Dva kilometra od manastira Krka, nalaze se ruševine utvrde Bogočin. Narod ovoga kraja naziva Bogočin i Vilinim gradom, prema legendi koja već stoljećima, teče kroz pučku predaju. Legenda o Vilinu gradu (Bogočinu), govori o tragičnoj ljubavnoj priči između kneza Bogdana i lijepe Miljeve, koja se odvija u kanjonu rijeke Krke.
Tog dana u Dolini snova vladala je posebna atmosfera. Sluge su pripremale najbolja odijela za plemiće, a bogato urešeni konji veselo su hrzali u slatkom iščekivanju velikog događaja. Svadbe Bogdana i Miljeve.
Iz Ključa je prema Bogočinu krenula velika svita od sedam banova i dvanaest župana kako bi udali najljepšu djevojku u kraju. Prema njima je krenuo i knez Bogdan s bogatom pratnjom, čiji su se sjajni oklopi ljeskali poput zrcala na površini rijeke. No iznenada, kada su svatovi krenuli prema dvorima slaviti ljubav dvoje mladenaca, nebo se zacrnilo, vjetar je počeo mahnito puhati, a rijeka se gotovo zaustavila, kao da se boji onoga što će se dogoditi.
Uz zaglušujuću riku koja je parala mirnoću doline doletio je zmaj. Ugrabio je zlaćanu princezu i povukao je u dubine jezera Brljan. Knez Bogdan hrabro je krenuo prema moćnom čudovištu kako bi spasio svoju izabranicu, ali krilata zvijer povukla je i njega u ledene dubine Krke.
Od silne tuge za sinom knez Bogoje ostario je preko noći. Gotovo cijelo bogatstvo razdijelio je župi, a od ostatka novca sagradio je manastir Aranđelovac kako bi svećenici molili za nesretnog jedinca i njegovu Miljevu.
Malo dalje nizvodno sagradio je dva grada, Čučevo i Nečven, kao simbol ljubavi dviju tragično stradalih duša. U gradske kule, koje su se uzdizale gotovo do neba, zatvorio je dvije sestre koje su danonoćno plakale i naricale nad mladim parom.
Nakon toga sagradio je dva mosta – jedan kod Roškog slapa, a drugi kod Miljacke. Putnici su prilikom prelaska morali platiti dvije suze mostarine za Bogdana i Miljevu.
Kada je sve to učinio, knez Bogoje razrušio je veličanstvene zidine Bogočina. Nekad veseli grad utonuo je u tišinu, a shrvani plemić otišao je u nepoznatom pravcu. Za njega se više nikada nije čulo.
Miljevina majka, barunica Čika, sagradila je kulu kod Ključa u kojoj je do kraja života molila za kćer i zeta Bogdana. Od toga doba narod je Bogočin prozvao Vilinim gradom, rječica pod Ključem dobila je ime Čikola, a kraj između ova dva grada, koji je zadesila velika tuga, naziva se Miljevci.
