Doručak, pa kava, pa doručak broj dva jer riječ je ipak o bakinoj kući. Vatra veselo pucketa u drvenoj kući, a ja počinjem svoj drugi dan istraživanja baštine Marije Gorice. Već što sam htjela krenuti u terensko istraživanje arheoloških nalazišta, kad bakinu kuću ulazi društvo susjeda. Sad kad sam već tu koristim priliku da pitam ljude o ljudima.
Potraga za prigorskim slonom: Dan I, Putovanje u središte Marije Gorice
Mjesta pamte ljude, posebno ljude koji su mjestima odlučili posvetiti svoje stvaranje. Škola koju sam jučer posjetila nosi ime Ante Kovačić po poznatom piscu hrvatskog realizma rođenom 1854. godine u Oplazniku, gdje je i pohađao pučku školu. Kovačićevo djelo U registraturi po mnogima je najznačajniji hrvatski roman 19. stoljeća. Prikaz je to prilika i ljudi u Hrvatskoj toga doba, s posebnim osvrtom i simpatijama za hrvatsko selo. To je slika rađanja moderne hrvatske inteligencije, ali i kronologija tragičnog životnog puta darovitoga seoskog djeteta u novonastalim društvenim i političkim okolnostima. Ovaj roman je na određeni je način i autobiografija Ante Kovačića. Ispred osnovne škole u Mariji Gorici podignuta je i spomen bista, rad akademskog kipara Vanje Radauša.
Od poznatih ličnosti iz Marije Gorice, možemo istaknuti poznatog kipara Franju Haraminu, rođenog 1958. godine u Sv. Križu. Osnovnu je školu pohađao u Mariji Gorici, a srednju grafičku školu završio je u Zagrebu. Nekoliko godina radi u grafičkoj struci, no kiparstvo s vremenom postaje njegova primarna djelatnost. Do sada je sudjelovao u brojnim grupnim izložbama i priredio pet samostalnih.
Bakino društvo također se rado prisjeća slikarice Marija Javorović- Jančić, rođene 1944. godine u Hrastini. Osnovnu školu pohađala je u Zaprešiću i Mariji Gorici, a potom je u Zagrebu upisala odjel slikarstva u Školi primijenjenih umjetnosti. Bavila se grafičkim dizajnom i raznim tehnikama slikanja (pastel, akvarel, air-brush, slikanje na svili, itd.). Njezini su radovi bili izloženi na brojnim grupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, a u Zagrebu je imala nekoliko samostalnih izložbi.
Nakon razgovora i ranog ručka napokon sam pozdravila baku i društvo, i zaputila se prema prvom arheološkom nalazištu.
Arheološka nalazišta
Prošlost područja koje danas obuhvaća općina Marija Gorica možemo pratiti od najstarijih razdoblja geološke prošlosti Zemlje do suvremenog doba.
Razdoblje prije oko 200 milijuna godina obilježeno je izdizanjem kopna iz mora i pojavljivanjem biljnog svijeta, a najstariji arheološki nalazi s područja Hrastine datiraju iz tog doba.
Fosilni ostaci životinjskog porijekla pružaju dokaze o tome kako je prije oko 16 milijuna godina ovo područje bilo pokriveno morem Paratethys koje je kasnije evoluiralo u Panonsko more, a taloženjem nanosa vodenih tokova od prije oko 2 milijuna godina nastaje vinorodni krajolik današnje općine.
Najstariji tragovi naseljenosti datiraju iz doba neolitika – u Hrastini je pronađena kamena sjekira koju je neolitski čovjek oko 4000 g. pr. Kr. koristio kao univerzalni alat.
Na Križu Brdovečkom, nedaleko od crkve Sv. Križa, pronađeni su arheološki nalazi iz starijeg željeznog doba, a najnovije arheološko otkriće je grob konjanika s konjem iz 7. – 6. st. pr. Kr.
Arheološka istraživanja potvrdila su da je u starije željezno doba (700 godina prije Krista) na mjestu današnje crkve Sv. Križ i groblja bilo naselje gradinskog tipa. Sa te pozicije savršeno se kontrolira cijela Savska dolina i važna komunikacija iz Panonije u predalpski prostor. Nađeni su brojni keramički ulomci raznog kućnog posuđa i tragovi nastambi. Na blažim stranama uočljivi su tragovi utvrđenja. Uz put koji je vodio u naselje bilo je smješteno groblje, koje se tek počelo istraživati. Više o tome moguće je pročitati u odvojenom članku.
Između 1987. i 1995. provedena su probna istraživanja lokaliteta od strane djelatnika Muzeja Brdovec, a 2001. godine slučajno je otkriven kneževski ukop konjanika, koji je potom arheološki istražen (Cvitković i Škoberne, 2003: 221). Pokojnik je bio ukopan inhumacijski, a uz njega se nalazio i skelet konja. S obzirom da su vidljiva blaga uzvišenja u krajoliku, ne može se isključiti postojanje grobnih humaka na ovome području.
Od grobnih priloga pronađene su fragmentirane keramičke posude, dijelovi konjske opreme, brončana pravokutna pojasna ploča, jedinstvena kaciga tipa Sv. Križ te ofenzivno oružje. Potonji grobni prilozi upućuju na visoki društveni status ovog pokojnika.
