Kako u znanstvenom radu “Kralj Tomislav i njegovo doba u povijesnom hodu hrvatskoga naroda” bilježi dr. sc. i dr. h. c. Agneza Szabo, poznato je kako je knez Braslav, kao i njegovi prethodnici, stolovao u gradu Sisku.
Sisak je bio sjedište žive zajednice
Tamo je od davnine bilo i sjedište sisačke biskupije, koja je i jedna od najstarijih biskupija na području današnje Hrvatske. Krajem 9. i na početku 10. stoljeća, doživljavala je i svoj uspon. Spominje se i na Crkvenim saborima u Splitu, 925. i 928. godine, kao sastavni dio ove metropolije.
Na ovim Saborima, Sisačka biskupija se spominje i kao „dobro uređena i naseljena, i napućena, i providena potrebnim brojem svećenstva”. I brojni ostaci materijalne kulture svjedoče o živoj kršćanskoj zajednici sisačke biskupije još iz vladanja Rimljana, koja je u dobrom stanju i za vrijeme doseljenja Hrvata, ali i za kasnijih stoljeća u doba vladanja hrvatskih knezova.
Oni se čuvaju, a dijelom su i izloženi u Muzeju Grada Siska. Također i gradu Zagrebu, u Arheološkom i Gradskom muzeju, te u Budimpešti i Beču. Ove ustanove čuvaju natpise, sarkofage, miljokaze, lampice, nakit, oruda, novac i druge predmete, takoder i s kršćanskim simbolima.
No, vratimo se još vladanju kneza Panonske Hrvatske, Braslavu (882.-896.). Kako bi se osigurao pred moćnim moravskim knezom Svatoplukom, Braslav ulazi u čvršću vezu s Francima, te je godine 884. pošao u Königsstadten (kod Tulna u današnjoj Donjoj Austriji), i ondje se poklonio franačkom caru Karlu III. Debelom. U međuvremenu se s carem pomirio i knez Svatopluk. Nakon smrti cara Karla III. Debelog (god. 887.), na vlast dolazi Arnulf Karantanski, koji se zaratio sa Svatoplukom, a Braslav se uključuje u taj rat na Arnulfovoj strani.
Arnulf je u pomoć pozvao i Mađare koji su se tada nalazili iza Karpata. Nakon ovih ratnih događanja Madari nepovratno ulaze u povijest panonskih krajeva, a time i Hrvatske. Naime, Mađari su uskoro, godine 896., pod vodstvom svoga jakog vojvode Arpada, provalili u Panonsku nizinu.
Stručna literatura kratko navodi da je knez Braslav pokušao pružiti otpor Madarima, ali je vjerojatno poginuo u borbi s njima već godine 896., a možda i godinu ili dvije kasnije. Pobijedivši Braslava, Mađari su zavladali u Panonskoj Hrvatskoj, ali su odatle vršili sve veći pritisak i do sjeveroistoka današnje Italije.
Istovremeno im je bio otvoren put i daljnjim osvajanjima preko planine Gvozda do mora Jadranskoga. Dakle, u Muncimirovu Hrvatsku, ali u tome nisu uspjeli. Naime, za moćnog kneza Muncimira, koji je kako smo spomenuli dopuštao ulazak izbjeglicama iz Panonske Hrvatske u svoju kneževinu, Ugri se ipak nisu usudili no napasti snažnu Muncimirovu kneževinu Primorsku Hrvatsku.
Sve je te događaje promatrao i Muncimirov stariji sin Tomislav, njegov nasljednik. Njegovo je vrijeme tek dolazilo.
Članak se temelji na znanstvenom radu “Kralj Tomislav i njegovo doba u povijesnom hodu hrvatskoga naroda”, autorice dr. sc. i dr. h. c. Agneze Szabo, objavljenom u zborniku Muka u temeljima hrvatske kulture, tiskanom u svega dvjesto primjeraka. Izdan je povodom 30 godina djelovanja udruge Pasionska baština, o 1100. obljetnici Hrvatskoga Kraljevstva.