Brončana kaciga sa željeznim trnom na vrhu nalazila se u središtu ukopa, a ističe se izradom u tradiciji kulture polja sa žarama (Škoberne, 2004: 162-170). Nalazi iz Sv. Križa ukazuju na kasnohalštatski horizont, kada trajanje grupe Budinjak već prestaje (Škoberne, 2004).
To je moj slon!
Uz navedena nalazišta, najznačajnije nalazište nalazi se nedaleko od crkve u Mariji Gorici (to je moj slon!) tamo su početkom 20. stoljeća u nazočnosti kapelana G. Habeka i učitelja J. Župana pronađeni fosilni ostaci praslona Deinotherium gigantum (tri zuba iz gornje čeljusti i tri zuba iz donje) te zub donje čeljusti nosoroga (Rhinocerosa) uz još nekoliko kosti kojima se ne može odrediti porijeklo.
Kapelan je jedan veliki zub (gornji kutnjak) poklonio Narodnom geološko-paleontološkom muzeju u Zagrebu, a ostale je zube otkupilo ravnateljstvo tog muzeja. Arheološka istraživanja još uvijek su u tijeku, a vodi ih Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Napokon sam se odvažila pronaći svog praslona. On se nalazi na drugoj lokaciji oko 330 metara od Crkve Blažene Djevice Marije od pohođenja. Tamo je pronađen zub nosoroga Rhinocerosa i zubi praslona – znanstveno pripisanog obliku Deinotherium giganteum KAUP. To je jedini nalaz ove vrste u Hrvatskoj.
Ova vrsta bila je prisutna tijekom širokog vremenskog raspona, od sredine miocena do ranog pleistocena, odnosno razdoblja koje obuhvaća otprilike razdoblje od oko 16 milijuna godina prije sadašnjeg doba do oko 2 milijuna godina prije sadašnjeg doba. Fosilni ostatci Deinotheriuma pronađeni su na različitim lokacijama diljem svijeta (Europa, Azija, Afrika), što ukazuje na širok raspon staništa koja su ovi slonovi naseljavali tijekom svojeg postojanja.
Naziv Deinotherium u prijevodu znači “užasna zvijer” , a nastao je od grčke riječi δεινός, deinós – “užasno” i θηρίον, theríon – “zvijer”.
Za života je vjerojatno sličio današnjim slonovima, no pronalazak čitave lubanje u Njemačkoj 1836. godine dimenzija 1,2m x 0,9m ukazuje na to da je ta životinja prelazila veličinu današnjih slonova.
Osim toga, najznačajnija razlika je u tome što nisu imali gornje kljove, a prednji dio donje čeljusti bio im je savijen prema dolje i nosio dva kljovasta sjekutića također usmjerena prema dolje i prema natrag. Svoje neobične kljove Deinotherium je najvjerojatnije koristio za iskopavanje korijenja i podzemnih dijelova biljaka, povlačenje grana prema dolje kako bi ih slomio i došao do lišća, ili za guljenje meke kore s drveta.
Velik nosni otvor ukazuje na to da im je i surla bila velika, a oblik lubanje (kratka, niska i ravna na vrhu) ukazuje na to da su Deinotheriidae bili manje inteligentni od ostalih, razvijenijih surlaša koji su imali više i kupolastije čelo.
U čast najvažnijeg arheološkog otkrića s ovog područja, grb i zastava općine Marija Gorica oslikani su likom praslona Deinotheriuma. Grb ima oblik štita, plave je boje i u njegovoj se sredini nalazi bijeli lik praslona, a izradio ga je likovni pedagog i umjetnik Drago Jančić. Zastava je također plave boje, a u njezinoj se sredini nalazi žuto obrubljen općinski grb.
Arheološka nalazišta u Mariji Gorici od iznimnog su značaja za kulturnu baštinu i povijesno nasljeđe stanovnika ovog područja. Nalazi svjedoče o kretanjima raznih prapovijesnih životinja na tlu današnje općine Marija Gorica te pružaju uvid u način života, vjerovanja i društvene prakse zajednice koja je u prošlosti nastanjivala ovo područje. Arheološka istraživanja omogućavaju nam bolje razumijevanje povijesti i povijesnih događaja, društvenih struktura i običaja, a upoznavanje vlastitih korijena čini temelj identiteta zajednice. Osim što su važna za obrazovni aspekt, arheološka nalazišta doprinose turističkoj atraktivnosti mjesta i stvaraju nove ekonomske koristi u lokalnoj zajednici.
U osobnom osvrtu, umorna sam, i bole me noge. Uz to sam gladna. Bakinu večeru pojela sam za ručak. Slona sam pronašla, odnosno mjesto gdje su nekada ta velika stvorenja hodala. Dugo pošto ih nije bilo hodala sam malo i ja.
Lijepa je Marija Gorica, pogled koji se pruža na Savsku dolinu teško je opisati. Veliko, ali pitomo. Valjda se zato tu mom praslonu ovdje sviđalo.
Ovdje nedostaje sadržaja. Nadala sam se da će barem crkva biti otvorena nedjeljom popodne, ili kuća Krulc, no nema niti jednog sadržaja koji bi putnika ovdje zadržao duže od pogleda na krajolik i par povijesnih zdanja koje sam se trudila opisati u svom istraživanju.
Hvala što ste pratili moj dnevnik. Ana je svašta saznala.
